Trump i mogući nuklearni napad na Iran: Šta se krije iza upozorenja Tuckera Carlsona i može li iko zaustaviti predsjednika SAD-a ako donese odluku?

Šta je Carlson napisao

Carlson, bivši voditelj Fox Newsa i jedan od najglasnijih kritičara Trumpove politike prema Iranu, objavio je u noći s nedjelje na ponedjeljak, 2. 11. 2026, dugačak tekst na mreži X. Prva rečenica postavlja ton:

„Trumpova administracija možda je nekoliko dana udaljena od nuklearnog udara na Iran.“

Prema Carlsonu, meta bi bila planina Pickaxe (perzijski Kuh-e Kolang Gaz La) u središnjem Iranu, gdje, kako piše, izraelski obavještajci tvrde da je Iran ponovo pokrenuo obogaćivanje uranija. Carlson navodi da tunele štiti oko 90 metara (300 stopa) granita, da ih nijedno konvencionalno američko oružje ne može probiti i da je zato nuklearni udar „jedina vojna opcija“. Poziva se i na neimenovanog „upućenog posmatrača“ prema kojem Netanyahu Trumpa zbog toga zove svaki dan.

Carlson tvrdi još i da Netanyahu, nakon izbora u kojima njegov blok nije osvojio većinu, „treba ovaj rat“ da bi ostao na vlasti; da državni sekretar Marco Rubio i direktor CIA-e John Ratcliffe prate Netanyahuovu liniju, dok potpredsjednik JD Vance i izaslanik Steve Witkoff zagovaraju dogovor s Teheranom; da je Netanyahu 27. septembra tajno putovao u Abu Dhabi tražiti emiratsku podršku za napad i bio odbijen; te da administracija od februara mijenja nuklearnu doktrinu kako bi prva upotreba takozvanog taktičkog nuklearnog oružja bila lakša. Odluka bi, prema njegovim izvorima, mogla pasti do 7. novembra, ali Trump navodno okleva.

Nijednu od tih tvrdnji nisu potvrdili Bijela kuća, Pentagon ni Netanyahuov kabinet. Carlsonovu objavu prenijele su brojne agencije, koje se slažu oko njenog sadržaja.

Šta je potvrđeno, a šta nije

Dio onoga što Carlson opisuje poklapa se s izvještajima drugih medija, ali ne i ono najvažnije: da se razmatra nuklearno oružje.

Prema izvještaju Axiosa od 1. 11, zasnovanom na jednom izraelskom i jednom američkom izvoru, Netanyahu zagovara nove udare na Iran odmah nakon izbora za Kongres 3. novembra, dok Trump zasad želi pustiti da pregovori teku. Izraelski izvor opisao je njihov subotnji razgovor kao „težak“, američki kao „direktan“. Trump je potvrdio da su razgovarali o Iranu i rekao samo da je razgovor bio „veoma dobar“. Axios navodi da administracija paralelno vodi diplomatiju i priprema moguću obnovu velikih vojnih operacija, a komandant CENTCOM-a admiral Brad Cooper prethodnog je četvrtka Trumpu u Bijeloj kući predstavio vojne opcije.

U tom izvještaju nema ni riječi o nuklearnom oružju. Rubio je u subotu rekao da Trump nije donio odluku o novim udarima. Zvaničnik Bijele kuće odbio je komentarisati vojne planove za koje je rekao da „možda postoje, a možda ne“, uz standardnu formulu da su sve opcije na stolu kako Iran nikad ne bi dobio nuklearno oružje.

Trumpov ranije izraženi stav također ide protiv Carlsonove tvrdnje, iako nije odgovor na nju. U intervjuu za Newsmax 15. oktobra, više od dvije sedmice prije Carlsonove objave, Trump je upitan o izvještajima da se protiv Irana razmatra najveća američka konvencionalna bomba GBU-43/B, poznata kao „majka svih bombi“. Odgovorio je da to nije nuklearno oružje i dodao:

„Ne, ne bih koristio nuklearno. Ne moramo.“

Slično je govorio i u aprilu, kada je pitanje o nuklearnom oružju nazvao glupim. Tada je, prema New York Postu, za Carlsona, koji je već upozoravao na nuklearni scenarij, rekao da nema pojma šta se dešava. Influencerica Laura Loomer, bliska Trumpu, nove Carlsonove tvrdnje nazvala je prevarom uoči izbora. Do objave ovog teksta Trump se nije direktno osvrnuo na Carlsonovu objavu.

Trump je istovremeno, i u oktobru i prošle subote, ponavljao da SAD još trebaju „srediti“ jednu ili dvije iranske nuklearne lokacije, spominjući i Pickaxe. Te izjave pokazuju da administracija razmatra mogućnost novih udara na iranska nuklearna postrojenja. Nije potvrđeno da je odluka o napadu donesena, a još manje da bi on uključivao nuklearno oružje.

Rat koji traje osam mjeseci

Carlsonova objava ne dolazi u mirnom trenutku. SAD i Izrael napali su Iran 28. februara 2026, u operaciji koju su Amerikanci nazvali Epic Fury. U prvim udarima ubijen je vrhovni vođa Ali Khamenei. Slijedili su iranski napadi na brodove u Hormuškom moreuzu, dvosedmično primirje od 8. aprila, propali pregovori u Islamabadu i američka pomorska blokada iranskih luka.

Predsjednici SAD-a i Irana potpisali su 17. juna memorandum koji je predviđao produženje primirja od 60 dana za dogovor o konačnom sporazumu. Dogovor se politički raspao početkom jula, nakon iranskih napada na trgovačke brodove u Hormuzu, a CENTCOM je objavio obnovu pomorske blokade od 14. jula.

Posljednjih sedmica katarski posrednici pokušavaju vratiti strane za sto. Iran traži ukidanje blokade, odmrzavanje imovine i dozvolu za prodaju nafte prije pregovora, a Washington traži nuklearne ustupke. Iranski zvaničnik je 28. oktobra katarske prijedloge nazvao neprihvatljivim, ali iranski pregovarači su ovog vikenda ponovo bili u Dohi.

U Izraelu su izbori 27. oktobra završili bez pobjednika. Prema konačnom prebrojavanju Centralne izborne komisije, Netanyahuov blok ima 53 od 120 mjesta u Knesetu, opozicioni blok 48, a arapske stranke rekordnih 19. Stranke odlazeće koalicije imale su 68 mjesta. Zvanični rezultati očekuju se 4. novembra. Carlson na Netanyahuovim koalicionim problemima gradi tezu da mu treba rat, ali to je njegovo tumačenje, a ne utvrđena činjenica.

Pickaxe: šta pokazuju satelitski snimci

Planina Pickaxe nalazi se oko 1,6 kilometara južno od nuklearnog kompleksa Natanz, koji su SAD bombardovale u junu 2025. Iran je tunele u njoj počeo kopati oko 2020. i tvrdi da gradi pogon za sklapanje centrifuga. Inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) nikad nisu ušli u lokaciju, a šef Agencije je ranije rekao da nema čvrstih dokaza da Iran obnavlja nuklearna postrojenja. Teheran poriče da se tamo trenutno odvija nuklearni rad. Izraelski obavještajci, prema izvještajima medija, procjenjuju da je Iran nakon rata u junu 2025. tamo prebacio centrifuge.

Javno dostupni satelitski snimci tu procjenu ne potvrđuju. Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) objavio je 9. septembra analizu prema kojoj je građevinska aktivnost na lokaciji u 2026. bila najveća otkako je gradnja počela: ojačavani su ulazi, asfaltirani putevi, odvožen iskopani materijal. Autori su naveli da snimci ne mogu ni potvrditi ni opovrgnuti izraelske tvrdnje o centrifugama, ali da stalna gradnja i odsustvo dodatnog obezbjeđenja upućuju na to da lokacija još nije spremna za obogaćivanje.

Institut za nauku i međunarodnu sigurnost (ISIS) objavio je 16. oktobra novu analizu snimaka od 7. oktobra. Prema njoj, istočni ulazi u tunele i dalje su zatrpani zemljom, a zapadni blokirani zemljanim nasipima, pa autori procjenjuju da postrojenje trenutno nije operativno niti se na njemu odvijaju veći radovi. Obje analize imaju isto ograničenje: snimci iz svemira pokazuju šta se dešava izvana, ne i unutar planine.

Drugim riječima, najnovije javno dostupne satelitske analize ne potvrđuju da je Iran u Pickaxeu ponovo pokrenuo obogaćivanje uranija, što je pretpostavka na kojoj počiva Carlsonova priča.

Zašto se uopće spominje nuklearno oružje

Razlog je dubina. Procjene se kreću od 80 do 100 metara pod granitom. Najveća američka konvencionalna bomba za bunkere, GBU-57 od oko 13,6 tona, prema američkoj vojsci probija oko 60 metara zemlje, a granit je tvrđi. Zato analitičari koje su citirali Arab News i New York Times sumnjaju da konvencionalne bombe mogu uništiti duboke dijelove postrojenja.

Ali „konvencionalno možda ne može“ ne znači „samo nuklearno može“. New York Times je u aprilu pisao da Pentagon razmatra i druge opcije, poput zatvaranja ulaza u tunele, rušenja uz pomoć inženjeraca ili zauzimanja specijalnim snagama. „Majka svih bombi“ o kojoj je govorio Trump eksplodira iznad tla i nije napravljena za probijanje stijene, pa bi se mogla koristiti protiv ulaza i površinske infrastrukture. Postoji i pregovaračko rješenje: dogovor o uklanjanju opreme i materijala.

Šta bi nuklearni udar mogao značiti

Jedino američko nuklearno oružje namijenjeno ukopanim ciljevima je bomba B61-11, u službi od 1997. Prema otvorenim izvorima, ona u tlo prodire tek nekoliko metara i oslanja se na udarni talas kroz stijenu. Njena tačna snaga nije javna.

Američka Nacionalna akademija nauka je 2005. objavila studiju o nuklearnim penetratorima, koja je i danas glavna referenca. Prema njenim modelima, eksplozija koja bi pouzdano oštetila cilj na dubini od 200 metara zahtijevala bi oko 300 kilotona, dvadesetak puta više od bombe na Hirošimu. Studija je izračunala i da bi se eksplozija od 300 kilotona potpuno zadržala pod zemljom tek na dubini od oko 800 metara, a ni jedan penetrator ne može prodrijeti ni blizu toga. To su opći modeli za određene tipove ciljeva i tla, a ne proračun za iransko postrojenje.

Iz njih ipak proizlazi glavni rizik: nuklearna eksplozija blizu površine mogla bi izbaciti velike količine radioaktivnog materijala, a ako je u planini uskladišten obogaćeni uranij, i njega raspršiti. Obim takvih posljedica zavisio bi od snage eksplozije, geologije, sastava postrojenja i vremenskih uslova, prije svega vjetra. U širem području nalaze se gradovi Kashan i Isfahan. Kontrolor naoružanja Jeffrey Lewis upozorio je još 2025, u raspravi o sličnom udaru na Fordow, da bi, zavisno od vjetra i doba dana, mogao poginuti velik broj civila.

Može li Trump to sam? Ovlaštenje i zakonitost

Treba razlikovati dvije stvari: ko odlučuje i da li je odluka zakonita.

Kada je riječ o odlučivanju, prema analizi Kongresne istraživačke službe (CRS), predsjednik ima isključivo ovlaštenje da odobri upotrebu nuklearnog oružja. Ono proizlazi iz njegove uloge vrhovnog komandanta, a za samu odluku nije mu potrebna prethodna saglasnost Kongresa. Ministar odbrane, načelnik Združenog generalštaba i komandant Strateške komande mogu savjetovati, ali naređenje ne mogu poništiti, kao ni Kongres. Načelnik generalštaba učestvuje u konferenciji na kojoj se naređenje autentifikuje.

Kada je riječ o zakonitosti, to ovlaštenje nije neograničeno. Svako naređenje, pa i nuklearno, mora biti u skladu s ratnim pravom koje obavezuje američku vojsku: principima vojne nužnosti, razlikovanja vojnih i civilnih ciljeva i proporcionalnosti. Pripadnici vojske nisu dužni izvršiti očigledno nezakonito naređenje. Savez zabrinutih naučnika (UCS) ranije je tvrdio da nuklearni udar na Iran ne bi zadovoljio ta tri principa. Javno poznatog slučaja da je neko odbio nuklearno naređenje nema, jer takvo naređenje od 1945. nije izdato.

Ustav SAD-a Kongresu daje pravo da objavi rat, a Zakon o ratnim ovlaštenjima iz 1973. ograničava vojne operacije bez odobrenja. U ovom ratu te kočnice nisu zaustavile administraciju. Kongres nije objavio rat Iranu niti je usvojio posebno ovlaštenje za upotrebu sile. Senat je u junu jednom usvojio rezoluciju kojom se predsjedniku nalaže povlačenje iz sukoba, ali takva, takozvana istovjetna (concurrent) rezolucija ne ide predsjedniku na potpis i nema snagu obavezujućeg zakona. Bijela kuća ju je ignorisala, tvrdeći da je Zakon o ratnim ovlaštenjima neustavan. Posljednji pokušaj, 24. septembra, propao je s 49 glasova za i 50 protiv.

Postoje i prijedlozi zakona koji bi ograničili upravo nuklearni prvi udar: kongresmen Ted Lieu zagovara da prvi nuklearni udar bude moguć samo uz objavu rata Kongresa, a Nuclear First-Strike Security Act tražio bi da ministar odbrane prethodno potvrdi zakonitost naređenja. Nijedan nije usvojen.

Iran je članica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) od 1970. SAD od 2010. ponavljaju da neće koristiti nuklearno oružje protiv nenuklearnih članica NPT-a koje poštuju svoje obaveze. Odbor guvernera IAEA-e proglasio je u junu 2025. da Iran ne poštuje obaveze o zaštitnim mjerama, a američka politika za takve države ostavlja sve opcije otvorenim. To obećanje, dakle, nije pravna prepreka, a riječ je o političkoj izjavi, ne o zakonu.

Međunarodni sud pravde je 1996. u savjetodavnom mišljenju zaključio da bi upotreba nuklearnog oružja generalno bila u suprotnosti s humanitarnim pravom, ali nije mogao definitivno reći da li bi bila nezakonita u ekstremnoj samoodbrani kada je u pitanju opstanak države.

Šta je s doktrinom koju Carlson spominje? Pentagon zaista radi novi pregled nuklearne strategije. Zvaničnici su u augustu najavili razmatranje dodatnih, ograničenih nuklearnih opcija, ali su istovremeno, prema dostupnim izvještajima, rekli da javno deklarisani uslovi za upotrebu nuklearnog oružja ostaju nepromijenjeni. Carlsonova tvrdnja da se doktrina od februara mijenja kako bi se olakšao prvi udar ide dalje od onoga što je javno poznato.

Političke prepreke

Ako zakon Trumpa formalno ne sprečava, najveće prepreke su političke. Prva su njegove vlastite ranije izjave. Druga je domaća politika: rat je u SAD-u nepopularan, dio pokreta MAGA, predvođen upravo Carlsonom, mjesecima mu se protivi, a u Senatu su četiri republikanca glasala za okončanje rata. Kakvu bi političku cijenu imala upotreba nuklearnog oružja, prvi put od Nagasakija 1945, teško je procijeniti, ali bi taj korak nesumnjivo zaoštrio postojeće podjele.

Treći faktor su države regije. Zalivske zemlje trpe iranske udare od februara, a Katar posreduje u pregovorima. Carlsonova tvrdnja da su Emirati odbili podržati novi napad nije potvrđena. Četvrto, unutar administracije, prema Axiosu, postoji jasna sklonost da se pregovorima da vremena.

Šta bi to moglo značiti za svijet

Carlson upozorava da bi američki nuklearni udar mogao ohrabriti Rusiju protiv Ukrajine, obnoviti nuklearne napetosti između Indije i Pakistana i podstaći Sjevernu Koreju. Stručnjaci za kontrolu naoružanja, poput autora Biltena atomskih naučnika, upozoravaju na drugi, srodan rizik: Ugovor o neširenju počiva na obećanju da se odricanje od bombe isplati, a rat u Iranu je to povjerenje već uzdrmao. Iranski zakonodavci tvrde da im članstvo nije donijelo ništa, a parlament razmatra desetak prijedloga za izlazak iz NPT-a, iako dio poslanika sumnja da bi takav prijedlog prošao.

Iran je najavio odmazdu protiv američkih i izraelskih ciljeva u regiji za svaki novi napad, a Hormuški moreuz, kroz koji prolazi velik dio svjetske nafte, i dalje je zona sukoba.

Šta pratiti narednih dana

U utorak, 3. novembra, Amerikanci biraju Kongres, a prema Axiosu Netanyahu zagovara udar odmah nakon toga. U srijedu, 4. novembra, izraelska izborna komisija objavljuje zvanične rezultate. A 7. novembar je rok koji Carlson pripisuje svojim neimenovanim izvorima. Novi američki udar na Iran u narednim sedmicama je mogućnost o kojoj se otvoreno govori i u Washingtonu i u Jerusalemu. Da bi on bio nuklearni, za sada nije potvrdio niko osim Carlsonovih neimenovanih izvora.