Uvozimo smeće iz EU, a Uborak gori i truje: Pozadina mostarske katastrofe

Dok lokalna smetljišta širom zemlje nekontrolisano gore, pretvarajući se u prave tempirane bombe, stručni podaci pokazuju da čak 80 odsto tog otpada uopšte ne bi trebalo završiti na deponijama. Istovremeno, dok domaći komunalni sistem proživljava potpuni krah, država paradoksalno uvozi desetine hiljada tona otpadnog materijala iz Evropske unije za potrebe sopstvene industrije, dok odvojeno prikuplja tek mizernih pet odsto komunalnog otpada.

Život u strahu i decenijska borba mještana

Stanovnici naselja u blizini deponije već deset godina vode neprekidnu pravnu i fizičku borbu protiv neadekvatnog odlaganja smeća koje direktno ugrožava njihovo zdravlje. Problem je dramatično eskalirao još 2019. godine kada je opasni mulj sa mostarskih prečistača deponovan na ovu lokaciju, što je izazvalo masovne proteste građana. Edhem Čustović, aktivista udruženja "Jer nas se tiče" i stanovnik Gornjih Vrapčića čija je kuća udaljena svega 500 metara od deponije, u programu televizije N1 slikovito je opisao ovu agoniju.

"Mi građani se već duži period, nekih 10 godina, borimo sa svim onim što ne bi trebalo da se dešava na lokaciji Uborak. Naši životi su ugroženi, a sve je kulminiralo 2019. godine kada je otpad sa prečistača u Mostaru deponovan na ovu lokaciju. Stanovnicima ovog područja, ali i šire, odnosno cijele doline Neretve, ozbiljno je ugrožen opstanak", upozorava Čustović.

Legalizacija bez dozvole i tajna nelegalne plohe „Sedlo“

Hronologija izdavanja dozvola za Uborak razotkriva duboki sistemski apsurd i političko trgovanje ekologijom. Prva deponijska polja zapravo nikada nisu dobila tehničku upotrebnu dozvolu, već je naknadno izvršena njihova administrativna legalizacija, iako su se te plohe morale trajno zatvoriti. Federalno ministarstvo okoliša i turizma je u tri navrata izdavalo okolišne dozvole za proširenje kapaciteta, ali je Kantonalni sud u Sarajevu te dozvole redovno poništavao nakon tužbi udruženja jer projekat nije sadržavao sisteme za otplinjavanje i prečišćavanje opasnih procjednih voda.

Suočeni sa nedostatkom prostora i gubitkom pravnih bitaka, uprava javnog preduzeća je povukla radikalan i nezakonit potez koji je doveo do katastrofe. Unatoč izričitim zabranama nadležnih inspekcija, na deponiji je izgrađena nova, potpuno nelegalna ploha.

"Javno preduzeće je, pošto nije imalo određene površine za deponovanje, nelegalno izgradilo novu plohu koja se zove 'Sedlo'. I bez obzira na rješenje Federalne uprave za inspekcijske poslove koja je prošle godine u septembru izdala zabranu odlaganja, oni su tu istovarali otpad. Upravo na tom mjestu je prije dvadeset dana izbio veliki požar sa nesagledivim posljedicama", otkriva Čustović.

BiH kao deponija: Recikliramo tek pet odsto otpada

Uborak nije izolovan incident već direktna slika i prilika nefunkcionalnog komunalnog sistema koji guši cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ekološki aktivisti upozoravaju da nekontrolisani požari redovno gutaju deponije u Banjoj Luci, Sarajevu, Drvaru i drugim gradovima, dok stotine ilegalnih smetljišta niko i ne prijavljuje. Milica Končar, stručnjakinja za cirkularnu ekonomiju, ističe da je naš kompletan sistem zastario i pogrešno postavljen jer se fokusira isključivo na puko zatrpavanje namirnica i materijala.

"Čitav naš sistem u Bosni i Hercegovini za upravljanje otpadom se bazira na deponovanju. Oko pet odsto se reciklira i ponovno vraća u sistem, dok se sve ostalo deponuje. Većina naših deponija su stihijska rješenja iz perioda Jugoslavije, pravljena za mnogo manje stanovnika i drastično manje količine smeća nego što se danas koristi", naglašava Končar.

Kako je propao novac Evropske unije

Uborak je prvobitno bio zamišljen kao napredna regionalna deponija u koju je Evropska unija uložila značajna finansijska sredstva kako bi se otpad sortirao i reciklirao. Savremena sortirnica je izgrađena, ali sistem nikada nije zaživio u praksi jer se na ovoj lokaciji odvaja svega mizernih tri odsto prikupljenog materijala. Komunalni krah je direktna posljedica činjenice da BiH već trideset godina potpuno ignoriše edukaciju stanovništva i ne uvodi obavezno razvrstavanje otpada na samom izvoru – u domaćinstvima.

Ova ekološka katastrofa mora biti posljednji alarm za hitnu reformu. Bez uvođenja ekološke kulture u školske klupe, stroge kontrole trošenja stranih donacija i hitne izgradnje sistema za otplinjavanje, građani Mostara i cijele Bosne i Hercegovine ostaće taoci nelegalnog otpada i toksičnog dima.