Buduća italijanska premijerka Giorgia Meloni je militantna neofašistkinja koja se nada povratku tih vrijednosti u italijansko društvo stav je prof. Ruth Ben-Ghiat, profesorice New York Univerziteta te autorice knjige "Jaki ljudi: Od Mussolinija do danas". Ben-Ghiat u ekskluzivnom intervjuu za N1 analizira šta će pobjeda Meloni značiti za Italiju i EU, kako će uticati na regione poput Zapadnog Balkana, kolika opasnost vlada od povratka Donalda Trumpa i njegovog radikalnog krila Republikanske partije u SAD-u te da li je Vladimir Putin snažni lider ili je samo tigar od papira.

N1: Giorgia Meloni bi trebala postati prva italijanska premijerka od osnivanja te zemlje, ali i prva krajnje desničarska premijerka Italije od Benita Musolinija 1946. Koliko je ovaj trend zabrinjavajući i šta nam možete reći o Giorgiji Meloni. Čuo sam posljednjih dana opise konzervativac, ultra konzervativac, fašista, neofašista, toliko različitih opisa nje. Šta znate o njoj?

BEN-GHIAT: Da hvala Vam. Ona dolazi iz Neofašističke stranke, što doslovno znači stranke koja je osnovana odmah nakon Drugog svjetskog rata kada je zvanična fašistička partija zabranjena nakon Musolinijeve smrti u ratu. I postala je tvrdokorni militant u ovoj stranci. Postala je šefica omladinske grupe, što je velika stvar. A ako pogledate njenu sadašnju stranku koja se zove Braća Italije, osnovana je 2012. jer u to vrijeme u Italiji nije postojala nezavisna stranka ekstremne desnice jer se postojeća stranka spojila sa partijom Silvija Berlusconija- Forza Italia. I zato je to važno jer je ona bila jako uključena u osnivanje i ubrzo je došla na čelo stranke. A ako pogledate logo stranke, ima trobojni plamen. Stoga danas ona govori da je konzervativka, a mnogi drugi je predstavljaju kao konzervativca. Kažu, Oh, taj plamen u logotipu su samo boje italijanske zastave. Ali taj plamen je originalni logo originalne neofašističke partije. I insistirala je da to ostane, jer je za nju, ponavljam, kao militanta neofašizma, to ju je formiralo. I ona misiju svoje stranke vidi da prenese naslijeđe i vrijednosti neofašizma u današnje vrijeme. Tako je ja vidim. Sada, vidimo je predstavljenu kao konzervativca uglavnom od krajnje desnice, jer baš kao što Viktor Orban kaže, on ima neliberalnu demokratiju, a mislim da nema mnogo demokratičnosti u Victor Orbanu u Mađarskoj, kao ni u EU, vijdećemo ovu prezentaciju konzervatizma Melonijeve kao način prikrivanja njenog neofašističkog nasljeđa.

N1: Još jedan veoma važan dio ovog pokreta je da vidimo sve više veza između krajnje desnice i političara u zemljama poput Bosne,Hrvatske i Slovenije, ali i Crne Gore. Znamo da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima jake veze sa Viktorom Orbanom, članom bosanskohercegovačkog Predsjedništva gospodinom Dodikom, koji ima veze i sa Viktorom Orbanom. Kako ti trendovi mogu uticati na politiku u nestabilnim regionima kao što je zapadni Balkan, posebno zato što imamo čitavu mješavinu različitih religija i etničkih grupa i različitih društvenih grupa. Ovdje na Zapadnom Balkanu, nedavno je član Predsjedništva BiH gospodin Dodik izjavio da kršćani i muslimani ne mogu živjeti zajedno i da je Bosna jedan od primjera za to na globalnoj sceni.

BEN-GHIAT: Da, ovo je vrlo zabrinjavajuće jer svaki put kada krajnje desničarska stranka koja zastupa bijeli kršćanski identitet pobijedi na izborima, to daje veći zamah i veći legitimitet ostalima. I tu je sada ova vrlo, dosta dobro razvijena, ja to zovem krajnje desna internacionala. Vrlo je zanimljivo jer je fašizam prvobitno 1930-ih i 40-ih godina bio vrlo hipernacionalistički naravno, ali je uvijek bio transnacionalan. A tridesetih i četrdesetih godina postojala je ta vrsta fašističke internacionale koja je htjela da u Evropi ima novi poredak izgrađen na suverenitetu bijelih kršćana, da tako kažemo, supremaciji. Kao neko ko proučava fašizam, gledam kako se ovo godinama razvija u Evropi i mogli biste to nazvati fašizmom 2.0, mogli biste ga nazvati krajnje desnim internacionalnim, ali Viktor Orban je središte ovoga. Budimpešta je postala veoma važan centar tim više, jer je Vladimir Putin postao pomalo otrovan jer je finansirao sve ove, sve te krajnje desničarske stranke, sve te mreže. Ali sada se Orban pojavio kao, da kažemo, vrsta vođe ovog novog političkog kulturnog poretka i Meloni se u to uklapa. I ono što zabrinjava je da, pošto ovi ljudi stvaraju čvršći savez, to je veoma protivno EU. To je eksplicitno protiv EU, često je protiv NATO-a. A neki od ovih ljudi su agenti haosa. Oni su zainteresovani za destabilizaciju ili su čak, postoje ljudi koji sada imaju koristi od Putinove slabosti poput Erdogana u Turskoj koji je postao imperijalističkiji. On počinje da govori o grčkim ostrvima kao da su zapravo dio Turske i možemo očekivati da će se Turska useliti kao da Putin postaje sve slabiji. I tako sve ovo destabilizuje. I zato moramo veoma pažljivo gledati i zbog imigracije, šta se dešava, šta će se dogoditi u smislu saveza? Hoće li postojati neka vrsta sporazuma za blokiranje imigracije i sa teškim posljedicama po ljudska prava u regionu? Moraćemo da vidimo.

U videu pogledajte šta profesorica Ben-Ghiat kaže od potencijalnom povratku Donalda Trumpa na predsjedničku poziciju u SAD-u, ali i o Vladimiru Putinu i eventualnom kraju njegovog režima.