'Škola odavno nije relevantna spram onoga što se dešava u društvu': Obrazovni sistem sporo prati promjene, djeca već koriste AI

Efendić kaže da je demografski problem jedan od velikih izazova za Bosnu i Hercegovinu, ali i regionalni problem.

„To je trend, jedan izazov koji je dodatno pojačan u Bosni i Hercegovini iz razloga što mi imamo posljedice rata, prisilnih migracija, postratnih ekonomskih migracija“, rekao je Efendić.

Dugoročne posljedice rata i odlaska stanovništva

Prema njegovim riječima, posljedice rata i danas su prisutne.

„Efekti rata su dugoročni, oni nisu kratkoročni. Znači, mi još uvijek živimo dugoročne posljedice rata“, kazao je.

Tokom rata veliki broj stanovnika napustio je BiH, dio se vratio, dok je značajan broj ljudi stradao. Nakon rata uslijedili su ekonomski izazovi i nezaposlenost, što je dodatno uticalo na emigracije.

Efendić navodi da su se nakon mirnijeg perioda ponovo pojavile izražene ekonomske migracije, što je, zajedno sa smanjenim natalitetom, dovelo do situacije koju BiH danas vidi kroz prazne učionice i zatvaranje škola.

Ističe da je smanjenje broja stanovnika istovremeno i ekonomski izazov, jer ljudi predstavljaju potencijalne radnike, proizvođače, potrošače i buduće poreske obveznike.

„Ako tu imamo smanjenja, sigurno da ćemo imati u najmanju ruku manji ekonomski rast i razvoj nego što bi mogli imati. Ne znači još uvijek negativan. Ne želim reći da ćemo mi propadati. Međutim, vidite, ako ne rastete koliko biste mogli rasti ili se ne razvijate koliko biste se mogli razvijati, sigurno da i to nije dobro“, rekao je.

Teško je izračunati koliko BiH gubi odlaskom ljudi

Govoreći o ekonomskim gubicima zbog odlaska stanovništva, Efendić kaže da je teško dati preciznu procjenu.

„Kada posmatramo one koji odlaze, znači odlaze nam ljudi. Prvo odlazi nam čovjek, onda nam odlazi neko ko učestvuje na tržištu rada. Gubimo taj kapital u smislu znanja, vještina koje posjeduje, društvenog kapitala“, kazao je.

Ipak, naglašava da se ne smije zanemariti ni broj ljudi koji se vraćaju u BiH.

Prema njegovim riječima, postoje empirijski dokazi da ljudi koji se vraćaju u BiH u prosjeku donose više kapitala, odnosno da su često obrazovaniji, imaju vještine i znanje jezika, a pokazuju i veću sklonost poduzetničkim inicijativama.

Govorio je i o pojavi „brain gain“, kada se plan pojedinca da ode u inostranstvo ne realizuje, ali znanja, vještine i obrazovanje koje je stekao ostanu u BiH.

„Nemamo nikakav strateški plan“

Namir Ibrahimović iz Step by Stepa upozorava da podaci o smanjenju broja učenika nisu novi.

„Mi konstantno imamo smanjenje broja učenika u školama, posebno u nekim regijama u Bosni i Hercegovini. I u svim tim godinama, desetljeće sigurno koje je prošlo, zapravo, nažalost, nemamo nikakav strateški plan šta činimo sa podacima koje smo u nekom trenutku dobili“, rekao je.

Kako je naveo, posebno zabrinjava ga činjenica da ne vidi ozbiljan plan kako zadržati broj učenika i postojeće škole.

„Kada vi u jednoj zajednici maloj ugasite školu, odnosno zatvorite školski objekat, sigurni smo da ta zajednica uskoro neće imati vjerovatno ni stanovnika i da će se život nastaviti na nekom drugom mjestu“, kazao je Ibrahimović.

Trend odlaska u veće centre, dodao je, nije karakterističan samo za BiH, ali smatra da u područjima iz kojih se najviše odlazi nije bilo dovoljno ozbiljnih pokušaja da se kvalitet života promijeni i poboljša.

Ibrahimović je ukazao i na nesrazmjer između smanjenja broja stanovnika, učenika i škola, s jedne, i broja političkih funkcija, s druge strane.

„Samo jedna grupa ljudi zapravo i dalje ne trpi bilo kakve posljedice. To su oni koji žive od politike, a zapravo ne koriste politiku da bi na bilo koji način poboljšali životne uvjete onoliko koliko bi bilo u njihovoj moći i zadržali jedan značajan broj, vjerovatno, ljudi na ovim prostorima“, rekao je.

Mladi sve više odlaze zbog političke nestabilnosti

Kada je riječ o razlozima zbog kojih ljudi napuštaju BiH, Efendić kaže da su se oni mijenjali.

Dok su prije 15-ak godina nezaposlenost, posao i visina plate bili među najvažnijim faktorima, danas je situacija drugačija.

Pozivajući se na istraživanje Akademije nauka i umjetnosti BiH, Efendić navodi da je danas na prvom mjestu politička nestabilnost, dok je kvalitet institucija na drugom mjestu.

„Znači, jedno nezadovoljstvo okruženjem, ne toliko više, nije na prvom mjestu, znači nezaposlenost. Jer kada pogledamo modelu, i zaposleni i nezaposleni imaju manje-više iste intencije za emigriranje“, rekao je.

Prema njegovim riječima, BiH je od individualnih izazova kao motivatora za emigraciju došla do situacije u kojoj su socioekonomsko okruženje i nezadovoljstvo njime ključni faktori koji povećavaju namjeru odlaska.

„Mi još uvijek nemamo ozbiljan strateški dokument obrazovanja“

Ibrahimović smatra da obrazovanje također mora biti dio ozbiljne strategije zadržavanja stanovništva.

Prema njegovim riječima, u posljednjem istraživanju o razlozima zbog kojih bi mladi napustili BiH, među važnim razlozima pojavilo se i obrazovanje, odnosno odsustvo kvalitetnog obrazovanja.

„Mi ne samo da imamo manji broj učenika, mi zapravo već imamo dugi niz godina i nekvalitetne škole“, rekao je.

Ukazao je na rezultate međunarodnih istraživanja koji pokazuju da učenici iz BiH zaostaju za vršnjacima širom svijeta u značajnom broju znanja i vještina, posebno kada je riječ o funkcionalnom znanju.

Ibrahimović je upozorio i na paradoks u srednjoškolskom obrazovanju. U pojedinim dijelovima BiH učenici sa najboljim prosjekom često upisuju medicinske škole, između ostalog zato što im diploma može omogućiti da lakše pronađu posao u zemljama Evropske unije.

„Mi još uvijek nemamo ozbiljan strateški dokument obrazovanja na nivou Bosne i Hercegovine. Donekle postoji jedan strateški dokument u entitetu Republika Srpska, ali u Federaciji Bosne i Hercegovine strateškog dokumenta, niti pravca o tome šta bismo i kako bismo rješavali stvari, popravljali kvalitet obrazovanja, nažalost, nema“, rekao je.

Nastavničku profesiju učiniti privlačnijom

Ibrahimović smatra da bi jedna od ključnih stvari za promjenu obrazovnog sistema bila redefinicija nastavničke profesije.

„Mi moramo redefinirati šta je nastavnik, mi moramo se dogovoriti o tome šta možemo učiniti sa nastavnicima koji su već unutar ovoga sistema, uključiti nastavnike u promišljanje o tome kako oni vide buduću školu, šta su ključne stvari“, rekao je.

Dodao je da BiH još nema standarde nastavničke profesije niti dovoljno društveno priznanje nastavničkom poslu.

Govoreći o početku školske godine, kazao je da se svake godine ponavljaju ista pitanja o finansiranju školovanja, udžbenicima i dodatnim troškovima za roditelje.

Prema njegovim riječima, pojedine kantonalne vlasti osigurale su besplatne udžbenike, dok pojedine lokalne zajednice prvačićima daju pribor, ali problem je što se, kako je rekao, koriste udžbenici napravljeni prije 15 ili 20 godina.

„Škola već dugo nije relevantna u smislu onoga što se događa izvan nje“

Poseban problem, prema Ibrahimoviću, jeste sporost obrazovnog sistema u prilagođavanju promjenama u društvu.

„Škola već dugo nije relevantna u smislu onoga što se događa izvan nje“, rekao je.

Kako je naveo, obrazovni sistem sporo uključuje promjene do kojih djeca dolaze izvan škole, a jedna od njih je i umjetna inteligencija.

„Dakle, i nastavnici i nastavnice i učenici i učenice koriste svakodnevno umjetnu inteligenciju, ali, nažalost, vrlo rijetko se umjetna inteligencija ili svi ti programi koji su do sada napravljeni koriste za učenje“, kazao je.

Smatra da bi umjetna inteligencija mogla biti alat za učenje novih stvari, ali da je za to potrebno omogućiti nastavnicima da eksperimentišu, uče i sarađuju na drugačijem načinu organizovanja nastave.

U suprotnom, kaže, škola će nastaviti funkcionisati paralelno sa svijetom u kojem djeca već žive.

„Mi ćemo razmišljati kako ćemo te vanjske efekte na neki način amortizirati time što ćemo smanjiti korištenje nekakvih tehnologija, zabraniti upotrebu telefona, ali zapravo suštinski nećemo koristiti podatke ili već čitav niz ozbiljnih istraživanja, primjera prakse u svojim učionicama, nego ćemo zapravo još uvijek pokušavati misliti ili zadržavati nekakav svijet koji je bio mnogo ranije i činiti djeci školu nezanimljivom, neinteresantnom i, ako hoćete, nekorisnom za ono što su zapravo neke potrebe“, rekao je.

Politička stabilnost i povratak ljudi

Efendić smatra da nema jedne mjere koja bi mogla riješiti problem odlaska stanovništva.

Kao jedan od prvih koraka navodi uspostavu političke stabilnosti.

„Politička nestabilnost je nešto što jako smeta našem stanovništvu i tu imamo jednu, da kažemo, neiskrenost donosioca odluke koji nekada govore o problemu odlaska ljudi, žele da se njime bave, a ustvari često imaju mehanizme da to promijene iznutra“, rekao je.

Kao drugi važan pravac naveo je politike usmjerene na povratak ljudi koji su ranije otišli iz BiH.

Kako je kazao, BiH nema dovoljno institucionalne podrške za ljude koji se nakon dugogodišnjeg života u inostranstvu vraćaju u zemlju, a suočavaju se s različitim administrativnim i drugim izazovima.

Govoreći o obrazovanju, Efendić je naglasio da empirijska istraživanja pokazuju da se ulaganje u obrazovanje u BiH isplati.

„Jednostavno kazano, isplati se obrazovati u Bosni i Hercegovini“, rekao je.

„Vrijeme je da se o tome promišlja“

Efendić je upozorio da će se posljedice smanjenog broja učenika u budućnosti preliti i na tržište rada.

„Ako je sada smanjen broj upisa u osnovne škole, u ovom trenutku za desetak godina imamo smanjen ulazak na tržište rada, smanjuje nam se tržište rada. Sve su to lančani efekti koji se mogu simulirati i vrijeme je da se o tome promišlja, da se nešto čini“, rekao je.

Ibrahimović je, s druge strane, ukazao na potrebu da se dugoročno postavi pitanje kakvo društvo i kakvo obrazovanje BiH želi imati.

Smatra da bi politika trebala biti usmjerena na konkretno poboljšanje kvaliteta života, umjesto na stalne političke sukobe.

„Nadam se da će se desiti, evo, neka utopija, dakle, da će se desiti pojava nove politike, drugačije politike, koja će usmjeriti svoje djelovanje ka kvalitetu života, a ne samo na prošlost, razmiricama, sukobima, odgovaranjima na to ko je šta rekao, ko je šta izjavio, ko je šta mislio, nego zapravo se konkretno posvetiti poboljšanju života i kreirati neku zemlju u kojoj je užitak i zadovoljstvo živjeti bez da gledamo da idemo negdje drugdje“, zaključio je Ibrahimović.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad