Turski novinar nakon smrti Ratka Mladića: Ratni zločinac je osuđen, ali njegov politički projekt nije nestao

Özkan se nakon Mladićeve smrti vraća na njegovu ulogu u ratu u BiH, genocid u Srebrenici, odgovornost međunarodne zajednice, ali i na pitanje šta je nakon rata ostalo od političkih ciljeva zbog kojih su vođene vojne operacije.

Njegova osnovna teza jeste da se Mladićeva smrt ne može posmatrati samo kao kraj života pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.

"Kada počinitelj genocida umre, završava li zaista i njegov politički projekt? Ratko Mladić je umro. Ali njegov ‘uspjeh’ i dalje stoji na karti Bosne i Hercegovine", piše Özkan za turski magazin.

Ratko Mladić, rođen 1942. godine u Kalinoviku, tokom rata u Bosni i Hercegovini bio je komandant Vojske Republike Srpske.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju osudio ga je 2017. godine na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Uhapšen je u Srbiji 2011. godine, nakon gotovo 16 godina provedenih u bjekstvu.

Preminuo je 27. augusta 2026. godine u pritvoru Mehanizma za međunarodne krivične tribunale u Haagu.

Srebrenica kao centralna tačka Mladićevog naslijeđa

Özkan veliki dio teksta posvećuje događajima iz jula 1995. godine.

Podsjeća na Mladićev dolazak u Srebrenicu 11. jula, nakon što su snage Vojske Republike Srpske zauzele tadašnju zaštićenu zonu Ujedinjenih naroda.

Mladić je pred kamerama tada govorio o tome da Srebrenicu „poklanja srpskom narodu“ i poručivao da je došlo „vrijeme za osvetu“ Turcima.

Nakon pada Srebrenice počelo je sistematsko razdvajanje stanovništva.

Žene, djeca i starije osobe odvođeni su prema teritoriji pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Muškarci i dječaci odvajani su i odvođeni na mjesta na kojima su kasnije izvršena masovna pogubljenja.

"Muškarci i dječaci prevoženi su kamionima i autobusima na različita mjesta pogubljenja, okupljani u školama, skladištima, poljima i na fudbalskim terenima. Ruke su im vezivane, strijeljani su i pokopani u masovne grobnice", navodi Özkan.

Turski novinar podsjeća i na pokušaje prikrivanja zločina.

Dio tijela žrtava nakon prvobitnih ukopa premještan je u sekundarne masovne grobnice. Cilj je bio otežati pronalazak tijela i prikriti razmjere zločina.

Međunarodni sudovi utvrdili su da je u Srebrenici počinjen genocid.

Özkan smatra da Srebrenicu zato nije dovoljno opisivati kao jedan od brojnih ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

"Srebrenicu nije dovoljno opisati samo kao masakr koji se dogodio tokom rata", piše on.

„Kamere su bile tamo“

Jedan od ključnih elemenata Özkanove analize jeste odgovornost međunarodne zajednice.

Srebrenica je bila proglašena zaštićenom zonom Ujedinjenih naroda. U gradu i njegovoj okolini nalazile su se međunarodne snage, uključujući nizozemski bataljon UNPROFOR-a.

Uprkos tome, Srebrenica je pala pod kontrolu Vojske Republike Srpske.

Özkan smatra da upravo prisustvo međunarodne zajednice daje Srebrenici posebno mjesto u evropskoj historiji.

"Genocid nije počinjen na mjestu za koje svijet nije znao. Kamere su bile tamo. Vojnici Ujedinjenih naroda bili su tamo. Vlade, diplomate i novinari pratili su šta se događa", navodi on.

Prema njegovom tumačenju, Srebrenica je bila i posljedica neispunjenih međunarodnih obećanja.

Stanovništvu je obećana zaštita, ali međunarodne snage nisu uspjele spriječiti pad enklave niti zaštititi hiljade ljudi koji su se sklonili u Potočare.

Dayton je zaustavio rat, ali nije uklonio posljedice rata

Özkan potom prelazi na Daytonski mirovni sporazum.

Sporazum je potpisan u decembru 1995. godine i njime je okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Turski novinar ne osporava njegovu osnovnu funkciju.

"Daytonoski sporazum prvenstveno je imao za cilj zaustaviti rat. U tome je uspio. Oružje je utihnulo, frontovi su zatvoreni i otvoreni sukob je okončan", piše Özkan.

Ali, prema njegovom mišljenju, problem je u tome što je poslijeratni politički sistem u velikoj mjeri zadržao teritorijalnu i političku strukturu koja je nastala tokom rata.

Daytonskim ustavnim uređenjem Bosna i Hercegovina organizirana je kroz dva entiteta – Federaciju BiH i Republiku Srpsku – dok je Brčko distrikt uspostavljen kao posebna jedinica lokalne samouprave.

Özkan naglašava da Republika Srpska nije Daytonom postala nezavisna država i da je Bosna i Hercegovina zadržala međunarodnopravni kontinuitet.

Ipak, smatra da ostaje činjenica da su teritorijalne posljedice rata ugrađene u politički sistem nakon rata.

"Drugim riječima, ratni zločinci poslani su pred sud, ali politička struktura koju su oni stvorili je očuvana", navodi Özkan.

„Nisu ostvarili cijeli cilj“

Prema Özkanu, upravo tu se nalazi ključna dilema kada se govori o Mladićevom političkom naslijeđu.

Mladić je osuđen. Njegova individualna krivična odgovornost pravosnažno je utvrđena. Međutim, politički i teritorijalni rezultat rata nije nestao zajedno s njim.

Özkan smatra da se Mladićeve vojne operacije ne mogu odvojiti od šireg političkog projekta bosanskih Srba tokom rata.

"Možda nisu ostvarili cijeli cilj. Nisu uspjeli uspostaviti nezavisnu i ‘čistu’ srpsku državu. Ali na kraju rata pojavila se unutar Bosne i Hercegovine srpska politička jedinica sa širokim ovlastima", piše turski novinar.

U nastavku iznosi i vrlo oštru ocjenu:

"Iz tog ugla, genocid je za Republiku Srpsku ‘uspješan genocid’. Mladić je osuđen, ali su rezultati njegovog vojnog projekta sačuvani unutar daytonskog poretka."

Negiranje genocida i veličanje Mladića

Özkan se osvrće i na odnos prema ratnim zločinima u današnjoj Srbiji i Republici Srpskoj.

Navodi da postoje politički i društveni krugovi koji negiraju genocid u Srebrenici, dovode u pitanje presude međunarodnih sudova ili umanjuju broj žrtava.

Posebno ističe veličanje Mladića.

Prema njegovoj ocjeni, njegovo ime i danas se koristi kao simbol određenog političkog i nacionalnog narativa.

Özkan također navodi da se rasprava o Srebrenici često pokušava preusmjeriti na stradanje Srba tokom rata.

"Kada se spomene Srebrenica, rasprava se često udaljava od pravde za žrtve i usmjerava prema tvrdnji da su ‘i Srbi patili’", piše on.

Autor istovremeno naglašava da zločini počinjeni nad srpskim, hrvatskim i bošnjačkim civilima trebaju biti istraženi i procesuirani.

Ali, kako navodi, činjenica da su zločini počinjeni nad različitim grupama ne mijenja pravnu kvalifikaciju genocida u Srebrenici.

U završnici teksta Özkan se vraća na pitanje pravde.

Mladić je posljednje godine života proveo u zatvoru. Međunarodni sudovi utvrdili su njegovu odgovornost. Ali autor smatra da se time ne završava rasprava o posljedicama njegove politike.

"Mladić i mnogi drugi ratni zločinci nisu počinili masakre samo zato što su bili patološki pojedinci. Oni su djelovali u skladu s političkim programom", navodi Özkan.

Zbog toga smatra da pitanje pravde ne može biti svedeno samo na kažnjavanje pojedinaca.

"Počinitelj je završio zatvoru, ali političko naslijeđe je ostalo živo. Krivac je osuđen, ali Republika Srpska pravno i dalje postoji. Genocid je priznat, ali se njegove posljedice normaliziraju", piše on.

Özkan smatra da je upravo to jedan od ključnih problema s kojima se Bosna i Hercegovina suočava tri decenije nakon rata.

S jedne strane postoje pravosnažne presude međunarodnih sudova kojima su utvrđene činjenice o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.

S druge strane, političke posljedice rata i dalje su dio svakodnevnog života u Bosni i Hercegovini.

Turski novinar zbog toga zaključuje da se Mladićeva smrt ne može posmatrati samo kao završetak života jednog čovjeka.

"Pravda nije samo kažnjavanje počinitelja", zaključuje Özkan.

A pitanje koje ostavlja nakon Mladićeve smrti glasi:

"Kada počinitelj genocida umre, završava li zaista i njegov politički projekt?"

Njegov odgovor je:

"Ratko Mladić je umro. Ali njegov ‘uspjeh’ i dalje stoji na karti Bosne i Hercegovine.

Özgür Dirim Özkan je turski sociolog i socijalni antropolog koji je veliki dio svog akademskog i profesionalnog rada posvetio Bosni i Hercegovini, Balkanu, identitetima i nacionalizmu. Doktorirao je socijalnu antropologiju, a tokom višegodišnjeg boravka i istraživanja u Sarajevu bavio se bosanskohercegovačkim društvom i posebno odnosom sporta, kulture i etničkih identiteta. Danas radi kao istraživač i konsultant, a o BiH i Balkanu piše i za turske medije, među kojima je i Gazete Oksijen.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad