Još 15-ak dana ostalo je do 11. jula, kada će u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari biti ukopani posmrtni ostaci najmanje 49 žrtava genocida u Srebrenici. Posmrtni ostati će 8. jula biti ispraćeni iz Visokog. Istovremeno, stotine majki još traga za svojim najmilijim. Mnoge još nisu dočekale posljednji ispraćaj svoje djece.

Svaki ulazak u Memorijalni centar Fazili Efendić budi najteža sjećanja. Dolazi često da prouči fatihu svom dvadesetogodišnjem sinu Fejzi i svim ostali žrtvama genocida. Posljednji put vidjela ga je 11. jula 1995. godine.

”On nije htio da ide sa ženama i djecom da mu obučem žensku odjeću i da ga provedem nekako… to je bio posljednji susret. Rekao je: nemoj mama plakati jer ako mi se nešto desi meni će tada biti gore na onom svijetu. To su meni najteže riječi koje sam mogla u životu čuti”, ispričala je Fazila Efendić.

Srebreničke majke simbol su strpljivosti i istrajnosti. Godinama su čekale da ukopaju svoje sinove, muževe, braću. Mnoge to nisu dočekale. Tokom genocida ubijen je i brat Nure Begović. Osim tog velikog bola, boli je i činjenica da njena majka ukop nije doživjela.

”Nije dočekala da pronađe njegove posmrtne ostatke… uvijek me pitala: imal ga sine gdje, ima li ga? Uvijek je imala nadu da je negdje živ… Veliki su njihovi vapaji bili… koja je to težina bola…”, sa bolom se prisjeća Nura Begović.

I Kadefi Rizvanović sve je teže kako se približava godišnjica genocida. Prisjeća se mučnih ratnih godina na ovim prostorima. Imala je 27 godina i dvoje djece.

”Nismo imali hrane, ja sam lično jela mekinje jer mi je ostalo od prosijevanja brašna, to sam jela… bilo je ljudi koji su umirali od hrane… nije bilo ništa za normalan život”, kaže Kadefa Rizvanović.

Tako oslabljena uspjela je sa djecom doći na sigurno. I danas pokazuje svoju snagu, boreći se za istinu. Više od 20 njenih najbližih srodnika ubijeno je. Činjenica da se genocid negira posebno joj teško pada. Mržnju u mladima ne razumije. Svoju djecu ne uči tome.

”Učimo djecu lijepim manirima, ne učimo da mrze. Učimo djecu da gledaju ljude kroz dobre i loše… nikada ih ne učimo osveti ili bilo šta. Oni su školovani, to su doktori, profesor, inžinjeri i tu smo bili da ih lijepo vaspitamo. To je moja najveća pobjeda”, poručuje Kadefa Rizvanović.

Od majki ubijenih nikada nismo čuli govor mržnje. Uvijek su tražile samo pravdu i posmrtne ostatke svojih sinova. 590 majki preminulo je u posljednjih 25 godina. 540 majki još traži posmrtne ostatke svojih sinova.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad