Živimo li još uvijek na Titovoj infrastrukturi? Zašto Sarajevo nema arenu, koncertnu dvoranu? Zašto nema strateških investicija poput novih bolnica, puteva, škola? Kako potaknuti gradnju od javnog značaja? Sagovornici N1 na ovu temu istaknuli su niz problema kojih građani, možda, nisu ni svjesni, a sa time i niz poraznih primjera.
Za N1 su kompleksnost problema i situacije pojasnili arhitekta Amir Vuk Zec, načelnik Općine Centar Srđan Mandić, te Mirsad Avdić, nekadašnji direktor JU Muzej Sarajeva.
Sarajevo još živi na infrastrukturi iz doba Josipa Broza Tita, i Austrougarske – potvrđuju.
“Šta je još napravljeno javno, od opšteg interesa? Šta je ova zajednica izdvojila da bi sebi napravila nešto, osim puteva i prilaza? Od onoga što ja znam, napravljeni javni objekat je samo bazen”, istaknuo je Zec na početku.
Nekadašnji direktor JU Muzej Sarajeva Mirsad Avdić, uz već sada ustaljenu pošalicu da se “ne može ni okrečiti ono što je ostalo iz Titovog doba” dodaje da ima osjećaj kao da je “jučer rat stao”.
Sagovornici N1 su saglasni – mora postojati kontinuitet u odlučivanju o tome kako će javni prostor izgledati.
“Vi ne možete danas ni ekser zakucati u općini Centar, a da ne dobijete dozvolu federalnog ministarstva, odnosno od Državne komisije za zaštitu nacionalnih spomenika. Tamo vam čak članica iz Banjaluke određuje da li ćete u centru grada urediti trg, a da ne kažem izgraditi zgradu”, pojasnio je općinski načelnik Srđan Mandić.
Podsjetio je da je prije dvije godine prezentovana ideja izgradnje Sarajevo film centra na mjestu gdje je sada kino Meeting point, no nema dozvole od nadležnog federalnog ministarstva koje čeka dozvolu od komisije.
Isto je pak, dodao je Mandić, sa spomenutom novom koncertnom dvoranom. U ovom slučaju odlučuje grad, a ne lokalna zajednica.
“Već tri i po godine nisu ni počeli da diskutuju o tome”, napomenuo je.
Na još jednom sjajnom primjeru pojasnio je problem i Avdić.
“Regulativa nam je luđačka košulja. 2017. godine smo radili nešto što smo nazvali ‘revitalizacija spomeničke kulture’, odnosno vraćanje onih famoznih stopa ispred Muzeja Sarajeva 1878.-1918. Mi smo mijenjali staru kamenu tablu i planirali smo da napravimo oznake jer to ima svugdje u svijetu. Radi se o zidu kojim je ozidana Miljacka, pa imate pločnik pored ceste, pa samu cestu. Zid je bio od Grada, pa smo tamo tražili dozvole, pločnik je od opštine, a cesta je od kantona. A sve je u tri metra. Mi smo godinu dana mijenjali četiri table”, ispričao je jedno od iskustava Mirsad Avdić.
Spomenuo je još neke od njih.
“U Svrzinoj kući je pukao krov, godinu dana mijenjamo četiri ćeremide. Zašto? Zato što se na tendere javljaju neke firme iz RS samo da bi rušile tendere. Mi kad pozovemo federalnu agenciju, kažu nam ‘pa, platite im hiljadu maraka da vam ne obore tender'”, tvrdi Avdić.
O važnosti stare jezgre grada govorio je i Zec.
“U Sarajevu je i najvažniji korner, koji je promijenio cijeli svijet. Mi bismo sav ambijent od hotela Evropa pa do te kuće morali promijeniti i podrediti tome. Onako kako vas u Veneciji sve strelice vode do trga Svetog Marka, u Sarajevu bi morale ovamo, to nije teško. Čitava Baščaršija je jedan nepresušan izvor za arhitekte, ali je komplikovano. Od bravadžiluka je napravljen ašdžiluk. I Dubrovnik je pretvoren u ulice suvenira”, ispričao je Zec.
U svemu ovome – kao najveći problem sagovornici N1 ističu komplikovane procedure. “Vi za stepenice u Sarajevu morate pitati nekoga u Banjaluci ili Posušju”, rekli su.
“Da li se odluka o zaštićenom urbanom krajoliku provodi u Banjaluci ili srcu Mostara? Ne provodi. Samo je neko dozvolio da se Sarajevu desi da o njemu odlučuje gospođa Angelina Gačanović iz Banjaluke (članica Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, koja je nastala aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma op.a.), a sumnjam da je ikada došla u Sarajevo. To je strašno! Pozivam člana Predsjedništva BiH i federlani parlament da progovore o tome! Vratite opštinama Centar i Stari Grad nadležnosti i vrlo brzo ćete vidjeti šta će se desiti”, apeluje Mandić.
Ostale sarajevske opštine nemaju ovaj problem.
U politici se, primjećuje Zec, najmanje govori o prostoru.
“A sva je priča, i Dodika i svih, o geometriji i prostoru. Rat je uvijek geometija, ko će kome uzeti komad zemlje”, zaključio je Zec.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare