Nekadašnji ljubimac navijača Vojvodine Gojko Kačar već izvjesno vrijeme uživa u fudbalskoj penziji i sumira utiske o svojoj bogatoj igračkoj karijeri. Da je mogao više, mogao je. Da je bilo objektivnih razloga zbog kojih nije to uradio, bilo je. Ipak, jedno je sigurno: sjajnim igrama u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine i učešćem na najvećoj smotri svjetskog fudbala u Južnoj Africi, ostvario je snove i doživio nešto o čemu mašta svako dijete na ovoj planeti koje prohoda sa loptom u nogama.

„Nikada neću da zaboravim momenat protiv Njemačke kada sam se spremao da uđem u igru u 70. minutu umjesto Miloša Ninkovića. Pogledao sam u Radomira Antića i upitao šta treba da radim. Selektor mi je prišao i rekao ’radi šta god hoćeš, samo da ostane 1:0’. Ma koliko zvučalo banalno, komanda je bila potpuno jasna. To su odlike velikih trenera, da vam prostim riječima objasni šta je vaš zadatak na terenu. Ušao sam i zauzeo poziciju iza Žigića, uspjeli smo mirno da privedemo utakmicu kraju i da pobijedimo velikog protivnika“, rekao je Kačar koji je veoma uspješno branio boje tri njemačka kluba – Herte, Hamburgera i Augsburga.

Smatra da je napravio jednu grešku u karijeri.

„Sa ove vremenske distance, možda sam napravio grešku što iz Herte nisam otišao u Dortmund koji je bio veoma zainteresovan za moje usluge. Opredijelio sam se za Hamburger koji mi je u tom trenutku bio daleko veći izazov. Lom noge u 25. godini života, drastično je uticao na dalji razvoj moje karijere. Ne žalim se, bilo mi je divno u Bundesligi. U Hamburgu sam igrao sa momcima iz našeg regiona, bila je to prava jugo-kolonija sa Spahićem, Rajkovićem, Badeljom, Olićem, Petrićem, Drmićem, Kostićem… Emir Spahić ili Spaha kako ga svi zovu je došao iz Leverkuzena sa reputacijom ’bad boya’, napravio je neki problem sa obezbjeđenjem i uvijek je djelovao strogo. Međutim, prema nama ’jugovićima’ je bio fenomenalan“, ispričao je Kačar i otkrio lijepu anegdotu u vezi sa nekadašnjim reprezentativcem Bosne i Hercegovine:

„Družili smo se, izlazili zajedno. Još mi je u sjećanju utakmica sa Kelnom kada je Oliću i meni rekao ’preskočite ručak, vodim vas kod mog prijatelja u restoran blizu hotela’. Otišli smo onako gladni i navalili na pite i ćevape. Odvalili smo se od klope. Uvečer utakmica. Navikao sam bio da me Spaha usmjerava tokom igre, ’idi lijevo, pokrij desno, izađi, zatvori, izdrži’… Ali u Kelnu ništa. Živ se ne čuje. Prišao sam mu i rekao ’brate pričaj, šta si se ušutio’. Samo me je pogledao i odgovorio ’ništa me ni pitaj, ćevapi su mi došli do nosa’. Kad nisam umro od smjeha na sred terena.“

Ne ustručava se Kačar da apostrofira imena svojih favorita i u nacionalnom timu Srbije:

„Za mene je Dušan Tadić bez dileme najbolji srpski fudbaler u posljednjih 20 godina. Mnogo mi je drago zbog njega što je uspio da napravi veliku karijeru. A uspio je prije svega zahvaljujući svom radu, volji i mentalitetu. Toliko je fin i vaspitan dečko, da je apsolutno zaslužio sve što mu se dešava u posljednje vrijeme. Žao mi je samo što ranije nije dostigao ovaj nivo, jer bi sigurno igrao u najvećim evropskim klubovima. Mnogo očekujem od njega na Svjetskom prvenstvu, kao i od cijele ekipe koja se prosto preporodila pod komandom Dragana Stojkovića. Igraju napadački, lijepo za oko, dominiraju i diktiraju ritam bez obzira na ime i kvalitet protivnika. Ako ih pogleda i sreća koja je neophodna na turnirskim takmičenjima, uopšte ne sumnjam da će nadmašiti naš učinak iz Južne Afrike.“

Teško je danas naći igrača u evropskom fudbalu za koga se može reći da stilom igre i karakteristikama podsjeća na Gojka Kačara. Odnosno, vrhunskog zadnjeg veznog koji je sposoban da odgovori zadatku i na poziciji štopera i na mjestu napadača.

„Nisam siguran koliko je to dobro. Kada igrate samo desnog beka, znate šta se od vas očekuje i nema tu mnogo filozofije. Mene su stalno šetali sa pozicije na poziciju. Mijenjali su se zahtjevi igre. Ako si zadnji vezni, mnogo se trošiš, puno trčiš, fizički je veoma naporno. Ako si štoper, važno je da čitaš igru, da se pomjeraš, postavljaš. Taman se ustalim na jednom mjestu, neko se povredi i hajde Gojko da popuniš prazinu. Ili Hamburger kupi novog igrača, hajde Gojko vrati se nazad. Nije to lako. U aktuelnoj postavi reprezentacije Srbije, možda je Gudelj igrač sličnih karakteristika, jer može da odgovori zadatku na više pozicija. Meni se dopada što je Stojković nametnuo jedan stil igre i od njega ne odstupa. A još je važnije što je cijelu naciju ubjedio da mu vjeruje. Žao mi je samo što pompa oko reprezentacije nije onakva kao 2010. godine. Ovi momci svojim igrama, ponašanjem i rezultatima zaslužuju da imaju podršku koju je moja generacija imala na putu ka Južnoj Africi. Da se naježe na svakoj utakmici, kao što sam se ja naježio na prepunoj Marakani pred utakmicu sa Francuskom“, kazao je Kačar.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad