U bolnici „Medipol“ u Turskoj umrlo nam je dijete, iako su garantovali izliječenje, a onda nam nisu dali da ga donesemo u Srbiju i sahranimo, jer, kako tvrde, troškovi terapija, ni bolničkih dana, nisu izmireni, pa je njegovo malo, beživotno tijelo, trebalo da ostane u zalog, kroz suze i bijes priča otac Danijel Petrović, otac desetogodišnjeg Davida, koji je 10. decembra od posljedica teškog oblika leukemije preminuo poslije duge i lavovske borbe.

Ostalo je da se uplati 39.000 eura, suma koja je potrebna da bi tijelo preminulog djeteta bilo vraćeno roditeljima.

„Ne znam kako su u Vladi Srbije saznali za naš slučaj, ali pomogli su. Rečeno mi je u Fondaciji ‚Budi human‘, preko koje smo sakupljali novac, da se čak i predsjednik Aleksandar Vučić angažovao i uključila se naša ambasada u Turskoj. Zajedničkim naporima uspjeli su da dogovore sa bolnicom da odobre preuzimanje tijela, tako da David stiže sa majkom, sestrom i djedom, privatnim avionom, a u petak će biti sahranjen“, priča Danijel.

„U Fondaciji na njegovom računu ima 22.900 eura tako da nedostaje još 16.100. Taj novac pripremili smo da šaljemo, pa kad sakupimo ostatak da onda dobiju sve. Međutim, iz naše ambasade su nam rekli da ne šaljemo ništa, jer postoji sumnja da taj dug nije realan. Kada su tražili da odobre preuzimanje Davidovog tijela, iz ambasade Srbije su zahtevali kompletnu dokumentaciju i sve račune, ali im to nisu dali. Bilo je nerealnih troškova koje ne umemo da objasnimo, kao i lijekova za koje niko ne zna zašto su mu davali, a samo jedan, koji je navodno stigao iz Amerike, koštao je čitavih 40.000 dolara. Za taj lijek su garantovali da će mu pomoći, a njemu je posle bilo mnogo gore stanje“, u očaju priča neutješni otac.

A to, nažalost, nije sve.

„Davidova sestra, naša petogodišnja kćerka, trebalo je da mu donira koštanu srž. Iz bolnice su tražili da ona mjesec dana provede u hotelu koji će dnevno koštati 50 eura, gde će imati tri obroka. Kada smo je doveli, smjestili su je u neku sobu u okviru bolnice, bez ijednog obroka, a dan je koštao 120 eura. Morali smo da kupujemo hranu iz preskupih bolničkih restorana, jer nisu dozvoljavali da izlazimo. Za mjesec dana su joj jednom izvadili krv i ništa više. Mogla je doći u Tursku kad David bude spreman za transplantaciju, a ne da sjedi u toj sobi toliko dugo, a da oni samo kucaju račune. Naš sin, nažalost, transplantaciju nije dočekao, a iz ambasade kažu da ako ne dobiju dokaze za troškove liječenja, tužiće bolnicu“, priča Danijel.

David je već prošao kroz dveij transplantacije u Beogradu na Institutu za majku i dijete „Dr Vukan Čupić“, ali one nažalost nisu pomogle. Ljekari su odbili da potpišu zahtjev roditelja za liječenje o trošku države, koji bi sa odgovarajućim dokumentima odobrio Republički fond za zdravstveno osiguranje.

Do bolnice u Turskoj došli su preko „posrednika“, Marije Velikovski.

„Ta žena javila se kada je u Fondaciji ‚Pokreni život‘ vidjela naš slučaj, a preko njih smo se oglasili. Rekla nam je da za 50.000 eura može da garantuje liječenje u turskoj bolnici, a da će sve koštati dodatno još 100.000. Kada je David umro i kada su odbili da nam daju da preuzmemo tijelo, pitali smo je zašto sad ne garantuje za 22.900 eura, koliko smo imali na računu, da nam vrate tijelo djeteta, a da ćemo ostatak poslati. Ako je mogla za 50.000 da obezbijedi liječenje, zašto je ovo bio problem. Ostala je nijema, nismo dobili odgovor“, revoltriano priča Danijel.

Porodica Petrović borila se sa najtežim protivnikom, leukemijom, koja je napala njihovo dijete i sada kada su ostali bez njega, predstoji im nova borba.