Sve češći slučajevi
Doktor Ćemalović za N1: U BiH je ubijen pacijent vezan za krevet, bio sam vještak u tom slučaju

Nakon uznemirujućih snimaka postupanja prema pacijentima u psihijatrijskim ustanovama u Zagrebu i Zenici, otvorena su brojna pitanja o sigurnosti pacijenata, odgovornosti medicinskog osoblja i funkcionisanju sistema nadzora. Neuropsihijatar, sudski vještak i bivši direktor Psihijatrijske bolnice Kantona Sarajevo Jagomir, dr. Omer Ćemalović, gostujući u emisiji "Novi dan" na N1, upozorio je da se propusti u psihijatrijskim ustanovama ne mogu posmatrati izolovano, jer odgovornost postoji na svim nivoima sistema. Posebno je ukazao na nedostatak odgovarajuće selekcije zaposlenih, moguće zloupotrebe mjera sputavanja pacijenata i probleme koji se, kako tvrdi, često ne prijavljuju.
U samo nekoliko sedmica javnost u regiji potresli su snimci nadzornih kamera iz dvije zdravstvene ustanove. U zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, poznatoj kao Jankomir, preminuo je 32-godišnji muškarac nakon postupanja medicinskog osoblja, dok je u Kantonalnoj bolnici Zenica zabilježeno nasilje nad 24-godišnjim pacijentom iz Bugojna.
U oba slučaja uslijedila su hapšenja, a nadležni organi istražuju okolnosti događaja i odgovornost osumnjičenih.
Ćemalović nije želio prejudicirati rezultate istraga, ali je naglasio da postoje jasna pravila postupanja prema pacijentima koji zbog zdravstvenog stanja mogu ugroziti sebe ili druge.
"Ne možete vi tući nekoga. Morate se braniti, ali ne možete tući nekoga. Ne možete zadavati udarce niti poduzimati postupke koji ugrožavaju zdravlje te osobe. Dovoljno je što je bolesna", poručio je Ćemalović.
Dodao je da, prema njegovoj procjeni, postupanje prikazano na snimcima nije bilo adekvatno te da su postojali i drugi načini intervencije.
"Naša najslabija karika je gotovo svaka"
Govoreći o odgovornosti unutar zdravstvenih ustanova, Ćemalović je upozorio da problem ne završava na medicinskim tehničarima ili ljekarima koji neposredno rade s pacijentima.
Prema njegovim riječima, postoji čitav lanac odgovornosti koji uključuje rukovodioce odjela, direktore, upravne i nadzorne odbore te resorna ministarstva.
"Medicinski radnik radi svoj posao, doktor svoj, šef odjela svoj, direktor svoj, upravni i nadzorni odbor svoj, a ministar svoj. Postoji hijerarhija i ne možemo je zanemariti. Svaki nivo mora reagovati u skladu sa svojim nadležnostima", istakao je.
Na pitanje koja je najslabija karika u tom lancu, odgovorio je:
"Naša najslabija karika je gotovo svaka."
Smatra da se u zdravstvenom sistemu često izbjegava preuzimanje odgovornosti, a upozoravanje na nepravilnosti ponekad nailazi na otpor.
"Postoje i zataškavanja, izbjegavanje sukoba, nastojanje da se nekome ne zamjeri", rekao je.
Ćemalović smatra da slučajevi poput onih iz Zagreba i Zenice nisu nužno jedini primjeri neprimjerenog postupanja prema pacijentima.
"Mislim da toga ima poprilično. Možda ne tako brutalnih slučajeva, ali ima mnogo takvih pojava jer je, nažalost, kompletno društvo zapalo u stanje neodgovornosti", upozorio je.
Otkrio da je u BiH ubijen pacijent koji je bio vezan za krevet
Posebno uznemirujući dio razgovora odnosio se na iskustvo koje je Ćemalović stekao kao sudski vještak.
Govoreći o opasnostima ostavljanja sputanih pacijenata bez nadzora, naveo je da je u Bosni i Hercegovini ranije zabilježen slučaj ubistva pacijenta koji je bio vezan u psihijatrijskoj ustanovi.
"Ako kažete da pacijent ne može biti vezan i ostavljen sam, da neko mora biti uz njega jer se može ugušiti, jer to nije primjereno i jer procedure to zabranjuju, nailazite na probleme. Takvu situaciju može zloupotrijebiti i drugi pacijent", kazao je.
Potom je iznio tvrdnju o slučaju u kojem je lično učestvovao kao vještak.
"Nažalost, bilo je i ubistava pacijenata koji su bili vezani u psihijatrijskim bolnicama. To nije bilo tako davno. Neću sada govoriti gdje i kako, ali bio sam vještak u jednom takvom slučaju", rekao je.
Na dodatno pitanje je li se to dogodilo u Bosni i Hercegovini i je li pacijenta ubio drugi pacijent, odgovorio je potvrdno.
Naglasio je da sputavanje nikada ne smije biti način kažnjavanja ili disciplinovanja pacijenata.
"Pacijenta ne smijete vezati zato što pjeva, galami, zato što vam je dosadan ili zato što stalno ulazi i izlazi. To je prava zloupotreba", poručio je.
Objasnio je da fiksaciju, u skladu s protokolima ustanove, odobrava nadležni ljekar i da se takvoj mjeri pristupa kada osoba ugrožava sebe ili druge, a ne postoji drugi način da se opasnost spriječi.
"Nije svaka osoba za rad na psihijatriji"
Jednim od ključnih problema Ćemalović smatra nedostatak odgovarajuće selekcije zaposlenih u psihijatrijskim ustanovama.
Prema njegovim riječima, stručna kvalifikacija sama po sebi nije dovoljna za rad s pacijentima koji imaju teške mentalne smetnje.
"Nije svaka osoba za rad na psihijatriji", naglasio je.
Pojasnio je da neko može biti odličan zdravstveni radnik na drugom bolničkom odjelu, ali da to ne znači da je pogodan za rad u psihijatrijskoj ustanovi.
"Neko može biti odličan medicinski radnik ili doktor na ortopediji, ali nije za psihijatriju. Mi nemamo te mehanizme", kazao je.
Na pitanje šta takav nedostatak selekcije konkretno znači, odgovorio je:
"To znači da osoba koja nije pogodna za rad na psihijatriji ipak može doći raditi na psihijatrijski odjel."
Istakao je da svakodnevni rad s osobama koje imaju teške mentalne probleme podrazumijeva veliko psihičko opterećenje.
"Ne može svaka osoba to jednostavno podnijeti i sama se nositi s tim", upozorio je.
Odgovornost za takvo stanje, smatra, snosi sistem.
"Mi imamo mnogo ljudi koji misle da sve znaju. Imamo veoma mnogo ljudi koji sve znaju i sve mogu, i upravo je to problem. A zapravo ne znaju gotovo ništa", rekao je.
Koliko je opasan rad na akutnom psihijatrijskom odjelu?
Ćemalović je istovremeno upozorio da javnost mora razumjeti koliko zahtjevan i opasan može biti rad s pacijentima u akutnim psihijatrijskim stanjima.
Prisjetio se situacija u kojima su medicinski radnici bili teško povrijeđeni tokom intervencija.
"Imali smo i u Jagomiru medicinske radnike koji su teško povrijeđeni. Jednoj medicinskoj sestri bila je slomljena kičma, bilo je i povreda jagodične kosti i drugih povreda", naveo je.
Opisao je i slučaj pacijenta koji je, zbog psihotičnih doživljaja, televizijsku emisiju o podvodnim vulkanima protumačio kao najavu smaka svijeta.
Pacijent je, prema njegovim riječima, u jednom trenutku dohvatio noćni ormarić i počeo njime udarati u staklenu pregradu, nakon čega je pobjegao, a medicinsko osoblje pokušalo ga je zaustaviti.
"To je bila izuzetno dramatična situacija", prisjetio se.
Naglasio je da medicinski radnici moraju imati mogućnost da zaštite sebe, druge pacijente i osobu koja je u krizi, ali da se to mora raditi u skladu sa stručnim pravilima.
Kao jednu od mogućnosti naveo je pozivanje policije.
"Mi smo u Jagomiru imali urgentni broj policije koji smo koristili nekoliko puta. Policija bi došla za nekoliko minuta i pomogla u intervenciji", kazao je.
Dodao je da se u hitnim situacijama može pozvati i osoblje drugih odjeljenja, ali da je najvažnije na vrijeme prepoznati rizik i spriječiti eskalaciju.
Kamere na psihijatrijskim odjelima: "Moraju postojati"
Govoreći o nadzoru nad radom osoblja i sigurnosti pacijenata, Ćemalović se založio za postojanje videonadzora u bolesničkim sobama, uz zaštitu privatnosti pacijenata.
Na pitanje trebaju li postojati kamere na psihijatrijskim odjelima, odgovorio je:
"Trebaju, moraju postojati."
Objasnio je da treba razlikovati prostore u kojima je privatnost posebno osjetljiva, poput toaleta i kupatila, od bolesničkih soba u kojima nadzor može biti važan za sigurnost.
"Tokom noćnih smjena ne možete u svakom trenutku biti u svakoj sobi. Na monitoru možete pratiti šta se događa", kazao je.
Podsjetio je i na važnost redovnih izvještaja osoblja, obilazaka dežurnih ljekara i kontrole rukovodilaca.
Prema njegovim riječima, psihijatrijske ustanove imaju propisane procedure, ali je pitanje koliko se one dosljedno primjenjuju.
"Mi to imamo. Samo je pitanje koristi li se to, stoji li kao mrtvo slovo na papiru, zanemaruje li neko te procedure ili insistira na njihovoj primjeni", istakao je.
Poseban problem je tretman osoba s autizmom
Tokom razgovora otvoreno je i pitanje zbrinjavanja osoba s autizmom koje prolaze kroz intenzivne krize, posebno kada porodice zbog samopovređivanja ili drugih rizičnih ponašanja moraju pozvati hitnu pomoć ili policiju.
Ćemalović je naglasio da je riječ o posebnom području koje zahtijeva dodatnu stručnu edukaciju.
"Ne može se svaki psihijatar baviti autizmom", rekao je.
Objasnio je da psihijatar može pomoći u određenim akutnim situacijama, ali da dugoročni tretman i rehabilitacija zahtijevaju posebno obučene stručnjake.
Izrazio je zabrinutost zbog dostupnosti takvih kadrova, uz ogradu da nema potpune informacije o svim edukacijama koje su zaposleni prošli.
Govoreći o iskustvima iz Jagomira, naveo je da osobe s autizmom tamo rijetko dolaze, uglavnom kada postoji ozbiljno samopovređivanje ili ponašanje s kojim se porodica ne može sama nositi.
"Ne smijemo zbog pojedinaca etiketirati cijelu profesiju"
Iako je tokom gostovanja iznio ozbiljne kritike na račun funkcionisanja sistema, Ćemalović je upozorio da slučajevi nasilja ne smiju dovesti do gubitka povjerenja u sve psihijatrijske ustanove.
Posebno je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da porodice, u strahu od onoga što su vidjele na snimcima, odustanu od traženja stručne pomoći za svoje najbliže.
"Mislim da ne bismo trebali stvarati atmosferu u kojoj će se ljudi bojati dovesti nekoga u bolnicu. Ima mnogo odgovornih, savjesnih i korektnih doktora, medicinskih sestara, spremačica i kuharica", rekao je.
Naglasio je da psihijatrijski radnici često imaju važnu ulogu i u zaštiti prava osoba s mentalnim smetnjama, njihovom povratku na posao i borbi protiv stigmatizacije.
"Nije stigmatiziran samo pacijent. Stigmatizirani su i psihijatar i medicinska sestra koja radi na psihijatriji", upozorio je.
Smatra da se neprimjereno postupanje mora jasno imenovati i sankcionisati, ali da nije opravdano zbog pojedinačnih slučajeva osuđivati sve zaposlene.
"Ne možemo zbog nekoga ko se neprimjereno ponašao i doveo do takve situacije etiketirati kompletnu ustanovu i cijelu profesiju. Ne možemo na stub srama stavljati ljude koji pošteno, stručno i odgovorno rade veoma težak i opasan posao", poručio je.
Na kraju razgovora još jednom je naglasio da u psihijatrijskim ustanovama rade brojni stručni i odgovorni ljudi, ali da postoje i oni čiji postupci narušavaju povjerenje javnosti.
Gostovanje je zaključio riječima:
"U svakom žitu ima kukolja, u svakom kukolju ima žita."
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare