Kugle u bosanskoj šumi najveće su u Evropi, izgledaju kao da ih je neko isklesao, svi se pitaju kako su nastale

Prvo treba razdvojiti dvije stvari koje se u ovoj priči stalno miješaju.

Kamenih kugli ima na više mjesta u svijetu, i one nisu sve iste vrste.

Jedne su djelo ljudskih ruku i zovu se petrosfere. Najpoznatije su one u Kostariki, koje su klesali pripadnici kulture Diquis, a ima ih preko tri stotine.

Druge su nastale same, bez ijednog dodira ljudske ruke. Te se zovu konkrecije, i one u Bosni i Hercegovini pripadaju toj skupini.

Zrno pijeska oko kojeg se sve slaže

Ovdje je mehanizam koji objašnjava zašto su tako pravilne.

Konkrecija nastaje u sedimentu, dakle u mekom pijesku ili mulju na dnu nekadašnjeg mora ili jezera.

Sve počinje od jezgra. To može biti fosil, komadić ljušture, zrno pijeska ili bilo koja sitnica koja se razlikuje od okoline.

Kroz sediment protiče voda koja u sebi nosi otopljene minerale, najčešće kalcit, dakle kalcijev karbonat. Kada ta voda naiđe na jezgro, minerali se počnu taložiti oko njega.

Taloženje ide ravnomjerno na sve strane, jer u okolnom sedimentu nema razlike ni u jednom smjeru. Ono što raste jednako u svim pravcima poprima oblik kugle.

Zato je poređenje s biserom tačno. I biser nastaje tako što se sloj po sloj taloži oko jednog zrnca u školjci, i zato je okrugao.

Razlika je u vremenu. Biser nastane za nekoliko godina, konkrecija za milione.

Zašto ih danas vidimo na površini

Postavlja se pitanje kako su te kugle završile u šumi, ako su nastale duboko u sedimentu.

Odgovor je u razlici tvrdoće.

Konkrecija je cementirana mineralima i znatno je tvrđa od sedimenta koji je okružuje. Kada voda, kiša i vjetar kroz milione godina odnesu meku okolnu stijenu, tvrda kugla ostane.

Zato se kugle najčešće i nalaze uz potoke i na padinama, dakle tamo gdje voda odnosi materijal. U Zavidovićima se nalaze upravo duž potoka.

Mještani prenose i predaju da je prije nekoliko decenija obilna kiša promijenila tok potoka i tako izbacila dio kugli na vidjelo.

Šezdesetak kugli i jedna od 35 tona

Na širem području opštine Zavidovići pronađeno je više desetina takvih tvorevina.

Navodi se brojka od oko šezdeset, od kojih je desetak dobro sačuvano, dok su ostale napukle ili oštećene. Prečnici se kreću do oko dva metra.

Najveća je iskopana u Podubravlju kod Zavidovića. Prečnik joj je oko tri metra, a težina se procjenjuje na oko 35 tona, po čemu se navodi kao najveća u Evropi.

Konkrecija ima i drugdje u zemlji, kod Kaknja, Olova, Žepča, Banje Luke, Gračanice i Teočaka, ali uglavnom manjih.

Meteoriti, drevne civilizacije i jedna analiza

Oko tih kugli su se s vremenom razvile priče.

Jedna je da su ostaci meteorita. To ne stoji, jer meteoriti nemaju takav sastav ni takav oblik, a ni ne nalaze se u nizu duž jednog potoka.

Druga je da su ih izradile drevne civilizacije. Toj tvrdnji najviše je doprinio Semir Osmanagić, poznat po tvrdnjama o piramidama kod Visokog, koji smatra da je riječ o ljudskom djelu.

Struka to ne prihvata. Istraživanja i analize sastava, uključujući i ono iz 2007, pokazuju da je riječ o prirodnim tvorevinama sedimentnog porijekla.

Ono što priči daje kraj je jednostavno: kugle u Zavidovićima sastavljene su od istog materijala kao okolna stijena, samo su jače cementirane. Da su ih ljudi klesali, ne bi ležale u sedimentu iz kojeg su nastale.

Turisti koji dolaze meditirati

Uprkos tome, oko kugli i danas postoji vjerovanje da imaju posebnu energiju.

Dolaze ljudi koji tu meditiraju, a zabilježena je i posjeta poglavice jednog gvatemalskog plemena, koji smatra da su kugle u Južnoj Americi i one u Zavidovićima povezane.

Park u Grabu godišnje posjeti oko dvije hiljade ljudi, a do njega vode uređene stazice uz potok.

Ono što je zanimljivo jest da stvarno objašnjenje nije ništa manje neobično od izmišljenog. Kamen koji se sam od sebe, sloj po sloj, kroz milione godina uobliči u savršenu kuglu jednako je čudan podatak kao i bilo koja priča o drevnim graditeljima, samo je istinit.