Sve češće smo svjedoci konfuzije koja nastaje kada se spomene termin "izbjeglica" ili "migrant" zbog značenja ovih termina. U jeku izbjegličke krize, stigao je i stav glasnogovornika UNHCR-a Adriana Edwardsa o ovom problemu. Tekst prenosimo u cjelosti.
Sa skoro 60 miliona ljudi koji su prisilno raseljeni u cijelom svijetu i sa prelascima preko Mediterana u čamcima koji su gotovo svakodnevno u medijskim naslovima,sve češće vidimo da se u medijima i javnom govoru naizmjenično koriste izrazi ‘izbjeglica’ i ‘migrant’.
Ali, da li se ova dva izraza razlikuju i je li svejedno koju ćete riječ upotrijebiti?
Da, razlikuju se, i nije svejedno. Ove dvije riječi imaju drugačija i različita značenja i zabuna oko njihove upotrebe dovodi do problema za obje populacije.
Evo i zašto: Izbjeglice su osobe koje bježe od oružanog sukoba ili proganjanja. Krajem 2014. godine bilo je 19,5 miliona izbjeglica širom svijeta. Oni se često nalaze u toliko opasnoj i nepodnošljivoj situaciji da prelaze državne granice u potrazi za sigurnošću u obližnjim zemljama, te tako bivaju međunarodno priznati kao ‘izbjeglice’, uz osiguranje pristupa pomoći koju daju države, UNHCR i druge organizacije.
Prepoznati su kao izbjeglice upravo zato što je za njih suviše opasno da se vrate u svoju zemlju i treba im utočište drugdje. To su ljudi za koje odbijanje azila ima potencijalno smrtonosne posljedice.
Izbjeglice su definirane i zaštićene u međunarodnom pravu. Konvencija o izbjeglicama iz 1951. i njen Protokol iz 1967. godine, kao i drugi pravni tekstovi, kao što je Izbjeglička konvencija Organizacije afričkog jedinstva iz 1969. godine, ostaju kamen temeljac moderne zaštite izbjeglica. Pravni principi, koje ti tekstovi utjelovljuju, prožimaju se kroz bezbroj drugih međunarodnih, regionalnih i nacionalnih zakona i praksi. Konvencija iz 1951. godine definira tko je izbjeglica i propisuje osnovna prava koja države trebaju omogućiti izbjeglicama. Jedan od najosnovnijih principa postavljenih u međunarodnom pravu je da izbjeglice ne treba protjerivati niti vraćati u situacije u kojima bi njihov život i sloboda bili ugroženi.
Zaštita izbjeglica ima mnogo aspekata. Ona uključuje zaštitu od vraćanja u opasne situacije od kojih su pobjegli; pristup fer i efikasnom postupku azila; i mjere kojima se osigurava poštivanje njihovih osnovnih ljudskih prava, kako bi im se omogućio život u dostojanstvu i sigurnosti, dok im se pomaže da pronađu neko dugoročnije rješenje. Države snose glavnu odgovornost za ovu zaštitu. Stoga UNHCR ostvaruje blisku suradnju sa vladama, kojima pruža savjete i podršku koji su im neophodni za obavljanje njihovih dužnosti.
Migranti su odabrali da napuste svoju zemlju ne zbog neposredne opasnosti od proganjanja ili smrti, već uglavnom radi boljeg života putem nalaženja posla ili, u nekim slučajevima, obrazovanja, spajanja obitelji ili iz drugih razloga. Za razliku od izbjeglica koji se ne mogu sigurno vratiti kući, migranti se ne suočavaju sa takvim preprekama. Ako odluče da se vrate kući, nastavit će da uživaju zaštitu koju im pružaju njihove vlade.
Ova razlika je važna za sve vlade ponaosob. Države se bave migrantima na osnovi njihovih vlastitih imigracijskih zakona i praksi. Države se bave izbjeglicama primjenom normi za zaštitu izbjeglica i azila koje su definirane kako u domaćim propisima tako i u međunarodnom pravu. Države imaju posebnu odgovornost prema svakome tko traži azil na njihovom teritoriju ili na njihovim granicama. UNHCR pomaže zemljama u ispunjavanju njihovih obaveza vezanih za azil i zaštitu izbjeglica.
Politika ima način da intervenira u ovakvim raspravama. Povezivanje izbjeglica s migrantima može imati ozbiljne posljedice po živote i sigurnost izbjeglica. Nejasna upotreba ova dva termina odvlači pažnju od posebne pravne zaštite koja je neophodna izbjeglicama, što može narušiti podršku javnosti za izbjeglice i institucije azila, u vrijeme kada je izbjeglicama takva zaštita potrebnija nego ikada. Moramo se odnositi prema svim ljudskim bićima s poštovanjem i dostojanstvom. Trebamo osigurati da se ljudska prava migranata poštuju. Istovremeno, također trebamo osigurati odgovarajuća pravna rješenja za izbjeglice, zbog posebno teške situacije u kojoj se nalaze.
Dakle, vratimo se Europi i velikom broju ljudi koji su došli u čamcima ove i prošle godine u Grčku, Italiju i drugdje. Što su oni? Izbjeglice ili migranti?
Ustvari, čini se da su i jedno i drugo. Većina ljudi koji su ove godine došli naročito u Italiju i Grčku je iz zemalja koje su zahvaćene ratom ili iz zemalja za koje se smatra da “proizvode izbjeglice” iz nekog drugog razloga, i njima je neophodna međunarodna zaštita. Međutim, manji broj dolazi iz drugih država i za mnoge od njih bi bilo ispravno upotrijebiti riječ ‘migrant’.
Dakle, u UNHCR-u kažemo ‘izbjeglice i migranti’ kada govorimo o kretanjima ljudi preko mora ili u nekim drugim okolnostima, za koje mislimo da uključuju obje skupine – kretanja u plovilima u jugoistočnoj Aziji su još jedan primjer. Kažemo ‘izbjeglice’ kada mislimo na ljude koji bježe od rata ili proganjanja preko međunarodne granice. A kažemo ‘migranti’ kada mislimo na ljude koji se kreću iz razloga koji nisu obuhvaćeni pravnom definicijom izbjeglice. Nadamo se