Dayton nije predvidio algoritme: Izborna bitka za pažnju građana

Kad je ovih dana osvanula vijest o vandalizmu u svetištu u Međugorju - oskrnavljen kip Djevice Marije, uvredljive poruke ostavljene na mjestu molitve i zapaljen vanjski oltar - dio političara reagovao je prije nego što se uopšte znalo ko stoji iza čina. Darijana Filipović, zastupnica HDZ-a BiH i kandidatkinja za Predsjedništvo BiH, incident je okarakterisala kao napad na katolike u Bosni i Hercegovini, dok je zastupnica u Evropskom parlamentu Željana Zovko upozoravala na navodnu ugroženost kršćana. Tek nakon što je policija saopćila da je zbog vandalizma uhapšen državljanin Poljske, Filipović je optužila medije da podgrijavaju međunacionalno nepovjerenje.

Na razvoj događaja reagovala je i bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor.

"Iznimno je važno da je uhvaćen vandal koji je napao svetinje u Međugorju. Poljak, iz katoličke zemlje. Brzo hapšenje ugasit će požar mržnje koji se već počeo rasplamsavati u susjednoj državi, a razni politički paraziti mislili politički parazitirati".

Prije nego što je policija završila istragu, javnost je već imala svoju priču. U tom raskoraku između činjenica i narativa počinje priča o tome kako se mijenja politička komunikacija u Bosni i Hercegovini. Ustavni okvir iz Daytona stoji gotovo nepromijenjen već tri decenije, dok politički život oko njega sve više oblikuju upravo algoritmi.

Da to nije samo utisak nego globalni obrazac, pokazuje istraživanje objavljeno ove godine u časopisu Journal of Public Economics. Autori pišu da su društvene mreže danas "u središtu bezbrojnih rasprava o polarizaciji, dezinformacijama, pa čak i stanju demokratije", a u srcu svega stoji algoritam koji bira šta će korisnici vidjeti. Zaključak istraživanja je neugodan: davanje veće težine lajkovima i dijeljenjima "povećava angažman korisnika, ali istovremeno povećava dezinformacije i polarizaciju".

Sličan obrazac, samo u drugačijem obliku, vidio se krajem juna kada je bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik objavio da je telefonski razgovarao s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem. Malo ko je očekivao da će glavna tema narednih dana biti sadržaj razgovora. Umjesto toga, raspravljalo se o tome da li je razgovor sniman, ko ga je pustio u javnost i kako je dospio do medija.

Za nekoliko sati krenula je lavina: uzvraćene izjave, objavljen audiozapis, reakcije drugih političara, naslovi portala i hiljade komentara. Jedan telefonski razgovor pretvorio se u višednevnu političku dramu koja se paralelno vodila u medijima, na društvenim mrežama i u političkim saopćenjima.

Na prvi pogled riječ je o potpuno različitim događajima – jedan se tiče vandalizma u Međugorju, drugi razgovora dvojice političkih lidera. Povezuje ih, međutim, način na koji su se razvijali u digitalnom prostoru: u oba slučaja pažnju javnosti oblikovala je brzina širenja informacija, mnogo prije nego što su institucije ili same činjenice uspjele sustići tempo javne rasprave.

Politika prilagođena algoritmima

Političar je nekada pokušavao uvjeriti građane. Danas mora privući i algoritam. Vidljivost njegove poruke više ne zavisi samo od novinara i urednika nego i od sistema koji procjenjuju koliko će sadržaj izazvati reakcija, dijeljenja i komentara.

Političari se pritom nisu nužno promijenili - promijenila su se pravila po kojima publika uopšte vidi njihove poruke.

Dalio Sijah iz Istinomjera prepoznaje isti obrazac u Bosni i Hercegovini.

"Kada se neistine ponavljaju, one prerastaju u određeni politički narativ", rekao je za N1, navodeći kao primjer tvrdnju da Christian Schmidt nije legalno imenovan za visokog predstavnika, iako takav uslov nije propisan relevantnim dokumentima.

Ova opaska pokazuje nešto što se lako previdi: politički narativi ne nastaju jednom izjavom, nego se grade stalnim ponavljanjem kroz različite medijske i digitalne kanale, sve dok ne počnu djelovati kao opšteprihvaćena činjenica – tačno onako kako se dogodilo i s Međugorjem.

Anida Sokol iz Mediacentra Sarajevo došla je do sličnog zaključka.

"Politički govor je svjestan čin koji, u bh. društvu, za cilj ima etničku i političku homogenizaciju", rekla je za N1 još 2023. godine, dodajući da političke elite koriste "namjenske kampanje koje često imaju štetne sadržaje i štetne narative kako bi manipulisali emocijama birača, a time i izbornom voljom glasača".

Drugim riječima, političke poruke rijetko služe samo informisanju - njihov cilj je izazvati emociju koja će dodatno učvrstiti postojeće političke podjele.

Selma Zulić Šiljak je otišla korak dalje i upozorila da se ovakvi narativi danas šire daleko izvan tradicionalnih medija.

"Anonimni portali, društvene mreže, cilj im je doseći do što većeg dijela javnosti, odnosno cilj im je uzrokovati što više podjela među različitim grupacijama. Bosanskohercegovačko društvo je jedno plodonosno tlo da se takvi narativi ostvare u onoj najgoroj mogućoj formi", kazala je.

Domaća iskustva se ovdje gotovo poklapaju sa zaključcima međunarodnog istraživanja. Dok autori govore o algoritmima koji favorizuju sadržaj s najvećim angažmanom, domaći stručnjaci upozoravaju na isti fenomen drugim riječima: poruke koje izazivaju strah, ljutnju ili osjećaj ugroženosti najbrže dopiru do publike.

Brže od institucija

Daytonski ustavni okvir nastao je 1995. godine - u svijetu televizijskih dnevnika, štampanih novina i konferencija za medije, kada su informacije putovale sporije, a političke reakcije uglavnom slijedile institucionalni ritam.

Danas informacije putuju gotovo trenutno. Jedna objava povlači drugu, videosnimak proizvodi desetine reakcija, a audiozapis ili incident postaje glavna politička tema prije nego što se o njemu izjasni ijedna institucija - ili čak prije nego što budu poznate osnovne činjenice.

Algoritmi, naravno, ne stvaraju političke krize - njihovi uzroci u Bosni i Hercegovini mnogo su dublji i stariji od društvenih mreža. Ono što mijenjaju jeste tempo kojim se krize razvijaju: koje će poruke dobiti najveću pažnju, kojom će se brzinom širiti i koliko će dugo dominirati javnim prostorom.

Autori istraživanja upozoravaju da personalizacija sadržaja dodatno pojačava polarizaciju. Kao primjer navode promjenu Facebookovog algoritma iz 2018. godine, koju povezuju s porastom "ideološkog ekstremizma i afektivne polarizacije", odnosno sve izraženijeg neprijateljstva između političkih protivnika.

BiH u digitalnom dobu

Bosna i Hercegovina danas funkcioniše u ustavnom sistemu starom tri decenije, dok se informaciono okruženje oko njega mijenja iz minute u minutu. Društvene mreže same po sebi ne čine Dayton zastarjelim, ali politički sistem osmišljen za mnogo sporiji medijski ciklus danas djeluje u prostoru kojim upravljaju algoritmi čiji je osnovni cilj zadržati pažnju korisnika što je moguće duže.

Kako se Bosna i Hercegovina približava Općim izborima 2026. godine, taj raskorak između sporih institucija i brzih algoritama mogao bi postati još izraženiji - ne zato što će društvene mreže same stvarati nove podjele, nego zato što će poruke s najviše emocija i angažmana imati najbolje šanse da dominiraju javnim prostorom.

Za političke aktere to će značiti još intenzivniju borbu za pažnju. Za građane će izazov biti drugačiji: razlikovati činjenice od narativa koji se mogu proširiti mnogo prije nego što budu provjereni – kao što se to već dogodilo i u Međugorju. Uoči Općih izbora 2026. godine pažnja građana mogla bi postati jedno od ključnih političkih bojišta u Bosni i Hercegovini - bojište na kojem će se politička prednost često sticati prije nego što činjenice stignu sustići narative.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad