Kako preživjeti prve dane vrtića - savjeti za roditelje: "Stisnite zube i otiđite brzo, dijete će prestati plakati za 5 minuta"

Šta je djeci zaista treba u prvim godinama života, prvim danima vrtića, kako pronaći ravnotežu između ljubavi i postavljanja granica i zašto je roditeljski primjer važniji od bilo koje metode?

"Deveti mjesec je uvijek izazovan svima nama, i djeci, i roditeljima i nama u vrtićima", rekao je Ilijević za N1.

"Roditelj treba biti sidro djetetu"

Na društvenim mrežama objavljuje često savjete za roditelja, a na Instagramu ga moću pronaći pod imenom "Striček Duško". Posljednji video koji je objavio odnosi se na polazak u vrtić i kako preživjeti period privikavanja, dječje plakanje, roditeljski strah.

"Zapravo nije stvar ni prvog dana, ako je to prvi dan jaslice ili prvog dana vrtića općenito, nego je zaista tog jednog momenta gdje se svi moramo iz tog nekakvog opuštenijeg stila života prebaciti u nekakvu rutinu, i tu je bitno da smo svjesni, da moramo napraviti svjesnu tu odluku koja nam možda baš nije najlakša. Kako nama nije najlakša, nije definitivno ni djetetu. Djetetu treba u ovom periodu odrasla osoba koja će biti njihovo sidro, njihovo uzemljenje preko kojeg će osjetiti da su u nekakvom sigurnom okruženju. To definitivno mi sa vrtičke strane se trudimo pružiti. Ponekad, ako su to baš prvi, prvi dani, nije za očekivati da će se dogoditi u istom trenutku, čak nije u istoj sedmici. Ali izazovno je reći u današnje vrijeme, sabran i smireni roditelj je ono što djetetu treba. Ne treba puno objašnjavati, treba biti emotivno prisutan, smijemo biti i tužni i razgaljeni i svakakvi. To je sve normalno i to je sve ljudski, ali po mogućnosti uz dogovor dvije odrasle osobe, roditeljske figure koje su uzori, da možda roditelji probaju iskomunicirati ako imaju tu mogućnost i tu otvorenost u svom odnosu, da vide ko je taj u tom trenutku stabilniji. Ne mislim ništa loše pri tome, svi imamo trenutke kada nam je malo teže ili kada nam je malo lakše, da taj koji je stabilniji bude u tim prvim danima taj čvršći oslonac, to sidro djetetu koji će s nekakvim pozitivnim stavom zapravo pristupiti ovim prvim danima", rekao je.

"Ne govorite - bit će ti super"

Savjetuje roditeljima da se ne zapletu rečenicama 'ma bit će ti super', 'imat ćeš nove prijatelje', 'tu te svi vole', pogotovo ako su prvi dani.

"Niko nikog ne poznaje, nema to puno situacija, svi te vole, upoznaće se, nekakve afekcije jedni prema drugima će klicati i emotivni odnos međusobno prema svojim odgojiteljima. Ono što je bitno znati je da u velikoj većini slučajeva vaše dijete ne ide iz nekakve sigurnosti u nesigurnost. Samo se ta sigurnost formira na jedan novi način koji možda djetetu još nije poznat ili kao i svi mi na godišnjim odmorima smo se malo opustili pa se trebamo vratiti u jednu drugu rutinu, u jednu drugu sigurnost, da li je to poslovno okruženje nas odraslih ili je to vrtičko okruženje ili školsko okruženje, jer i kad smo išli u školu, prvi dan škole je uvijek bio dosta emotivno zahtjevan", objasnio je Iljević.

"Rastanak treba biti što kraći"

Iako se danas mnogi roditelji strašno plaše dječjih suza, Ilijević kaže da su to sasvim normalne emocije i naglašava - "Ne možete ostati dok se dijete ne smiri".

"Znači, rastanak treba biti što kraći. Iz iskustva od preko 20 godina rada u praksi, vaše dijete će se smiriti u velikom postotku slučajeva u idućih 5 ili 10 minuta. Jer ostaje s profesionalcem. Mi smo izučavani da se znamo nositi i iznijeti takve situacije koje i nama emotivno budu teške. S druge strane, to 'štitimo od suza'. Ne možete očekivati da će vam dijete letjeti ili da će izdržati na godišnjem odmoru pod morem ili pod vodom nekako vam preko pola sata. To se neće dogoditi. Plakanje je najnormalnija ljudska reakcija. Ne dječja, nego ljudska. To su emocije koje izlaze van iz djece. Malena djeca nemaju potpunu kontrolu i regulaciju. I oni će prsnuti, da tako kažemo, suze i usvojiti emotivnu reakciju jer im je to normalno i prirodno. Mi ćemo biti možda ti koji će biti zbunjeni i nećemo znati reagirati. Zato ja često govorim na svom kanalu i o tome koliko je važno raditi na sebi. Da mi možemo taj dječji plač podnijeti jer ako smo mi smireni i ako mi zračimo jedan unutarnji mir, onda to dijete prepoznaje. Oni jako dobro imaju svoje senzore otvorene prema vanjskom svijetu i prema tom neverbalnom, prema toj emotivnoj komunikaciji koju šalje osoba. I zato sam spomenuo, oni roditelji koji su smireni, koji mogu tu kontrolu držati, koja je prijeko potrebna ne samo u vrtičkom odvajanju, nego uopćenito u životu, da znamo ostati sabrani, da možemo u nekim situacijama koje su nam teške odraslo reagirati. Ponekad ne reagiramo odraslo, to su normalne stvari i to se događa u životu svih nas. Neko reagira spretnije i brže, neko reagira sporije, neko je manje svjestan da treba raditi na tome, da tako kažem, ali suze ne možemo izbjeći. To je kao da pokušavamo okrenuti drugu stranu tog novčića i da kažemo, ja ne bih htio da se moje dijete smije", objasnio je.

"I odraslima dođe, kada dođu ispred firme, da se bace na pod, plaču i dozivaju mamu"

Naglašava da su suze su najnormalniji dio života, a ona su, dodaje, vrlo česte kada dijete kreće u vrtić.

"Ponekad i nama odraslima dođe da ispred firme ili ispred vrtića ili ispred nekakvog poslovnog objekta gdje trebamo provesti tih 8 sati, najradije bismo se bacili na pod i lupali nogama i plakali i zvali mamu da idem doma. Ali ne, odrasla sam osoba, ja kao odrasla osoba imam mehanizme koji se usvajaju kroz odrastanje. A ako vrtić i roditelji sarađuju na toj jednom nivou, ako se roditelji mogu svjesno pripremiti, uvjetno rečeno, dijete se ne može pripremiti. Ne možete djetetu pričati o nekakvom najavljenom budućem događaju jer dijete, u tom trenutku, nema projekciju vremena unaprijed ili unatrag. Ako roditelj može svjesno doći s odlukom, okej, ja na mjesto koje sam ja odabrao, u koje mi ulijeva najviše povjerenja, u ovom trenutku ostavljam ono što mi je najvrijednije što imam u životu. Nije to bankovni račun ili skupi automobil ispred ili kuća na moru ili vikendica u planinama. Dijete je vaša najveća imovina i očekivati da ste opušteni, pogotovo ako prvi put stupate u taj vrtić ili ako su vam se promijenili odgojitelji ili ako je to neka potpuno nova sredina iz bilo kojeg drugog razloga. Ali taj jedan moment unutarnjeg povjerenja koji moramo mi odrasli držati i mi u vrtićkim grupama koji ponekad susrećemo roditelje po prvi put, moramo ostati sabrani i ta sigurna baza koja je iskrena, koja nema nekakvu lažnu fasadu ispred sebe koja će reći kao 'ne, ne, ne, vi ćete sve super', nemate se vi što brinuti. Ostavljate dijete u profesionalnom jednom okruženju i probajte stisnuti zube i izdržati da to razdvajanje bude kratko. Pa onda, ako bude pitanje kad dođete po dijete, porazgovarajte o tome kako je prošlo", poručio je Ilijević.

Detaljne savjete pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad