Sutka El Barawy, rođena Bišćanka, jedna je od 29 osoba koja se trenutno nalazi u Izbjegličkom centru Salakovac. Nakon pakla koji su proživjeli, kaže, konačno su na sigurnom. U njenoj Bosni i Hercegovini.

“Moje srce je počelo da kuca kad sam ušla u BiH. Tad sam rekla ja i moja porodica smo spašene. Dosta više, mi smo živi”, kaže Sutka.

Dodaje da je još uvijek u mislima u Gazi. Žali za svojom porodicom, prijateljima i svim ljudima koji su još uvijek tamo.

“Ja nisam sretna. Zadovoljna sam, meni je toplo, siti smo, kupamo se toplom vodom, sve je sad na svom mjestu. Sve je super, samo srce je meni još u Gazi za moje drugove, koji su bili moja porodica . Kćerka mi je u Egiptu, ako Bog da, Vlada radi svoje, znam da će je dovesti, ali majkino srce, još mi fali 20% da bude puno. Kad dođe moja kćerka da je zagrlim, pa ću onda dobro moći da dišem.”

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

Riječi ne postoje koje bi mogle opisati stanje u Pojasu Gaze. Normalna svakodnevnica prekinuta je u jednom danu.

“Čovjek ima sve svoje, obezbijedio sve, sretan život, sve u redu i onda odjednom.. Mi smo išli u kanalizaciji do koljena da bi nasuli flašicu vode za djecu. Hiljadu i po učenika može da bude u školi, nas je tu bilo 9 i po hiljada upisanih, znači ukupno 11 hiljada, jedno uz drugo. Bez vode, bez hrane, ako treba hljeb, trebaš pješačiti 5 kilometara, 4-5 sati stajati u redu, možeš dobiti ili ne. Desi se granata, pogine dosta ljudi. Vratiš se bez hljeba, djeca gladna. Grozno, grozno. Samo razmišljaš kako do vode, ima li hljeba, tražili smo drva za vatru. Samo trčiš, trčiš, ne misliš gdje si”, priča Sutka.

O povratku se ne razmišlja

Njen suprug, Samir El-Barawy kaže da je zahvalan svim ljudima iz BiH, koji su njegovu porodicu spasili. Prisjeća se i on lijepog i mirnog života, sagradio je kuću, školovao djecu, uzgajao jagode.. A onda je mir prekinut.

“Sve je ostalo iza mene, kuća, braća, sestre, nisam čuo za njih otkako je počeo rat. Imam četiri sestre, dio njih je već otišao, dio ostao. Kad bih razmišljao da se vratim tamo, bilo bi katastrofalno za nas. Stvarno ne možeš misliti, najdraže ljude izgubiš.”

Napominje, da je jedina njihova želja mir.

“Mi hoćemo mir za nas i našu djecu. Gajiš dijete, pa nije to drvo, odjednom vidiš da je umrlo. Dešavalo se da bebu, prije nego stignu da upišu da je rođeno, već je ubijeno. Ne prođe ni dva sata.”

U Pojasu Gaze još 12 osoba čeka na evakuaciju, a koji bi trebalo da stignu u Bosnu i Hercegovinu.