Rekordnih 19 mandata, ali bez ključa vlade: Kakvu moć nakon izbora u Izraelu imaju arapske stranke

Prema preliminarnim rezultatima Centralne izborne komisije, koje prenose izraelski mediji, za većinu u Knesetu od 120 mandata potreban je 61 glas. Brojanje dvostrukih koverti, među kojima su i glasovi vojnika, trebalo bi biti završeno danas, a službeni rezultati bit će objavljeni 4. novembra. Konačni raspored mogao bi se pomjeriti za mandat ili dva, ali osnovna slika ostaje ista.

Netanyahu: osam mandata do većine

Netanyahuov sadašnji blok, Likud, dvije ultraortodoksne stranke i dvije stranke krajnje desnice, nema dovoljno za novu vladu. Najkraći put do 61 vodi preko Avigdora Libermana, ali ni on nije dovoljan: Netanyahu i Liberman zajedno imaju 60 mandata, jedan manje od većine. Liberman je, osim toga, obećao da neće ući u vladu koju vodi Netanyahu.

Realna opcija za Netanyahua je samo prelazak neke od velikih opozicionih stranaka na njegovu stranu: Bennettove i Lapidove liste ili Eisenkotove stranke. Obje su kampanju vodile upravo protiv njega. Eisenkot je odbio služiti pod Netanyahuom čak i u modelu rotacije premijera.

Netanyahu je u izbornoj noći pozvao na formiranje "snažne, desne, nacionalne vlade" i upozorio na vladu koja bi zavisila od arapskih stranaka, koje je nazvao anticionističkim. Likud je dan kasnije otišao dalje i ustvrdio da su izbori "ukradeni" glasovima za arapske stranke, tražeći istragu policije i Shin Beta zbog navodnog podmićivanja i prijevara. Službenik Centralne izborne komisije te je tvrdnje za Kanal 12 ocijenio kao neosnovane.

Opozicija: većina postoji, ali je niko ne želi izgovoriti

Na papiru, opozicija i arapske stranke zajedno imaju 67 mandata, što je udobna većina. Problem je politički, a ne aritmetički.

Eisenkot je prije izbora govorio da će vladu formirati "samo na osnovu cionističke većine". Bennett i Lapid odbacuju vladu koja zavisi od glasova ili suzdržanosti arapskih stranaka. Liberman je najoštriji: kategorički odbija i manjinsku vladu s arapskom podrškom, čak i privremenu, i kaže da su mu bolji novi izbori. Prema izvještaju Kanala 12, koji prenosi Times of Israel, Liberman je nakon izbora gotovo prekinuo kontakte s opozicionim partnerima i ne javlja se ni Eisenkotu ni Bennettu.

Jedini koji otvoreno zagovara saradnju je Yair Golan, lider Demokrata. Pozvao je opoziciju da vladu formira s arapskim strankama i tvrdi da je to obična demokratska računica.

Ključ je zato u Libermanu. Bez njegovih sedam mandata, opozicija i sve arapske stranke zajedno imaju 60, isto koliko i Netanyahuov blok s Libermanom. U tom slučaju vlada ne bi dobila povjerenje. Liberman tako može blokirati i Netanyahua i vladu promjene, a ni jedan ni drugi blok ne može do većine bez njega ili bez prelaska nekog od velikih rivala.

Manjinska vlada: model koji se tiho spominje

U Izraelu vladu potvrđuje većina poslanika koji glasaju, pa teoretski može postojati i manjinska vlada. Eisenkot je takvu opciju spominjao još prije izbora i nije isključio podršku Ra'ama izvana. Nakon izbora je, prema pisanju italijanskog lista Il Sole 24 Ore, oprezan, ali nagovještava da ne odbacuje arapsku podršku izvan vlade.

Računica je ipak tijesna. Ako bi opozicioni blok od 48 mandata išao sam, a arapske stranke bile suzdržane, Netanyahuovih 53 glasa bilo bi dovoljno da sruši vladu. Manjinska vlada prolazi tek ako barem jedna arapska stranka glasa za. Na primjer, ako Ra'am glasa za, a Zajednička lista je suzdržana, rezultat bi bio 55 prema 53. Ali i taj model traži Libermanov pristanak, koji je on unaprijed odbio.

Arapske stranke: najjače do sada

Arapske stranke ulaze u novi Knesset s 19 mandata, gotovo dvostruko više nego u odlazećem sazivu, u kojem su imale 10. Prethodni rekord bio je 15 mandata, koje je Zajednička lista osvojila 2020. godine, kada su sve arapske stranke nastupile na jednoj listi.

Iza rezultata stoji izlaznost. Kanal 12 procjenjuje da je glasalo oko 80 posto arapskih birača, što bi bilo više nego 1999. Na državnom nivou izlaznost je bila 77,7 posto, najviša od 1999. godine. U nekim arapskim gradovima porast je dramatičan: u Umm al-Fahmu je do 20 sati glasalo 70,1 posto birača, u odnosu na 38,3 posto na izborima 2022.

Analitičari navode nekoliko razloga. Arapski građani, koji čine oko petine stanovništva Izraela, izbore su vidjeli kao pitanje opstanka i način da spriječe vladu s krajnjom desnicom. Tome je doprinio i rast nasilja i zapaljive retorike nakon oktobra 2023, kao i mobilizacija mladih birača preko društvenih mreža.

Kampanju je obilježio i pokušaj da arapske stranke uopće ne učestvuju. Centralna izborna komisija, sastavljena od predstavnika stranaka iz odlazećeg Kneseta, u septembru je na prijedlog Likuda i Otzme Yehudit zabranila nastup Zajedničkoj listi i Ra'amu. Vrhovni sud je 2. oktobra jednoglasno poništio tu odluku. Lider Balada Sami Abu Shehadeh povukao je kandidaturu tokom postupka, nakon što su sudije signalizirale da bi njegovu diskvalifikaciju potvrdile.

Dvije liste, dvije strategije

Arapski blok nije jedinstven. Ra'am Mansoura Abbasa je islamistička, ali pragmatična stranka usmjerena na lokalne probleme, poput kriminala i infrastrukture u arapskim mjestima. Abbas je 2021. bio prvi lider jedne arapske stranke koji je ušao u vladajuću koaliciju, onu Bennetta i Lapida. Ovaj put je na drugo mjesto liste stavio Yoava Segalovitza, Jevreja i bivšeg generala policije. Nakon izbora je rekao da će odlučiti hoće li prihvatiti Eisenkotove uslove kada bude jasno da se vlada uopće može sastaviti.

Zajednička lista okuplja tri stranke: lijevi, arapsko-jevrejski Hadash, nacionalistički Ta'al Ahmada Tibija i Balad, koji zagovara jednu državu. Lista priznaje Izrael, ali odbacuje njegovu definiciju kao jevrejske države i podržava palestinsku državu u granicama iz 1967. Njen lider Yousef Jabareen kaže da su spremni podržati alternativnu vladu izvana, bez ulaska u nju.

Raspodjela mandata između dvije liste još nije konačna. Službeni podaci daju Zajedničkoj listi 12, a Ra'amu 7 mandata, ali Ra'amu nedostaje oko 1.200 glasova za još jedan mandat na račun Zajedničke liste, zbog sporazuma o raspodjeli viška glasova.

Snaga bez ključa

Arapske stranke tako imaju neobičnu poziciju. Nikad nisu bile jače, a njihovih 19 mandata glavni je razlog zašto Netanyahu ne može ponoviti većinu iz 2022. Analitičar Danny Citrinowitz za The National kaže da one neće biti "kraljotvorci", ali da njihova izlaznost Netanyahuu otežava put do većine i tjera ga prema vladi jedinstva.

Njihova moć je zasad prije svega blokirajuća. Da bi postale stvarni partner, potreban im je pristanak barem većine jevrejskih opozicionih stranaka, a prije svega Libermana. Bivši izraelski ambasador Alon Pinkas za Al Jazeeru kaže da arapske stranke ne mogu biti gurnute u stranu i tražene samo kad zatrebaju njihovi glasovi.

Šta dalje

Nakon objave službenih rezultata, predsjednik Isaac Herzog ima sedam dana da, nakon konsultacija sa strankama, mandat povjeri kandidatu s najvećim izgledima. Taj kandidat ima 28 dana, uz moguće produženje od još 14. Ako niko ne uspije, Knesset se raspušta i novi izbori se održavaju u roku od 90 dana. Do tada Netanyahu ostaje premijer tehničke vlade.

Izraelski i strani mediji uglavnom vide četiri moguća ishoda: vladu jedinstva Netanyahua i Eisenkota, vladu promjene uz arapsku podršku, manjinsku vladu ili nove izbore, sedme od aprila 2019. Herzog će, prema pisanju ABC Newsa, pokušati izbjeći novo glasanje. Prve konsultacije s liderima stranaka pokazat će da li je ijedna od crvenih linija koje su postavljene u kampanji pomjerljiva.