Kada osuđeni ratni zločinac postane "heroj": Od negiranja zločina do brisanja sjećanja

Mladić je umro 27. augusta u pritvoru u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu. Njegove presude obuhvatile su genocid u Srebrenici i kampanju terora nad civilima tokom 1.425 dana opsade Sarajeva.

Memišević ukazuje da su nakon njegove smrti u Republici Srpskoj i Srbiji uslijedili skupovi, vjerski pomeni i isticanje transparenata kojima je slavljen kao heroj i simbol srpske nacionalne borbe. U Srebrenici mu je održan parastos, dok je Milorad Dodik Mladića nazvao "herojem" i pozvao građane da mu odaju počast.

Njegovo tijelo 3. septembra prevezeno je u Srbiju državnim avionom. Kovčeg, prekriven zastavom Srbije, iz aviona su iznijeli pripadnici Vojske Srbije.

"Pravac Potočari"

Posebno mjesto u analizi zauzimaju događaji na fudbalskoj utakmici u Beogradu 6. septembra, kada je uz veliku Mladićevu sliku istaknuta poruka "Pravac Potočari", a održana mu je i minuta šutnje.

Memišević podsjeća da su te riječi odjek Mladićevih riječi iz jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu i krenule prema Potočarima, gdje su utočište potražile hiljade bošnjačkih civila.

U narednim danima ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Među njima je bio i djed Ehlimane Memišević po majci.

Majke Srebrenice poručile su da "Pravac Potočari" nije fudbalska parola, već "poruka mržnje, prizivanje genocida i veličanje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića".

"Brisanje sjećanja"

Memišević ovakvu glorifikaciju povezuje s onim što je poznati hroničar rata u BiH Peter Maass nazvao "brisanjem sjećanja".

To, piše ona, ide dalje od negiranja zločina ili uništavanja dokaza - riječ je o slavljenju zločina i veličanju njihovih počinilaca.

Za Memišević je to i duboko lično pitanje. Imala je šest godina kada su počinjeni zločini nad Bošnjacima u njenom rodnom Višegradu. Brat njenog djeda po ocu i njegova supruga spaljeni su u živoj lomači u Pionirskoj ulici, dok su kćerka, sin i supruga jednog njenog rođaka spaljeni na Bikavcu. Drugi su ubijeni, silovani, mučeni, nestali ili protjerani.

"Dehumanizacija - možda najjasnije izražena kroz slavljenje zločina počinjenih nad jednim narodom - ako ostane bez odgovora, može kulminirati genocidom", upozorava Memišević.

Zato njena završna poruka nije samo o Mladiću, nego o tome koliko su krhki istina, pravda i kolektivno sjećanje.

"Istina se ne održava sama. Ona ne pobjeđuje jednostavno zato što je istinita. Pravda ne briše ono što se dogodilo, a sjećanje se ne čuva samo od sebe", piše Memišević.

"Istina i pravda moraju se dokumentovati, braniti, pamtiti i prenositi. Za njih se moramo boriti", zaključuje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad