Nedostatak sna uzrokuje da jedemo više

Istraživači Univerziteta u Čikagu su 2004. godine mjerili šta se dešava ljudima koji dvije noći zaredom spavaju samo po četiri sata. Nisu im mijenjali obroke ni navike. U krvi im je porastao hormon koji izaziva glad, a pao onaj koji javlja da su siti.

Glad ne nastaje u stomaku, nego u mozgu.

Stomak i masno tkivo šalju mozgu poruke o tome ima li tijelo dovoljno energije. Mozak na osnovu tih poruka odlučuje hoćete li osjetiti glad ili nećete.

Te poruke prenose hormoni. To su tvari koje organi luče u krv, a koje krvotokom stižu do mozga i tamo djeluju kao naredba. Za osjećaj gladi najvažnija su dva.

Šta rade ta dva hormona

Prvi se zove grelin.

Luče ga ćelije u sluznici želuca, a njegov posao je da javi mozgu da je vrijeme za jelo. Kada grelin poraste, osjetite glad. Kada padne, glad prestaje. To krčanje u stomaku prije ručka je grelin na djelu.

Drugi se zove leptin.

Njega proizvode masne ćelije i radi suprotno. Javlja mozgu da energije ima dovoljno i da se može prestati jesti. Zbog leptina u nekom trenutku odgurnete tanjir.

Kod naspavanog čovjeka ta dva hormona se smjenjuju u ravnoteži tokom dana. Grelin raste pred obrok, leptin nakon njega.

Šta pokazuje mjerenje

U istraživanju je zdravim odraslim ljudima san skraćen na četiri sata po noći, i to dvije noći zaredom. Uzimana im je krv i mjereni ti hormoni.

Grelin je porastao za oko 28 posto.

Leptin je pao za oko 18 posto.

Nastalo je stanje u kojem tijelo istovremeno glasnije viče da je gladno i tiše javlja da je sito. Čovjek se osjeća gladnije nego što mu stvarno treba, a nakon obroka ostaje manje zadovoljan nego inače.

Kada su istraživači mjerili koliko takvi ljudi zaista pojedu, ispalo je otprilike tristo kalorija dnevno više nego kada su naspavani. To je jedan sendvič ili nešto manje od pločice čokolade, i skoro niko toga nije bio svjestan.

Zašto baš slatko i masno

Umoran čovjek se rijetko dosjeti salate, i ni to nije slučajno.

Istraživanje objavljeno 2012. pokazalo je da nakon nedovoljno sna dio mozga koji reaguje na nagradu jače odgovara na prizor kalorične hrane. Isti kolač u izlogu djeluje privlačnije nego kad ste odmorni.

Postoji i drugi razlog, vezan za šećer u krvi.

Nedostatak sna smanjuje osjetljivost na inzulin, hormon koji šećer iz krvi prebacuje u ćelije da bi ga iskoristile. Kada inzulin slabije radi, šećer duže ostaje u krvi, pa kada konačno padne, tijelo traži nešto što ga brzo diže. To su hljeb, slatkiši i sokovi, a ne povrće.

Šta ovaj nalaz ne znači

Vrijedi biti pošten oko toga koliko je ovo čvrsto utvrđeno.

Meta-analiza objavljena 2025. godine, koja je objedinila šest kontrolisanih istraživanja sa 141 učesnikom, nije potvrdila da nedostatak sna pouzdano mijenja nivoe ta dva hormona kod svih ljudi. Autori su naveli da su istraživanja rađena na različite načine i s malim brojem ljudi, pa se rezultati teško porede.

Drugim riječima, veza između sna i gladi je opažena u više istraživanja, ali mehanizam nije zatvorena priča.

Ono što se ne spori je da ljudi koji hronično malo spavaju u prosjeku unose više hrane. Za razliku od hormona, to je lako izmjeriti.

Šta se s tim može

Najdosadniji savjet je ujedno i jedini koji stvarno djeluje: spavati duže.

Nekoliko normalnih noći dovoljno je da se ravnoteža vrati, što je također mjereno.

Ako to nije moguće, pomaže jedna praktična stvar. Umoran čovjek loše procjenjuje koliko mu treba, pa je bolje unaprijed odlučiti šta će jesti nego birati u trenutku kada je gladan i neispavan.

I još nešto što vrijedi znati, ako se stalno budite gladni ili osjećate glad koja ne prestaje ni nakon obroka, to nije stvar volje i vrijedi se posavjetovati s ljekarom.