Nada iz haosa: Kako mračno doba Trumpa stvara novi pristup globalnoj politici

Antonio de Aguiar Patriota, brazilski ambasador u Londonu, nije imao poteškoća da se pridruži onima koji u recentnom govoru opisuju savremeni svijet kao prostor koji pati od “globalnog zagrijavanja i degradacije okoliša, višestrukih sukoba, rastućih vojnih budžeta, nepoštivanja međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava, poremećaja u trgovini, erozije demokratskog upravljanja i tehnološkog razvoja koji se dočekuje s uzbuđenjem i strahom”.

Pa ipak, rekao je da se nešto dešava, da se nešto pokreće. Promjena koju je Patriota uočio na “globalnom sjeveru” jeste nova podjela na “dva pola, unilateralističku supersilu s jedne strane i većinu multilateralista s druge”.

“Vrlo nepopularan i ilegalan rat u Iranu brzo postaje upečatljiv primjer haosa i nestabilnosti koje je stvorio unilateralizam. Otkriva percepciju da svijet neće ponovo postati unipolaran”, rekao je.

Argument da se sadašnje mračno doba američkog unilateralizma i militariziranog bezakonja možda približava preranom kraju, tonući pod vodu Hormuškog moreuza, dobija na snazi dok druge zapadne zemlje ponovo uspostavljaju vlastitu ravnotežu i dugoročno računaju na to da se više ne mogu skrivati pod američkim sigurnosnim kišobranom, piše u analizi Guardiana.

U nedavnom govoru u Kini, španski premijer Pedro Sanchez objasnio je: “Ono što se danas događa nije prijenos hegemonija. To je umnožavanje polova – ne samo moći, nego i prosperiteta. To je nešto što treba slaviti. Po prvi put u savremenoj historiji, napredak istovremeno niče na mnogim mjestima širom planete. To se događa ovdje u Kini, u Aziji. Ali i na afričkom kontinentu i u regiji vrlo bliskoj Španiji: Latinskoj Americi”, rekao je.

Ali ne tvrde samo ljevičari da se era američke dominacije bliži kraju. To je utkano i u razmišljanje Pariza, Brisela, Varšave, pa čak i Berlina. Kancelar Friedrich Merz, isprva neutralan prema zakonitosti američkog napada na Iran, izjavio je da Iran ponižava SAD i uporedio Trumpovu pogrešnu procjenu pri pokretanju napada na Teheran s onima koje su pravili njegovi prethodnici u invazijama na Irak i Afganistan.

Mnoge evropske zemlje prihvataju njegov savjet da preuzmu veću odgovornost za odbranu. Kao rezultat toga, gradi se svojevrsna obilaznica oko Amerike. Slično tome, na globalnoj sceni rastu zahtjevi da zapadne sile, ne samo SAD, odustanu od svoje prevelike zastupljenosti u globalnim institucijama u korist globalnog juga.

Malo je vjerovatno da će se ove promjene dogoditi preko noći ili da će biti linearne. No, Iran i stalna međusobna ogorčenost koju izaziva između Trumpa i Evrope ubrzavaju proces udaljavanja.

Pad pouzdanosti SAD-a

Profesor Stephen Walt sa Univerziteta Harvard nedavno je objasnio da je to dijelom zato što američki utjecaj nije samo funkcija njegovog bogatstva ili moći. To je i funkcija načina na koji se SAD doživljava.

Rekao je da je važno da saveznici “misle da SAD znaju šta rade, ne da su nepogrešive, ali da generalno znaju šta rade, da mogu provesti plan na kompetentan način. Trumpova administracija poslala je poruku ostatku svijeta da to više nije slučaj, a to znači da će druge države biti manje sklone oslanjanju na američke savjete u budućnosti, barem neko vrijeme”.

Walt je dodao da je “druga poruka koju je ovaj rat poslao to da je administracija zapravo marila samo za jednu drugu zemlju na svijetu, Izrael, i to na štetu drugih saveznika u Evropi i Aziji”, zbog ogromne ekonomske štete koju je rat izazvao i nedostatka konsultacija s drugim saveznicima prije njegovog početka.

Izgradnja novih saveza

Kanadski premijer Mark Carney iznio je svoj koncept okupljanja srednjih sila, a Kanada je već potpisala više od 20 ekonomskih i sigurnosnih sporazuma, uključujući i s Kinom, kako bi povećala izvoz izvan američke baze. Formiraju se novi ad hoc savezi i trgovinski koridori koji ne prolaze kroz Washington. Iz brazilske perspektive stvaraju se nove “koalicije odgovornih”, s “koordinacijom među regijama, kulturama i političkim sistemima”.

Patriota je također pohvalio nove, samouvjerenije i politički snažnije grupacije koje izazivaju populizam i američki militarizam. Inauguralnom sastanku Globalne progresivne mobilizacije u Barceloni u aprilu prisustvovali su lideri, uključujući brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lulu da Silvu, meksičku predsjednicu Claudiju Sheinbaum, južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramaphosu, premijerku Barbadosa Miu Mottley, kao i novo lice evropske ljevice – Sancheza.

Sanchez je poručio progresivcima da budu sigurni u ono što ih čeka uprkos “horizontu punom neizvjesnosti” i “buci podređene desnice”.

“Nemojte se zavaravati. Krajnja desnica i desnica ne viču zato što pobjeđuju; viču jer znaju da im vrijeme ističe”, rekao je.

Njegova spremnost da osudi rat protiv Irana kao nezakonit, stav koji Britanci ili Nijemci isprva nisu zauzeli, razbjesnila je Trumpa, ali Sanchez zna, kao i evropska desnica, da je Trump postao izborni teret.

Trumpov odgovor su prijetnje izbacivanjem Španije iz NATO-a, što nije u njegovoj moći, ili povlačenjem trupa iz Njemačke. Američka posvećenost NATO-u postaje pregovarački adut. Naprimjer, umjesto da hvali Njemačku zbog planova da do sredine 2030-ih poveća broj aktivnih vojnika za 75.000, Trump prijeti.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je da je Trumpovo svakodnevno propitivanje američke posvećenosti NATO-u razarajuće.

“Prijeti da NATO isprazni od suštine”, sugerirao je.

Odbrana u Evropi

Ideja Evropske odbrambene unije, koja bi dopunjavala NATO, sada se sve više spominje u Evropskoj komisiji, a uključivala bi Veliku Britaniju, Norvešku i Ukrajinu, kao i zemlje EU – nešto što zagovara i sam Volodimir Zelenski.

John Lough, šef vanjske politike u think tanku New Eurasian Strategies Centre, rekao je: “U evropskom jezgru NATO-a sve je više prepoznato da će Evropa, kako bi se odbranila od Rusije, morati integrirati Ukrajinu u evropski odbrambeni okvir. Ukrajina ima najveću konvencionalnu vojsku u Evropi s više od četiri godine iskustva u borbi protiv Rusa. Također ima sposobnu i inovativnu odbrambenu industriju koja je pokazala sposobnost brzog razvoja novog oružja. Sporazumi potpisani između Njemačke i Ukrajine ranije ovog mjeseca o proizvodnji dronova i dijeljenju podataka s bojišta za razvoj novih sistema naoružanja znak su onoga što dolazi. Ukrajina je svjetski lider u razvoju sposobnosti dronova, uključujući presretače dronova. Nije iznenađenje da su Saudijska Arabija, Katar i UAE brzo potpisali sporazume s Ukrajinom o saradnji u oblasti dronova nakon što ih je napao Iran”.

Čovječanstvo na kocki

Ali transformacija nije samo u tome da Evropa restrukturira svoju odbranu suočena s nepouzdanim saveznikom, nego i u pitanju hoće li se ovaj pad američkog primata shvatiti kao prijeko potrebna prilika za rješavanje šire globalne krize.

Šef humanitarnog programa UN-a Tom Fletcher prošle je sedmice rekao: “Međunarodni poredak nije na rubu kolapsa, nego se urušio. Ono kroz šta sada prolazimo nije vježba.”

Fletcher je pozvao na veću iskrenost o razmjerama globalnih previranja i potrebi za obnovljenom ozbiljnošću u javnom životu.

To je zato što je način na koji su Trump i njegovi saveznici rušili međunarodno pravo učinio zadatak humanitaraca gotovo nemogućim.

“Zaista, samo čovječanstvo je napadnuto”, rekla je Agnès Callamard, generalna sekretarka Amnesty Internationala, predstavljajući izvještaj organizacije za ljudska prava za 2025. godinu, koju je opisala kao godinu predatora.

Svijet je gurnut u doba nereda, kako to Mark Leonard, direktor think tanka Evropskog vijeća za vanjske odnose, navodi u svojoj novoj knjizi Preživljavanje haosa. On upozorava da “govoriti o neredu podrazumijeva da postoji red o kojem se ljudi slažu i da ljudi krše pravila, ali mislim da je naš svijet sasvim drugačiji od toga. Pravila se ne krše, ignoriraju se kao nebitna. Ne postoji stabilna ravnoteža moći. Ne postoji dogovor o tome koja su pravila”.

“Teškoća je u tome što SAD svoju domaću snagu, a ne međunarodne institucije ili globalne saveze, smatraju osnovom svoje sigurnosti”, dodao je.

Pa ipak, kako je Patriota rekao, nešto se kreće ili je spremno da se pokrene. U Francuskoj i Njemačkoj populistička desnica je u usponu. Ali istovremeno, unipolaristi su ugrožena manjina čak i u vlastitim zemljama i sve teže pronalaze saveznike ili nameću svoju volju.

Američki preokret u Iranu možda nema vizuelnu simboliku povlačenja iz Sajgona ili Kabula, ali njegove posljedice mogle bi biti jednako široke, zaključuje Guardian.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad