Javni servis RTRS u službi negiranja: Pedeset četiri objave, nijednom genocid, ko bi mogao odgovarati?

Od prve vijesti o smrti Ratka Mladića, objavljene 27. augusta u 14.23, do kraja dana portal RTRS-a objavio je 54 sadržaja o bivšem komandantu Vojske Republike Srpske. To je 61 posto svih objava portala u tom periodu. Ni u jednom od tih 54 naslova nisu spomenuti genocid u Srebrenici, pravosnažna presuda, opsada Sarajeva ni žrtve.

Presuda nije prešućena. U prvoj vijesti spomenuta je prvostepena doživotna kazna — ali bez zločina za koje je izrečena, bez informacije da je potvrđena u žalbenom postupku, i uz izdvojeno mišljenje predsjedavajuće Žalbenog vijeća, predstavljeno kao argument da presuda nije zasnovana na dokazima. Poslije toga, kroz preostala 53 sadržaja tog dana, presude u naslovima više nema.

Umjesto nje, epiteti. General. Heroj. Patriota. Svijetla figura. Simbol borbe za slobodu. Čovjek bez koga ne bi bilo Republike Srpske. U 18 časova emitovan je i televizijski specijal u trajanju od jednog sata i dvadeset jedne minute.

Mladić je umro dok je bio hospitaliziran u Hagu, u 84. godini, na izdržavanju doživotne kazne. Presudom iz novembra 2017. proglašen je krivim po deset od jedanaest tačaka optužnice — za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju, teror nad stanovništvom Sarajeva i uzimanje pripadnika UN-a za taoce. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma potvrdilo je presudu 8. juna 2021. Sedam dana prije smrti, 20. augusta, predsjednica Mehanizma odbila je posljednji zahtjev odbrane za prijevremeno puštanje iz humanitarnih razloga.

Popodne u razmacima od nekoliko minuta

Petnaest i četrnaest: smrt je veliki gubitak za srpski narod. Petnaest i devetnaest: Republika Srpska neće zaboraviti njegovu ulogu. Petnaest i trideset četiri: umro je čovjek bez koga ne bi bilo Republike Srpske. Petnaest i četrdeset četiri: general Ratko Mladić je heroj za srpski narod.

U 16.18 objavljen je poziv građanima da uveče izađu na trgove, pred spomen-obilježja i u hramove i prisluže svijeće. Poziv je uputio ministar Radan Ostojić, što se vidi iz teksta, ali njegovo ime u naslovu ne stoji. Naslov tako nije prenosio poziv, nego ga je upućivao. Javni servis se našao u ulozi sazivaoca komemoracije koju je istog dana i pratio.

Uveče su stigli tekstovi o pomenima — u Banjaluci, u Vojkovićima, najava za Doboj, poruka iz Kalinovika. Objavljena je i anketa sa građanima o tome šta kažu povodom smrti generala. U Hramu Hrista Spasitelja počast su odali premijer Republike Srpske i Milorad Dodik, čija je poruka objavljena u 17.06 pod naslovom koji je bio samo pozdrav: laka ti zemlja, generale.

Sud kao okrivljeni

Uz počasti je išla druga linija. Najmanje pet objava tog dana prenosilo je tvrdnje da Haški tribunal snosi odgovornost za Mladićevu smrt. Predsjednik Narodne skupštine izjavio je da je tribunal ubrzao smrt generala. Advokat je poručio da se Hag nikad neće oprati od odgovornosti. Ministar iz Srbije tražio je da odgovaraju oni koji su sprovodili torturu. Još nekoliko objava osporavalo je legitimitet ili postupanje suda, među njima i ocjena iz Moskve o antisrpskoj pristrasnosti.

Među tim tekstovima je i jedan od rijetkih tog dana koji nije prenošenje tuđe izjave — autorski tekst RTRS-a, objavljen u 18.23, o tome kako su Mladiću najmanje pet puta odbijani zahtjevi za puštanje na liječenje, naslovljen o nemilosrdnosti tribunala. Kada je redakcija progovorila svojim glasom, progovorila je protiv suda koji je presudu izrekao.

Idućeg jutra ta linija je stigla i u sam naslov.

Kolektivno pamćenje naroda ne može se izbrisati sudskom odlukom.Naslov, rubrika Srpska, 28. augusta, 08.20

U saopštenju udruženja bivših poslanika Skupštine srpskog naroda, prenesenom u cijelosti i bez ijedne redakcijske ograde, tvrdi se da vojska pod Mladićevom komandom nije bila osvajačka nego odbrambeno-oslobodilačka i da je to „nepobitna istorijska istina“. Isti tekst najavljuje da će „ruka pravde“ jednom stići one koji su Mladiću sudili u Hagu.

Ime, dvotačka, tvrdnja

Dvije trećine naslova ima istu formu. Ime, dvotačka, tvrdnja. Ponavljanje radi svoj posao: kada isto kaže trideset ljudi u trideset naslova, to prestaje da liči na stav i počinje da liči na činjenicu. A ista ta forma nudi i odbranu unaprijed — redakcija ništa nije tvrdila, samo je prenijela.

Odabir toga ko će govoriti, koliko puta i bez ijednog glasa s druge strane jeste uređivačka odluka, i to najvažnija koja u novinarstvu postoji. Kada se ta odluka pedeset puta u jednom danu donese na isti način, prestaje da bude niz pojedinačnih propusta i postaje uređivačka politika.

Glas koji nedostaje

Istog dana kada je RTRS objavio 54 sadržaja, Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Majke Srebrenice poručili su da se o Mladiću ne može govoriti izvan konteksta zločina za koje je pravosnažno osuđen. Podsjetili su na hiljade ubijenih, protjeranih i mučenih, na razorene gradove i sela, na opsadu Sarajeva i na genocid u Srebrenici, u kojem je ubijeno preko osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. Njegovo naslijeđe, poručili su, nisu vojne zasluge nego žrtve i masovne grobnice.

Saopštenje su prenijeli Detektor, N1 i niz regionalnih portala. U naslovima RTRS-a za ta dva dana glasa žrtava nema.

Zakon

Član 145a, stav 6 Krivičnog zakona BiH propisuje kaznu za onoga ko na bilo koji način veliča osobu pravosnažno osuđenu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine. Da li pojedina objava ispunjava obilježja tog djela, mogu utvrđivati isključivo tužilaštvo i sud, na osnovu sadržaja, načina predstavljanja i ukupnog konteksta. Ono što se vidi bez suda je uređivački obrazac — i spisak imena.

Ko bi mogao odgovarati

Prvi odgovori na to pitanje stigli su prije nego što je i prošlo dvadeset četiri sata. Advokat Mirnes Ajanović podnio je Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu zbog javnih istupa nakon Mladićeve smrti, navodeći Milorada Dodika, Stašu Košarca, Nenada Stevandića, Draška Stanivukovića, Radana Ostojića, Ognjena Bodirogu i Jelenu Trivić, uz druge poznate i nepoznate osobe. Prijava se poziva na član 145a, posebno na stav 6. Socijaldemokratska partija BiH najavila je vlastite prijave protiv Dodika, Košarca, Stevandića i Stanivukovića i najavila da će spisak proširivati.

Prijava nije optužnica. Da li iza ijedne od tih izjava stoji krivično djelo, odlučuje isključivo Tužilaštvo BiH, a potom sud. Do tada za sve prijavljene važi pretpostavka nevinosti.

Ono što se već zna jeste gdje su te izjave objavljene. Četvorica prijavljenih pojavljuju se u naslovima RTRS-a tog popodneva: Stevandić u 15.59, Košarac i Ostojić u 16.02, Stanivuković u 16.50, a Dodik triput — u 15.19, 17.06 i 20.07. Ostojićev poziv građanima da izađu na trgove sa svijećama objavljen je u 16.18, bez njegovog imena u naslovu. Bodiroga i Trivić u ovom uzorku se ne pojavljuju; njihove izjave prenijeli su drugi mediji.

Spisak prijavljenih otkriva i nešto što se u političkoj podjeli obično ne vidi. Na njemu su i ljudi iz vlasti i ljudi iz opozicije. Gradonačelnik Banjaluke i predsjednica jedne opozicione stranke našli su se uz predsjednika SNSD-a i republičke ministre. Veličanje Ratka Mladića toga dana nije bilo stranačka pozicija nego zajednički jezik.

Zakon koji se primjenjuje odozdo

Član 145a u BiH postoji pet godina i primjenjuje se, ali gotovo isključivo na obične građane. Vojin Pavlović pravosnažno je osuđen i upućen na izdržavanje kazne zbog veličanja Mladića i negiranja genocida. Građanska platforma „Registar 145a“ zabilježila je oko 50.900 slučajeva negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, uz 67 podnesenih prijava.

Prema analizi Detektora, Tužilaštvo BiH je u 43 predmeta donijelo odluke o neprovođenju istrage, u dvadeset slučajeva uz obrazloženje da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Krivična prijava protiv Milorada Dodika zbog ranijeg veličanja Mladića podnesena je u maju ove godine. Na pitanje Detektora ima li uopšte prijava protiv njega, iz Tužilaštva nisu odgovorili.

Postoji i granica koju ovaj zakon ne doseže. Izjave ministra pravde Srbije, generala Pavkovića, Vojislava Šešelja ili ruskog zvaničnika Kosačova, sve prenesene na RTRS-u tog dana, izvan su krivične nadležnosti Bosne i Hercegovine. Najoštrije formulacije došle su upravo odande.

Otvoreno ostaje i pitanje samog medija. Prenošenje tuđe izjave nije isto što i vlastito veličanje, i ta razlika štiti novinarstvo od kriminalizacije. Ali naslov koji poziva na komemoraciju bez navođenja ko poziva, i autorski tekst uperen protiv suda koji je izrekao presudu, nisu prenošenje. Da li i to ulazi u domet člana 145a, može utvrditi samo tužilaštvo. Da li ulazi u domet uređivačke odgovornosti javnog servisa, ne treba čekati nikoga.

Odbrana koja ne stoji

Dio onoga što bi RTRS mogao odgovoriti nije bez težine. Smrt Ratka Mladića jeste događaj prvog reda za publiku ovog servisa. Prenošenje izjava javnih ličnosti standardan je novinarski postupak, a javni servis ima obavezu da pokaže kako njegova zajednica reaguje — i onda kada ta reakcija nije prijatna. Presuda je, uostalom, spomenuta u prvoj vijesti.

Prva dva argumenta objašnjavaju obim, ali ne i jednosmjernost. Javni servis nije agencija za saopštenja; izbor nije između cenzure i preslikavanja nego je obaveza kontekstualizacija. Treći pada na najjednostavnijem testu: spomenuta je kazna, ali ne i zločin; spomenuta je prvostepena presuda, ali ne i pravosnažna; a izdvojeno mišljenje izdvojeno je upravo zato da presudu dovede u pitanje.

Bilo bi dovoljno malo. Da u prvoj vijesti stoji da je Mladić pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Da se sadržaj presude ponovi bar jednom u narednim tekstovima. Da uz tvrdnje koje presudi protivrječe stoji redakcijska ograda. Da se u 54 objave nađe mjesta za jedan glas žrtava.

Ništa od toga se nije desilo. I upravo zato ono što je RTRS radio 27. augusta teško da se može opisati kao pristrasno izvještavanje.

Medij koji u devet sati objavi 54 sadržaja o jednom čovjeku, a nijednom ne imenuje zločin za koji je taj čovjek pravosnažno osuđen; koji naslovom poziva građane da izađu na trgove sa svijećama; čiji jedini autorski tekst tog dana napada sud koji je presudu izrekao — takav medij nije pokrivao događaj. Proizvodio ga je. Zbir tih odluka nije novinarski proizvod nego komemorativna kampanja, izvedena sredstvima javnog servisa i objavljena pod njegovim imenom.

Rezultat je mjerljiv i trajan. Građanin entiteta Republika Srpska koji se 27. augusta informisao sa portala javnog servisa mogao je pročitati četrdeset puta da je Ratko Mladić general, heroj i simbol odbrane, a nijednom da je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici. To nije praznina u izvještavanju. To je slika koja je tog dana napravljena, i ona će nadživjeti i sam događaj.

Izvori: rtrs.tv — dnevna arhiva, lista „Najnovije vijesti“ i videoarhiva; Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, odluka od 20. 08. 2026; BIRN, Radio Slobodna Evropa i Klix; Detektor; Krivični zakon BiH, član 145a; Detektor i Scena.ba o krivičnim prijavama, 27–28. 08. 2026.