Dana 8. juna bit će izrečena drugostepena presuda Ratku Mladiću. Preživjele žrtve genocida očekuju da će prvostepenena presuda kojom je osuđen na doživotnu kaznu zatvora biti potvrđena, ali i da će biti osuđen za genocid u još šest opština u BiH.

U nastavku vam donosimo svjedočenja onih koji čuvaju od zaborava najmilije koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici.

Almasa Salihović rođena je 1986. godine u Skejićima nedaleko od Srebrenice, na granici BiH i Srbije. Nakon što su Skejići zapaljeni tokom rata, Almasa je sa majkom, dva brata i dvije sestre izbjegla u Srebrenicu.

Njen osamnaestogodišnji brat Abdulah, nakon boravka u zaštićenoj zoni UN-a u Potočarima, odvojen je od njene sestre sa kojom je ušao u zonu i kasnije strijeljan. Almasa je danas portparolka Memorijalnog centra u Potočarima i kroz posao čuva kulturu sjećanja od zaborava.

Almasi su ubijena trojica amidža i dvojica dajidža

“Sada kad zatvorim oči ne mogu da se sjetim njegovog lika. Ali mogu da se sjetim boje njegovog glasa. Sjećanja na njega su mi jako lijepa, iz razloga što me naučio da obavljam molitvu, da klanjam, bio je jako vezan za našu vjeru. Volio je borilačke vještine, bio je tada član jednog kluba, koji je okupljao omladinu tada”, kazala je.

Osim brata, Almasi su ubijena trojica amidža i dvojica dajidža.

“Dvojicu dajidža, koji su ustvari prije nego je sve počelo, strijeljani na mostu u Skelanima. Radili su u Srbiji, pri povratku sa posla, zaustavili su ih i strijeljali. Posmrtni ostaci jednog dajdže nikada nisu pronađeni. Od drugog jesu. Bačeni su u rijeku Drinu. Trojica amidža su sahranjeni u Memorijalnom centru zajedno sa mojim bratom”, ispričala je.

I Ramiza Gurdić, zajedno sa svoje dvoje unučadi u posjeti je muzeju Memorijalnog centra. U genocidu je izgubila dva sina i muža.

“Sad kad treba doći 11. juli najviše ih sanjam. Mehrudina sanjam više puta. Zato što za njim plačem jer sam ga ukopala bez glave. Ja kažem da ga majka nije rodila bez glave, rodila ga lijepog ko lutku. Na masovnoj grobnici ‘Kamenica 5’ kada sam otišla prepoznala sam njegov kaiš i piše Gurdić Mehrudin. Prepoznala sam i njegovo pape. Tada sam bila skočila da to uzmem i nisu mi dali. Još tragam da nađem njegovu glavu i ruke da bi ukopali”, riječi su Ramize Gurdić.

“Nana mi je dosta pričala o dajdži. I ja sam uvijek zaplakao. I mnogo video materijala kada sam gledao, svaki put dolazim ovdje u Potačare i svaki put me srce zaboli kada gledam ove snimke”, dodao je Mustafa Gradišić, unuk Ramize Gurdić.

“Ja očekujem da bude isto kao i sa Karadžićem”

Ramiza je nekoliko puta svjedočila u Haškom Tribunalu. Prisjeća se i trenutaka kada se osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić obraćao Srebreničanima u Potočarima.

“Ja očekujem da bude isto kao i sa Karadžićem. Najviše bi voljela da dođe nama majkama, da mi njemu sudimo.”

Izricanje pravosnažne presude bivšem vojnom zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću zakazno je za 8. juna u Hagu. Prvostepeno mu je presuđena doživotna kazna zatvora.

Preživjele žrtve ističu nijedna zatvorska kazna nikada neće vratiti njihove najmilije, ali će barem cijeli svijet još jednom dobiti dokaz da se najstrašniji zločin, genocid, dogodilo u BiH od 1992. do 1995. godine.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad