"Čovjek ne može podnositi sve, ono što gledamo posljednjih dana o zločincu Mladiću je vid retraumatizacije"

Govoreći o slikama i informacijama kojima su građani izloženi posljednjih dana, Lončarica je kazala da je važno znati napraviti vlastiti "filter".

"Sigurno da se ne osjećamo dobro i da je to jedan vid retraumatizacije na sve ono što mi jesmo prošli u posljednjih, evo, 30 godina. Moramo biti vrlo mudri da znamo nekako da napravimo sebi filter u onome šta ćemo gledati, šta ćemo percipirati. Ali ne može čovjek podnositi sve", kazala je.

Dodala je da sve te informacije utječu na naše raspoloženje i svakodnevno ponašanje, zbog čega je važno, koliko god je moguće, napraviti određenu granicu u onome čemu se izlažemo.

"Ljudi imaju pravo na tugu i razočarenje"

U razgovoru je bilo riječi i o ljudima koji su posljednjih dana, nakon sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, na društvenim mrežama i fotografijama u medijima prepoznali osobe s kojima svakodnevno žive i rade.

Lončarica kaže da je u takvim situacijama važno saslušati ljude i prihvatiti njihove emocije.

"Ljudi imaju pravo na svoje emocije i tuge i razočarenja. Evo, vi kažete, ljudi vide stvari i razočarani su, tužni. Mislim, imaju pravo da kažu o tome. Mi možemo uvijek jedni za druge biti da se saslušamo i da jedni druge razumijemo."

Istakla je da je verbaliziranje emocija važno upravo zato što omogućava da ih čovjek prepozna i da se one vremenom promijene.

"Mi nekad bježimo i krijemo se iza emocija koje nam nisu trenutno prijatne, kao što su tuga, bijes, razočarenje. Ali u stvari je jako važno da pogledamo u njih, suočimo se, prihvatimo ih, podijelimo s nekim ko nam je drag u jednom sigurnom okruženju."

Ni odluka pojedinca da se isključi iz praćenja određenih sadržaja, prema njenim riječima, ne mora biti pogrešna.

"Razni ljudi imaju različite odbrambene mehanizme. Mi ne možemo po sebi suditi. Nema pravila, u stvari, kako sebe zaštititi od nekih stvari."

Šta nas sve troši, a da toga nismo svjesni?

Lončarica kaže da ljude ne troše samo dramatični događaji i vijesti, nego i svakodnevni problemi, a posebno međuljudski odnosi.

"Troše nas svakodnevni problemi. Ja bih rekla možda najprije odnosi, međuljudski odnosi koji su jako značajni. Onda, naravno, neke osobine ličnosti koje svi imamo, a koje nam nekad ne pogoduju u našoj svakodnevnici. Okolinski faktori, situacija ekonomska, znači šira društvena situacija."

Sve to, kaže, utječe na psihičko zdravlje, zbog čega je suicid izuzetno kompleksan fenomen.

"Jer nikad ne možemo reći zbog čega je neko to počinio. Vrlo su kompleksni razlozi, a u stvari, razlog je uvijek negdje dubok, unutarnje prirode, vezan za ono kako se čovjek u svojoj duši osjeća, kako se osjeća kada ostane sam sa sobom."

Zbog toga je važno obraćati pažnju na ljude oko sebe - prijatelje, kolege i poznanike - i pokušati razumjeti kako se osjećaju.

Nekome ko se osjeća loše ne treba odmah nuditi rješenja

Jedna od važnih poruka razgovora odnosila se na način na koji pristupamo osobi koja nam govori o svojim problemima.

Lončarica upozorava da potreba da odmah ponudimo savjet ili riješimo nečiji problem, iako najčešće dolazi iz dobre namjere, može biti frustrirajuća za osobu kojoj je teško.

"U stvari ljudima treba to razumijevanje i treba im neko da bude s njima u toj teškoj situaciji. Znači, niko ne očekuje da mi rješavamo probleme koje u stvari ne možemo riješiti."

Umjesto toga, potrebno je saslušati osobu.

"Da budemo onako ljudski prisutni, saosjećajni i da čujemo šta nam osoba govori. To je sasvim dovoljno da se osoba dobro osjeća i da shvati da nije sama."

Savjet "trzni se" može stvoriti dodatni pritisak

U razgovoru je otvoreno i pitanje čestih savjeta poput "hajde, trzni se malo", "izađi iz svoje komfor zone", "šetaj", "trči" ili "vježbaj".

Lončarica upozorava da pritisak može proizvesti suprotan efekt.

"Nekad pritisak može izazvati suprotno. Ono što mi znamo, kad je čovjek u otporu da nešto uradi, najbolje je u stvari da prihvatimo taj otpor."

To što osoba nešto ne može učiniti danas, naglašava, ne znači da to neće moći sutra ili za nekoliko dana.

"Mi možemo imati dobre namjere, ali važan je i način, naš ton glasa."

Prema njenim riječima, ljudi nas čuju kada osjete da im ne pristupamo "s mjesta moći i naredbe, nego dolazimo s mjesta jednakosti".

Kada je vrijeme za stručnu pomoć?

Umor, razdražljivost, nesanica, gubitak motivacije i osjećaj da nas više ne raduju stvari koje su nas nekada činile sretnima mogu se pojaviti u različitim životnim fazama. Ključno je, kaže Lončarica, obratiti pažnju na to koliko takvo stanje traje i koliko utječe na svakodnevni život.

"Ako vidimo da je osoba potpuno promijenila svoje ponašanje, da je drugačija, da je raspoloženje drugačije, da se njeno ponašanje i raspoloženje odražava na njenu svakodnevnicu i da jednostavno nema više radosti ni motivacije za svakodnevni život, onda je stvarno važno, evo, prvo, da je podržimo onako ljudski, prijateljski, a onda i da podržimo osobu da potraži stručnu pomoć."

Naglasila je da je stručna pomoć iz oblasti mentalnog zdravlja danas dostupna te da je potrebno destigmatizirati odnos prema problemima mentalnog zdravlja.

"Da konačno više destigmatiziramo taj odnos prema problemima mentalnog zdravlja i da shvatimo da je to normalno i da je to potpuno isto kao da idemo, ne znam, dijabetologu ako imamo problem sa šećerom ili, ne znam, s nekom drugom fizičkom bolešću."

Kao jednu od prvih adresa za ljude kojima je pomoć potrebna navela je centre za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja, u kojima rade stručni timovi.

Anksioznost je dio života, problem je kada nas počne ometati

Lončarica je govorila i o anksioznosti, opisujući je kao neodređeni strah koji ljudi mogu svakodnevno osjećati i koji može biti povezan s različitim životnim okolnostima.

Određeni nivo anksioznosti, pojasnila je, može imati i svoju funkciju jer podiže budnost i koncentraciju.

"Znači, anksioznost je sastavni dio života. Međutim, kad ona prevlada, kad je ona previše prisutna, ona nas remeti u životu."

Ljudi se, dodaje, često suočavaju i sa sniženim raspoloženjem, nedostatkom motivacije te brigama zbog posla, porodice ili ekonomske situacije.

Gubitak bliske osobe, ostanak bez posla ili bolest također mogu dovesti do mentalnih poteškoća.

"Mi imamo tu neku fantaziju da uvijek moramo biti jako dobro raspoloženi, uvijek biti energični, uvijek imati volje i motivacije za sve, ali to nije tako."

"Nismo superheroji niti roboti"

Lončarica smatra da u našem društvu ljudi generalno nisu naučeni da prepoznaju i otvoreno izražavaju emocije.

"Mi nismo ni sredina, niti nas to u školi uče da u stvari ni prepoznajemo ni svoje ni tuđe emocije, niti da reagujemo na njih."

Emocionalna zrelost, pojasnila je, podrazumijeva prihvatanje i razumijevanje vlastitih osjećaja.

"Da mi imamo pravo i da budemo i ljuti i razočarani i ogorčeni. Da mi nismo nikakvi superheroji, niti smo mi roboti koji će uvijek biti adekvatni u svakom momentu i u svakom trenutku."

Šta je zapravo cilj psihoterapije?

Psihoterapiju je opisala kao prije svega ljudski susret u kojem osoba dobija priliku da vlastiti život i ponašanje pogleda iz druge perspektive.

Temelj takvog odnosa su, kaže, povjerljivost, siguran prostor i odsustvo osude.

"To ne znači da ćemo se složiti sa svime, ne znači da ćemo sve podržati, jer mi moramo govoriti onako kako jeste, ali znači da nam je prvenstveno cilj da razumijemo."

Krajnji cilj psihoterapije je povećanje svjesnosti o vlastitim postupcima i obrascima.

"Kad ja znam kako nešto radim i šta mi to donosi, onda ja imam mogućnost da izaberem možda drugačije, da napravim neke drugačije izbore."

Psihoterapija, dodaje, podrazumijeva prihvatanje onoga što ne možemo promijeniti, ali prije svega povećanje svjesnosti o stvarima koje možemo i želimo mijenjati.

"Mi nismo posebno nešto mudri, nego smo u stvari obučeni da slušamo, da razumijemo, da ne vrednujemo i da nekako podržimo ljude da oni mijenjaju stvari koje im ne odgovaraju više u njihovim životima", poručila je Džana Lončarica u "Novom danu" N1.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad