Memišević za Just Security
Kada osuđeni ratni zločinac postane "heroj": Od negiranja zločina do brisanja sjećanja

Sahrana Ratka Mladića u Beogradu, na koju su došle hiljade ljudi, pokazala je kako slika pravosnažno osuđenog ratnog zločinca kao srpskog vojnog heroja i dalje konkurira - i često potiskuje - sudski utvrđene činjenice o njegovoj odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, piše dr. Ehlimana Memišević, vanredna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u autorskom tekstu za Just Security.
Mladić je umro 27. augusta u pritvoru u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu. Njegove presude obuhvatile su genocid u Srebrenici i kampanju terora nad civilima tokom 1.425 dana opsade Sarajeva.
Memišević ukazuje da su nakon njegove smrti u Republici Srpskoj i Srbiji uslijedili skupovi, vjerski pomeni i isticanje transparenata kojima je slavljen kao heroj i simbol srpske nacionalne borbe. U Srebrenici mu je održan parastos, dok je Milorad Dodik Mladića nazvao "herojem" i pozvao građane da mu odaju počast.
Njegovo tijelo 3. septembra prevezeno je u Srbiju državnim avionom. Kovčeg, prekriven zastavom Srbije, iz aviona su iznijeli pripadnici Vojske Srbije.
"Pravac Potočari"
Posebno mjesto u analizi zauzimaju događaji na fudbalskoj utakmici u Beogradu 6. septembra, kada je uz veliku Mladićevu sliku istaknuta poruka "Pravac Potočari", a održana mu je i minuta šutnje.
Memišević podsjeća da su te riječi odjek Mladićevih riječi iz jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu i krenule prema Potočarima, gdje su utočište potražile hiljade bošnjačkih civila.
U narednim danima ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Među njima je bio i djed Ehlimane Memišević po majci.
Majke Srebrenice poručile su da "Pravac Potočari" nije fudbalska parola, već "poruka mržnje, prizivanje genocida i veličanje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića".
"Brisanje sjećanja"
Memišević ovakvu glorifikaciju povezuje s onim što je poznati hroničar rata u BiH Peter Maass nazvao "brisanjem sjećanja".
To, piše ona, ide dalje od negiranja zločina ili uništavanja dokaza - riječ je o slavljenju zločina i veličanju njihovih počinilaca.
Za Memišević je to i duboko lično pitanje. Imala je šest godina kada su počinjeni zločini nad Bošnjacima u njenom rodnom Višegradu. Brat njenog djeda po ocu i njegova supruga spaljeni su u živoj lomači u Pionirskoj ulici, dok su kćerka, sin i supruga jednog njenog rođaka spaljeni na Bikavcu. Drugi su ubijeni, silovani, mučeni, nestali ili protjerani.
"Dehumanizacija - možda najjasnije izražena kroz slavljenje zločina počinjenih nad jednim narodom - ako ostane bez odgovora, može kulminirati genocidom", upozorava Memišević.
Zato njena završna poruka nije samo o Mladiću, nego o tome koliko su krhki istina, pravda i kolektivno sjećanje.
"Istina se ne održava sama. Ona ne pobjeđuje jednostavno zato što je istinita. Pravda ne briše ono što se dogodilo, a sjećanje se ne čuva samo od sebe", piše Memišević.
"Istina i pravda moraju se dokumentovati, braniti, pamtiti i prenositi. Za njih se moramo boriti", zaključuje.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare