Oglas

Šta savjetuju stručnjaci

Pojavila se plijesan na hljebu: Smijete li odrezati taj dio i pojesti ostatak?

author
N1 BiH
18. nov. 2026. 13:30
Untitled
Napravljeno uz pomoć umjetne inteligencije

Gotovo svakome se dogodilo da na hljebu primijeti malu zelenu, bijelu ili sivkastu mrlju. Mnogi tada jednostavno odrežu zahvaćeni dio, a ostatak pojedu, uvjereni da su uklonili problem. Međutim, stručnjaci za sigurnost hrane upozoravaju da takva navika nije sigurna. Plijesan se može proširiti i na dijelove hljeba na kojima je golim okom ne možemo vidjeti.

Oglas

Iako bacanje cijelog hljeba zbog jedne male mrlje može djelovati kao nepotrebno rasipanje hrane, američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) preporučuje upravo to.

Razlog se krije u strukturi hljeba i načinu na koji se plijesan razvija.

Ono što vidite nije cijela plijesan

Plijesan je vrsta gljivice koja se razvija na hrani kada za to postoje odgovarajući uslovi, posebno dovoljno vlage.

Vidljive mrlje na hljebu samo su dio problema. Ispod površine mogu se širiti mikroskopske niti gljivice, poznate kao hife, koje prodiru u unutrašnjost namirnice.

Hljeb je mekan i porozan, zbog čega se plijesan može širiti kroz njegovu strukturu dalje od mjesta na kojem je primjećujemo.

Zbog toga uklanjanje nekoliko centimetara oko vidljive mrlje ne garantuje da je preostali dio siguran za jelo.

USDA u svojim preporukama navodi da hljeb i druge pekarske proizvode na kojima se pojavila plijesan treba baciti jer kontaminacija može postojati i ispod površine.

Može li plijesan biti opasna?

Nisu sve vrste plijesni jednako opasne, ali neke mogu proizvoditi mikotoksine, otrovne supstance koje predstavljaju rizik za zdravlje.

Njemački savezni institut za procjenu rizika (BfR) upozorava da se mikotoksini mogu nalaziti u različitim namirnicama te da njihovo prisustvo nije moguće pouzdano procijeniti samo na osnovu izgleda hrane.

To ne znači da će svaka osoba koja slučajno pojede komadić pljesnivog hljeba nužno imati zdravstvene probleme.

Ipak, bez odgovarajućih analiza nije moguće pouzdano utvrditi o kojoj se vrsti plijesni radi niti koliko se proširila.

Zbog toga je najsigurnije ne konzumirati hljeb na kojem su se pojavili znakovi plijesni.

Vrijedi li isto pravilo za sve namirnice?

Zanimljivo je da preporuke nisu jednake za sve vrste hrane.

Prema smjernicama USDA, kod pojedinih tvrdih sireva, poput cheddara, i čvrstog povrća, poput mrkve i kupusa, moguće je odstraniti manju pljesnivu površinu zajedno s najmanje 2,5 centimetara okolnog i donjeg sloja.

Takve namirnice imaju gušću strukturu, zbog čega plijesan teže prodire duboko u njihovu unutrašnjost.

Prilikom odstranjivanja zahvaćenog dijela važno je da nož ne dodiruje samu plijesan kako se ne bi prenijela na ostatak namirnice.

S druge strane, mekane namirnice, poput hljeba, jogurta, džema, mekanog voća i svježih sireva, treba baciti ako se na njima pojavi plijesan.

Izuzetak predstavljaju određeni sirevi, poput brieja i roqueforta, kod kojih se posebne kulture plijesni namjerno koriste tokom proizvodnje. To, međutim, ne znači da je svaka naknadno nastala plijesan na takvim proizvodima bezopasna.

Kako spriječiti problem?

Najvažnije je pravilno skladištenje.

Njemački BfR savjetuje da se hrana čuva na čistom, suhom i hladnijem mjestu te da se posude za hljeb redovno čiste.

Posebno preporučuje uklanjanje mrvica iz posuda za hljeb, jer one mogu pogodovati razvoju plijesni.

Vlaga i nepravilno skladištenje stvaraju uslove u kojima se gljivice lakše razvijaju.

Ako znate da hljeb nećete pojesti u narednih nekoliko dana, praktično rješenje je zamrzavanje dijela koji ne planirate odmah koristiti.

Tako možete smanjiti bacanje hrane, a da pritom ne rizikujete konzumiranje pljesnivih namirnica.

Zaključak je jednostavan: ako na hljebu primijetite plijesan, nemojte pokušavati spasiti ostatak odstranjivanjem zahvaćenog dijela. Prema preporukama stručnjaka za sigurnost hrane, sigurnije je baciti ga.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama