Roditelji koji kupuju "bijesna kola" svojoj djeci: "Dao si im automatsku pušku..."

Kako je moguće da imamo situaciju da su se vozačke dozvole nezakonito davale čak i nepismenim osobama?

Sarajlić: Znači, što se tiče same pismenosti, ne treba relativizirati sad situaciju, to dosta zvuči u medijskim nastupima da ljudi koji ne znaju čitati su dobijali vozačku. Međutim, neka naši građani se provjere koliko oni stvarno razumiju značenje pojedinih saobraćajnih znakova. Znači, jedno je opšta nepismenost, a ja vjerujem da mi imamo puno veći stepen saobraćajne nepismenosti kod vozača koji su sad, trenutno, na saobraćajnicama. I tu ne možemo ubrajati samo vozače. Ima i pješaka koji moraju biti pismeni da razumiju neke saobraćajne znakove, signale i ostalo. Evo primjera, kada dođemo na raskrsnicu koju reguliše policajac, i često se to dešava iz razloga, pogotovo u većim gradovima Banja Luka, Sarajevo, Tuzla, kad se obezbjeđuju neke kolone, specijalni transporti i ostalo, kako i na koji način razumijemo gestikulacije, odnosno poruke koje nam policajac šalje. Znači, policajac - zna se tačno tri, četiri pokreta koja on kaže: slobodan prolazak, zabranjeno i tako dalje. Znači, reguliše raskrsnicu svojim pokretima. Ko razumije pokrete? Vidjet ćemo kada dođemo na raskrsnicu da on trubi sa pištaljkom i onda pokazuje neke, da kažemo, pokrete koje nisu ni stručni, nisu ni, da kažem, nisu normalni. Zašto? Zato što sa druge strane sjede osobe koje ne razumiju to što on govori na ispravan način. Šta je suština? Suština je da smo zaboravili poruke, odnosno značenje pojedinih saobraćajnih znakova, pa evo i ovih gestikulacija koje nam šalju policajci. Zašto? Zato što imamo situaciju da vrlo rijetko imamo mogućnost da ponovimo saobraćajna pravila.

Koliko smo mi samostalno ili u nekom sistemskom rješenju imali mogućnost da ponovimo saobraćajna pravila?

Sarajlić: Danas su pravila dostupna, ali ko će od nas sjesti da ta pravila pročita? U našoj glavi je situacija: imam vozačku dozvolu, ja znam da vozim. Nije tačno. Sistem saobraćaja u svim gradovima na svijetu i općenito je neodređen sistem, što znači ne može se nikad dovoljno upoznati.

Kako stati u kraj tim štelama i svim ovim nepravilnostima koje imamo, odnosno nezakonitim dobijanjima vozačke dozvole? Da li je to korijen problema?

Sarajlić: Korijen problema nije u tome. Korijen problema je u nama. Mi tražimo to. Znači, nije to sistem, to mi tražimo. Evo koliko ljudi, nek postave sebi pitanje: ko traži takav sistem? Građani koji polažu, njihovi roditelji. Zašto? Nemojte to raditi. Evo, Dejan (Trninić) je najbolji primjer koji je kao mlad stradao u saobraćajnoj nezgodi, i ja mu se zahvaljujem ovim putem kao vještak saobraćajne struke, kao inžinjer saobraćaja, na tome što promoviše to. Znači, evo da se podsjetimo o sistemu polaganja vozačkog ispita, koliko je to važan momenat. Možda ćemo odvratiti roditelje, čija djeca polažu, da traže neke metode da to završe. Znači, nemojte to raditi. Zašto? Zato što čovjek kad se rodi, kad mu objasniš neka osnovna pravila ponašanja na saobraćajnici, na trotoaru, dođe do momenta polaganja vozačkog ispita, ima neko znanje iz osnovne i srednje škole, ako je išao u tehničku školu. U osnovnoj školi svakako imamo osnovne neke stvari koje naučimo, i dođe momenat polaganja vozačkog ispita. To je momenat koji je jedini u čovjekovom životu koji možemo iskoristiti da čovjeku kažemo šta znači upravljanje i kretanje na saobraćajnicama. To jeste da mu u njegovu glavu usadimo, pored onih saobraćajnih pravila koje svako savlada, evo i nepismen čovjek, nije sporno savlada saobraćajna pravila, bitno je da zna prepoznati znak. Ali odgovornost je momenat koji treba usaditi tim ljudima koji polažu vozački ispit. Zašto? Zato što 18 godina, to je prekretnica, to je jedini momenat u njegovom životu koji ima doticaj sa saobraćajem, koji ga do krajnjeg mjesta, odnosno do krajnjeg vremena, dok ne ode sa ovoga svijeta, prati. Znači, on ima sa 18 godina mogućnost da nauči tu odgovornost učestvovanja u saobraćaju, i ta odgovornost treba da ga prati do kraja života. Nema više mogućnosti nikakve da ti njemu kažeš, da mu objasniš koliko znači odgovorno se ponašati u saobraćaju.

I još jedna stvar, evo da se vratimo na ovo što ljudi traže. Znači, naši roditelji kad mu dijete položi vozački ispit i stekne pravo upravljanja motornim vozilom, oni njega nagrade jednim GTI motorom, i kaže: "Izvolite, znači da malo voziš, djevojke to vole, itd". Pa to je totalno neispravno. Dao si čovjeku automatsku pušku, a on tek stekao pravo rukovanja pištoljem.

Većina instruktora je korektna i stvarno se trude, nije to lak posao, to je proces andragogije. Znači, to je proces obrazovanja odraslih. Nije lako odraslog čovjeka obrazovati, naučiti neke stvari. Ali, međutim, ne možemo smatrati da je čovjek sa 18 godina dovoljno mentalno zreo da upravlja nekim opasnim sredstvom koje mu daje mogućnosti da pravi veliku štetu, prije svega sebi, pa i onda drugim učesnicima u saobraćaju. Znači, ne kažem ja da ne treba i da te djeca nisu dobro obučena, da ne znaju voziti, da nisu spremni na način da mijenjaju brzine, daju gas itd. Međutim, oni psihološki nisu spremni za jaka vozila. U nekim državama su prepoznali i zakonski zabranili takve stvari, da se vozačima početnicima daju "bijesna" vozila, kojima će oni iskoristiti to da mogu. Na kraju krajeva, zašto će ti "bijesno" vozilo, koje može velike brzine stvoriti, ako ti te brzine ne možeš nigdje razviti? I samo je u pitanju gdje će te velike brzine razvijati: u naseljenom mjestu pored škole ili na autocesti. Dakle, niste spremni voziti kao iskusan vozač, logično, kada tek položite ispit.

Nakon Sarajeva i Zenice novi slučajevi u RS-u upravo potvrđuju da su do dozvola dolazile čak i nepismene osobe. Kako iskorijeniti korupciju u ovoj jednoj vrlo važnoj oblasti, u oblasti saobraćaja, jer se ovdje radi o životima svih nas?

Trninić: Mislim zaista da je ovo apsurd koji je dostigao neki novi nivo gdje smo mi svjedoci zapravo na koji način stanovnici BiH dolaze do vozačke dozvole. Ali ja bih tu nekako razdvojio ovo kao što je Mirza (Sarajlić) spominjao, gdje je odgovornost nas pojedinaca, a gdje zapravo države. Mislim da je ta neka krivica, po mom mišljenju, negdje pola-pola. Znači, u momentu kada pojedinac bude počeo da se ponaša odgovorno u saobraćaju, mi ćemo imati daleko bolju statistiku koja je sad, nažalost, crna i vidjeli smo da je prošle godine došlo do pogoršanja, odnosno povećanja broja poginulih i povrijeđenih u BiH. S druge strane, država je ta koja mora kroz različite sistemske mjere da osigura da se vozači, odnosno svi učesnici u saobraćaju, ponašaju odgovornije. Dakle, nisu samo problem vozači, problem su i pješaci i biciklisti i vozači trotineta. Svi učesnici u saobraćaju, po mom mišljenju, podjednako krše propise i na taj način doprinose ovoj negativnoj statistici.

Šta je ono najvažnije što vi svojim ličnim primjerom želite da prenesete građanima, vozačima? Šta je ono što ste vi prekasno shvatili i šta je ta neka najvažnija poruka koja zapravo stiže iz Udruženja žrtava saobraćajnih nesreća STEP?

Trninić: Mi prije svega kroz ovaj projekat "Kad se život preokrene", koji se realizuje u saradnji sa Agencijom za bezbjednost saobraćaja, želimo da skrenemo pažnju mladim vozačima, znači srednjoškolcima, učenicima trećih i četvrtih razreda srednjih škola koji su na pragu polaganja vozačkog ispita i sticanja te dozvole, o posljedicama neodgovornog ponašanja u saobraćaju. Naravno, kroz naš lični primjer, ne samo mene nego mojih kolega koji učestvuju u projektu, mi smo nekako živi dokaz posljedice neodgovornog ponašanja u saobraćaju. Da li je to bila brzina, da li je to bio alkohol ili nevezan pojas... konkretno u mom slučaju kombinacija svih tih faktora, želimo da mladim ljudima ukažemo na važnost bezbjednog ponašanja u saobraćaju. Bojim se da mi moramo da krenemo mnogo ranije, da kažemo od onog nekog porodilišta da edukujemo naše mlade vozače, buduće učesnike u saobraćaju, jer mislim da je već kasno kada sa 18 godina on dođe pred taj predispit za polaganje auta, vozila, on je već mnogo tih negativnih stavova, obrazaca je usvojio kroz sve te godine gdje prosto društvo nije se dovoljno brinulo da on postane jedan edukovan učesnik u saobraćaju, bilo da je to primjer roditelja, bilo da je to kroz jedno nepostojanje saobraćajnog vaspitanja kroz obrazovni sistem ili neki treći razlog.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad