Glumice i glumci koji su osvajali nagradu Oskar često su morali da čine ekstremne stvari kako bi što uverljivije odigrali svoje uloge, piše britanski magazin Total film.

Tako je Leonardo Dikaprio prošle godine konačno osvojio Oskara za ulogu u filmu “Povratnik”, a put do pozlaćene statuete nije bio nimalo lak.

Ne samo što je prije “Povratnika” četiri puta bio nominovan za Oskara i ostao kratkih rukava, već se toliko uživio u ulogu čovjeka ostavljenog da umre u prirodi da je za potrebe jedne scene pojeo sirovu džigericu bizona.

Njegov kolega Danijel Dej Luis, sa kojim je glumio zajedno u filmu “Bande Njujorka”, bio je spreman da ide još dalje, pa nije ni čudo što ga često nazivaju jednim od najboljih glumaca svih vremena.

Dej Luis je prvog od svoja tri Oskara osvojio 1990. za ulogu paralizovanog irskog slikara Kristija Brauna u filmu “Moje lijevo stopalo”. Tokom snimanja filma, Dej Luis ni u jednom trenutku nije izlazio iz uloge, tako da je na setu sve vrijeme bio u invalidskim kolicima, a od kolega je tražio da ga hrane kašikom. Na kraju je uspio i da slomi nekoliko rebara tako što je sve vrijeme snimanja bio u bolnom, pogrbljenom položaju.

Slično je prošla i Natali Portman koja je za vreme snimanja filma “Crni labud” “zaradila” prelom rebra i potres mozga. Šest mjeseci prije početka snimanja filma, Natali je počela da vježba po pet sati dnevno, svakog dana, kako bi se što bolje pripremila za ulogu ambiciozne balerine, koja joj je na kraju donijela Oskara.

Da glumci nisu baš pažljivi prema svom tijelu tokom priprema za zahtjevne uloge, pokazuju i brojni primjeri onih koji su se za potrebe snimanja ugojili (Robert de Niro 27 kg u “Razjarenom biku”, Kristijan Bejl 19 kg u “Američkoj prevari”) ili smršali (ponovo Kristijan Bejl koji je smršao 27 kg za “Mašinistu” ili Metju Mekonahi koji je zbacio 21 kg za film “Dallas Buyers Club”).

Esktremna dijeta kojoj se Mekonahi podvrgao za Oskarom nagrađenu ulogu muškarca oboljelog od side u “Dallas Buyers Clubu” mogla je da ga košta gubitka vida. Naime, uslijed nedostatka vitamina A, glumac je u jednom trenutku počeo da gubi vid, a prema sopstvenim riječima, posljedice osjeti i dan danas.

Sa zdravljem se poigrala i Hilari Svonk tokom priprema za Oskarom nagrađenu ulogu u filmu “Djevojka od milion dolara”. Kako bi što uverljivije odigrala bokserku, Hilari je vrijedno trenirala svakog dana i nabacila 8,5 kilograma mišića.

Međutim, tokom treninga joj je pukao jedan plik na stopalu i zaradila je infekciju opasnu po život. Glumica čak nije ni rekla reditelju Klintu Istvudu za to, već je nastavila sa treninzima i snimanjima. Ljekari su, srećom, uspješno izliječili infekciju u međuvremenu.

Pored fizikčih, glumci se često podvrgavaju i mentalnim iscrpljenjima kako bi “ušli u glavu” likova koje igraju. Tako je Edrijen Brodi prodao stan i automobil, isključio svoj telefon, spakovao dvije torbe stvari i otišao da živi u Evropi kako bi se što uvjerljivije pripremio za ulogu muzičara Vladislava Špilmana i priču o njegovom preživljavanju holokausta u varšavskom getu, u filmu “Pijanista” Romana Polanskog.

Brodi kaže da mu je bilo potrebno više od šest mjeseci poslije snimanja filma da se vrati normalnom životu. Za ulogu Špilmana dobio je Oskara i na ceremoniji “ukrao” poljubac od Hali Beri.

Od udobnosti savremenog života pobjegla je i mlada glumica i oskarovka Bri Larson kako bi se pripremila za ulogu kidnapovane djevojke u filmu “Soba”. Bri je živjela mjesec dana zaključana u svojoj kući bez ikakvog kontakta sa spoljnim svijetom kako bi što bolje “ušla u cipele” mlade žene koja je godinama živjela zatočena u jednoj šupi sa svojim sinom.

Iako se u početku, kako kaže, radovala mjesecu odmora i lješkarenja u kući, nedostatak bilo kakve ljudske interakcije ili spoljne stimulacije, toliko ju je emotivno iscrpljivao da je, prema sopstvenom priznanju, dobar dio boravka u izolaciji provela plačući.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.