U jami je bio 181 rudar, preživio je samo jedan: 36 godina od tragedije koja je zavila Mramor u crno

Na današnji dan prije 36 godina, Mramor kod Tuzle zavijen je u crno. U jednoj od najvećih rudarskih tragedija na prostoru bivše Jugoslavije život je izgubilo 180 rudara. Nesreća je iza sebe ostavila porodice bez očeva, sinova i braće, a posljedice su se osjećale generacijama. Danas im je na mjestu nesreće odata počast.
Dvadeset šestog avgusta 1990. godine u jami Dobrnja-Jug u Mramoru dogodila se eksplozija ugljene prašine. U jami je bio 181 rudar. Preživio je samo Smajl Imamović, koji se svakog avgusta prisjeća stradalih komorata. Njihova prosječna starost bila je svega 27 godina.
“To mi je najteži mjesec u godini, gdje me emocije, i prema mojim komoratima i prema meni također, i porodicama poginulih komorata, izuzetno vežu. Duboka, duboka osjećanja prema njima simpatišem”, rekao je Imamović.
Imao je šest godina kada je ostao bez oca
I 36 godina kasnije, na mjestu tragedije, okupljaju se porodice, kolege i građani. Cvijećem i minutom šutnje odaju počast onima koji se iz jame nisu vratili. Među porodicama koje su tog dana izgubile svoje najbliže bila je i porodica Damira Brašnjića. Imao je samo šest godina kada je ostao bez oca. Danas i sam radi u Rudniku Mramor.
“Imam sina, Bog mi je, hvala Mu, dao. Trudim se da maksimum svoj dam u njegovom odgajanju, da u meni u svakom momentu vidi zaštitu, nekoga ko će stati iza njega... A kad se vratimo na mene, ja to nisam doživio. Ja, faktički, ne znam kako je imati oca”, rekao je Brašnjić.
Rudari i danas rade u teškim uslovima
Ali godišnjica najveće rudarske tragedije ponovo otvara i pitanje u kakvim uslovima danas rade oni koji svakodnevno silaze pod zemlju. Posljednjih sedmica rudari u Zenici, Brezi i Kaknju obustavljali su rad ili protestovali zbog neisplaćenih plata, zdravstvenog osiguranja i drugih problema. Ni u Mramoru, gdje se danas odaje počast stradalima, uslovi rada nisu puno bolji.
“Oprema koja garantuje puno bolju zaštitu na radu, samim tim i produktivnost, nije kod nas još primijenjena. Nažalost, najbolji primjer i jeste rudnik Mramor. Nekih 60 posto opreme je stiglo iz rudnika Zenica, međutim preostali dio uvjetovan je dešavanjima u rudniku Zenica, a rudari u Mramoru i dalje rade na zastajerloj metodi i rizikuju svakodnevno svoje živote”, rekao je Senad Sejdić, predsjednik Sindikalne organizacije RMU Kreka Tuzla.
„Ulaganje u sigurnost ne smije biti pitanje izbora“
Trideset šest godina nakon tragedije, rudari poručuju da ulaganje u sigurnost ne smije biti pitanje izbora. Posebno ne na mjestu na kojem se već pokazalo koliko posljedice mogu biti tragične. Odgovornost je, kažu, na onima koji odlučuju o budućnosti rudnika.
“Moramo pričati o humanizaciji, a uporedo i boljim ekonomskim rezultatima da se ovakve stvari ne bi ponavljale, a druge strane da bi se obezbijedila energija”, rekao je Sejdić.
Bol porodica nije prošla ni 36 godina kasnije
Sjećanje na 180 rudara koji se 26. avgusta 1990. nisu vratili iz jame čuva se iz godine u godinu. Za njihove porodice, bol nije prošla. A za njihove kolege i, prije svega, nadležne ostaje obaveza da se tragedija poput one u Mramoru više nikada ne ponovi.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare