Komunikacijska stručnjakinja o predizbornim plakatima: Sramota da u doba vještačke inteligencije kače papire na plutane table

"Prvi utisak, rekla bih, već viđeno", rekla je Bejtović na početku emisije "Novi dan".

Bejtović smatra da političke kampanje i ove godine uglavnom ostaju u poznatoj matrici, bez ozbiljnijeg iskoraka u načinu komunikacije, dizajnu i, što je još važnije, sadržaju.

Estradizacija politike umjesto utakmice programa

Jedan od prvih primjera bila je kampanja SDA i pjesma u kojoj se pojavljuje stih "Na obraz svakom ko nam želi poraz".

Bejtović je najprije naglasila da je sama pjesma profesionalno urađena, ali da je problem mnogo širi od njenog muzičkog kvaliteta.

"Prije svega, tim koji je radio ovu pjesmu je zaista jedan ozbiljan tim profesionalaca. Meni je žao što ova pjesma nije možda za naše estradne vode napisana, za nečiju specifičnu muzičku karijeru."

Mnogo više joj smeta, kako je objasnila, činjenica da se politički kandidati predstavljaju kao glumci i učesnici spotova, dok se biračima pažnja odvlači od stvarnih problema.

"U kontekstu kampanje ne bih se bavila analizom možda toliko pjesme, koliko činjenicom da se uopšte ta estradizacija politike događa, gdje nam se, dakle, budući izabranici ili već postojeći, pa ponovo oni koji će biti ponovo izabrani, predstavljaju kao još i neki glumci, učesnici u spotovima i tako dalje, gdje se zapravo radi jedna fina, suptilna manipulacija ljudima, gdje oni sad trebaju da komentarišu kako je super spot, kako je dobra pjesma i tako dalje, da se uopšte ne bave programima, da zaborave sve afere, da zaborave sve što nije urađeno, u kakvoj situaciji živimo, šta su zapravo naši prioriteti, šta su zapravo politike svake od tih pojedinačnih političkih stranaka i tako dalje."

Upravo u tome vidi problem savremene bh. političke kampanje.

"Mislim da je to ovim upravo ilustriran primjer kako se zapravo nekako zabavlja publika, odnosno biračko tijelo, a ne plasira ono što bi trebalo da bude utakmica u političkoj kampanji, predizbornoj, a to je utakmica između ideja i programa."

"U našoj zemlji političari su zvijezde"

Bejtović je primijetila da političari u takvoj vrsti kampanje nerijetko postaju važniji i od same muzike i autora spotova.

"U našoj zemlji su političari zvijezde. Mislim, puno veće od ovih muzičara koji su napisali tekst, muziku, izveli studijski aranžman i sve ostalo."

Kada je riječ o SDA-ovom spotu, posebno joj je zasmetala upotreba historijskih i emotivno osjetljivih motiva.

"Cijeli spot je, dakle, rađen u kontekstu Sarajeva, sa spojem Baščaršije, koja je, dakle, neki stari dio grada, prolaze kroz grad, završavaju kod Kralja Tvrtka. To je jedna cijela priča gdje se, da ne kažem, zaustavljaju kod spomenika, dakle, ubijenoj djeci Sarajeva."

Takvu komunikaciju opisala je kao manipulaciju najosjetljivijim emocijama.

"To je jedan perfidni, rekla bih, element manipulacije nekim historijskim pitanjima i nekim najsuptilnijim emocijama koje ljudi u ovoj zemlji imaju, pa i oni ljudi koji ne glasaju za SDA."

Posebno problematičnim vidi stalno vraćanje na prošlost.

"Mislim da je vrlo pogrešno da se 2026. i dalje tako kontinuirano bavimo prošlošću iz koje izvlačimo motive za predizborne poruke, što nije, naravno, slučaj samo ove političke partije."

Poruka "Na obraz svakom ko nam želi poraz" za nju dodatno sugeriše podjelu na "nas" i "njih".

"Ako niste s nama, protiv nas ste."

Bilbordi kao da su ostali u prošlosti

Komentarišući vizuelni identitet kampanja, Bejtović nije štedjela kritike.

"Hvala Bogu pa nas, recimo, moderna marketinška advertajzing industrija u regiji, u svijetu, ne cijeni po onome što vidimo u vizualima, u vizuelnoj estetici političkih kampanja."

Smatra da se isti obrasci ponavljaju iz ciklusa u ciklus.

"Mi sve ove bilborde smo mogli i prije dvije i prije četiri godine isto jednako vidjeti. Dakle, nema tu nikakve razlike, nema tu nikakve inovacije, o odsječenim glavama da ne govorim."

Posebno joj je poražavajuće što BiH ima veliki broj kvalitetnih fotografa, šminkera i drugih profesionalaca, a to se ne vidi u političkim kampanjama.

"Meni je tragično, ja lično poznajem toliko fotografa, mi imamo divan Sarajevo Photography Festival, dakle, imamo sjajne ljude koji znaju svoj posao. Međutim, kad dođu u političke kampanje, vi to ne možete vidjeti."

I dodaje:

"Vi ne možete vidjeti da je neko platio ozbiljnog šminkera, a šminkera ima sjajnih. Dakle, da je platio ozbiljnog fotografa, ozbiljnih, sjajnih fotografa imamo. Dakle, mi ne možemo vidjeti da su zaista znalci, profesionalci svog zanata, nešto uradili da vizuelni identitet makar tih političkih kampanja liči na 2026."

Naša stranka, gitara i "Evrovizija"

Nakon SDA, analiziran je i spot Naše stranke u kojem Edin Forto svira gitaru.

Bejtović je kroz šalu primijetila da razgovor pomalo liči na najavu Evrovizije, ali je suštinski stav ostao isti – pažnja se ponovo pomjera sa programa na performans.

"Ovdje se vidi razlika između, da kažem, doktrine koja prati Stranku demokratske akcije i Našu stranku. Ovo je, dakle, neki malo više rokerski, pop-rokerski sound, gdje se oni približavaju nekoj svojoj publici, svom biračkom tijelu."

Ipak, ono što političar svira ili kako izgleda u spotu za nju nije suština.

"Mene stvarno ne zanima da li će neki budući zvaničnik, da li super svira gitaru ili, kao u prethodnom spotu, da li je dobro osmislio scenarij i tako dalje. Dakle, to je tako jedno malo jeftino populariziranje meni sa svim ovim stvarima."

Bejtović kaže da godinama komentariše predizborne kampanje i da joj ponekad djeluje kao da ponavlja isto.

"Jednostavno sebi nekad djelujem kao papagaj, zato što ponavljam stvari koje su više, ja vjerujem, svima poznate. Međutim, s druge strane, to prolazi."

Njena ocjena kampanje sažeta je u jednoj rečenici:

"Možda ja previše očekujem i od biračkog tijela ili od političkih opcija, ali malo mi tu vidimo suštine, a puno, tako što bi se reklo narodskim rječnikom, hljeba i igara."

"Jesam li se javljao na telefon" kao politička poruka

Komentarisala je i spot Armina Lisaka koji biračima poručuje da ga pitaju da li se javljao na telefon i bio tu kada je trebalo.

Bejtović smatra da takva poruka zapravo mnogo govori o samom sistemu.

"'Jesam li se javljao na telefon', vjerovatno je, što bi se kod nas reklo, je li, treba nešto završiti, treba nešto riješiti, nešto pogurati, što opet odražava da ne postoji sistem u kojem svi građani i građanke mogu jednakim putem rješavati svoja pitanja, pa ne moraju zvati izabranike na određenim političkim funkcijama."

Za nju je to pokušaj predstavljanja političara kao "čovjeka iz naroda".

"To je sve vrlo onako jedan, rekla bih, nesretan pokušaj da se predstavi kao neki čovjek iz naroda, iz Zeničko-dobojskog kantona, neko koga poznaju i ne dovode u pitanje njegov lik i djelo, da tako kažem."

Ali biračima, po njenom mišljenju, treba ponuditi mnogo više.

"Puno više nam treba ozbiljnijih poruka i sadržaja od onoga da li se neko javlja na telefon ili ne."

NiP i "Domovinu gradimo djelima"

Analizirajući plakat Naroda i pravde sa sloganom "Domovinu gradimo djelima", Bejtović je najprije reagovala na dizajn.

"Mene od ovog plakata, mislim, mene od ovog bilborda bole oči."

Problem vidi u prevelikoj količini elemenata.

"Sa previše ovih elemenata i svega, da u stvari je taj slogan možda koji su htjeli da stave u prvi plan, on nije u prvom planu."

Podsjetila je da se bilbordi uglavnom gledaju iz automobila i da se na njih ne mogu stavljati velike količine informacija.

"Bilborde ljudi konzumiraju uglavnom u vožnji. Ne mogu oni sada iz auta gledati kao što tamo piše koji broj, za šta, za koju skupštinu."

Kada se stranka poziva na svoja djela, smatra da birači imaju pravo procijeniti jesu li ta djela zaista pozitivna.

"'Domovinu gradimo djelima', pa evo, mislim, oni su na vlasti, ljudi svašta misle o tome. Kad vi se pozivate na svoja djela, onda stvarno morate nekako biti sigurni u to da su to ljudi vidjeli i da ljudi podržavaju ono što ste radili."

Komšić i "Građanska zemlja ljiljana"

Za slogan koji prati Željka Komšića smatra da jasno komunicira političku orijentaciju DF-a.

"Željko Komšić je Zlatni ljiljan i jasno je, između ostalog, kakva je orijentacija njegove političke opcije. Na taj način, mislim da se vrlo jasno i direktno igralo na kartu neke Bosne i Hercegovine, zemlje svih ljudi, jer oni insistiraju na građanskoj, dakle, opciji."

Ipak, poruka joj djeluje preopterećeno.

"Malo bih ja ovaj copy koji se nalazi na bilbordu malo preuredila. Tu je još nedostajalo, rekla bih, jezičke ekonomije, da ta poruka je mogla biti možda još više kondenzovana, još više jezgrovitija, da možda bude i jača i snažnija."

Bejtović smatra da je politička opcija iskoristila i širi trenutak pojačane emocionalne vezanosti za državu.

"Mislim da je taj jedan talas nacionalne svijesti, odnosno ljubavi prema Bosni i Hercegovini, također možda bio jedan dio korištenja momentuma koji se dogodio u narodu, a jeste, dogodio se sasvim sigurno."

Za nju je to politički legitiman potez.

"U tom smislu mislim da je to jedan vrlo mudar, ali s neke njihove strane jedan legitiman pokušaj da se to sve prepakuje u kampanju."

SDP i "glava, ime, glava, ime"

Kod SDP-ovog slogana "Jedna država, jedan tim" prvo je primijetila nedostatak žena na plakatu, a zatim i vizuelnu sličnost kandidata.

"Ako pogledate njihove outfite, pa i njihove frizure i brade, nekako je baš, malo je jednostavno upečatljivo."

Poruku "tima" vidi i kroz njihov vizuelni nastup.

"Oni, naravno, kao SDP, igraju na taj također jedan državotvorniji građanski koncept. Da su tim, nekako bi se reklo, da su otprilike u istom obučeni, pa možda je to bila ta vrsta poruke."

No, problem političkih plakata za nju se ponavlja.

"Meni je samo jednostavno više tragično gledati bilborde koji imaju tako: glava, ime, glava, ime, glava, ime."

Dodaje da postoje mnogo kreativniji načini promocije kandidata.

Vukanovićev "Hrabro" i Stanivukovićevo "Sigurno"

Kod plakata Nebojše Vukanovića sa sloganom "Hrabro" problem vidi prije svega u postavljanju same riječi.

"Zamislite, ja vozim, recimo, cestom i trebam da čitam ovo 'Hrabro' ovako okrenuto. Mislim, ne znam."

Smatra da bi poruka mogla biti mnogo upečatljivija kada bi bila dominantnija od imena kandidata.

"Ja bih u ovom slučaju to 'Hrabro' stavila umjesto 'Nebojša Vukanović' na ovakav način, jer njega ljudi znaju."

Kod Draška Stanivukovića i poruke "Sigurno premijer" vidi mnogo svjesnije korištenje jakih riječi.

"To je sad jedno vrlo pametno kalkulisanje sa tim nekim snažnim pridjevima, snažnim riječima, glagolima koji odražavaju neko povjerenje, snagu, moć i tako dalje."

"Kandidat" ili već izabrani funkcioner?

Komentarišući plakate na kojima se kandidati već predstavljaju funkcijama za koje se tek bore, Bejtović je primijetila poznatu političku logiku.

"Nikad se ne kaže: 'Ako budem izabran', nego: 'Kad budem izabran.'"

Zato joj nije neobično što se kandidati već predstavljaju kao budući premijeri ili članovi Predsjedništva.

"Znači, to je već gotova stvar, nema potrebe ni za sloganom. I Draško je sigurno premijer, ona je već članica Predsjedništva. Pa dobro, to je njihovo pravo, sve okej. Samo ćemo vidjeti kako to izgleda poslije."

"Dobra, prava, zdrava" i pitanje kako građani zaista žive

Posebno se zadržala na sloganu Ujedinjene Srpske "Dobra, prava, zdrava".

"Šta god značilo 'prava' i 'zdrava', ja bih voljela da to znači da će to biti, dakle, prostor u kojem će vladati vladavina prava, a i da će imati neke ozbiljne programe za zdravstvo i tako dalje."

Tu je razgovor prebacila sa slogana na ono što bi biračima trebalo biti važnije.

"Oni računaju, političari računaju na sluđenost naroda, na opciju 'svi su isti', na opciju 'neću glasati', jer oni koji imaju najjače biračko tijelo, najmobiliziranije biračko tijelo, oni će imati svoj broj glasova."

Zato je njena poruka biračima vrlo jasna.

"Ne može se ništa promijeniti ako ne izađemo na izbore."

Birači bi se, umjesto plakatima i spotovima, trebali vratiti osnovnim pitanjima.

"Da razmisle da li im je sad, nakon četiri godine prethodne garniture, bolje. Da li imaju riješena prava, da li imaju riješeno zdravstvo, da li imaju riješeno obrazovanje za djecu. Dakle, da li su te stvari, fundamentalne stvari koje se tiču dostojanstva građana i građanki i njihovog svakodnevnog života, da li su bolje."

I zaključuje:

"Da iz te vizure gledaju šta im ko nudi, a ne da sad gledamo čija je glava ispala ljepše na bilbordu i ko je uradio bolji spot sa boljim rokerskim rifovima."

Bejtović bi uvela obavezni izlazak na izbore

Ona smatra da građani ne bi trebali ostavljati drugima da odlučuju umjesto njih.

"Politika treba da bude plemenita stvar. U našoj zemlji je potpuno obesmišljena na neki način, ali treba sjesti i dobro promisliti i zaista obavezno, ja bih prva uvela obavezni izlazak na izbore punoljetnih građana i građanki, zato što mislim da demokratsko društvo mora funkcionirati po principu prava i obaveza i da ne možemo ostaviti drugima da odlučuju o našoj sudbini i o onima koji će nas voditi naredne četiri godine."

SNSD i Dodik kao slogan sam po sebi

Na plakatu SNSD-a Milorad Dodik je prisutan iako se ne kandiduje, što Bejtović vidi kao vrlo svjesnu političku poruku.

"Dodik se ne može kandidovati, ali je ipak na plakatima."

Prema njenoj analizi, njegova politička moć treba da se prelije na ostale kandidate.

"To je vrlo jedan, dakle, pokušaj gdje se njegova politička moć prelijeva na druge kandidate koji su unutar te političke opcije i to je signal: 'Evo mene, stojim vama iza leđa sa svim svojim kapacitetima.'"

Ni boje odjeće na plakatu, smatra, nisu slučajne.

"Savo Minić ima crvenu, Dodik ima plavu kravatu, Željka je u bijeloj košulji. Dakle, vrlo se jasno tu igra sa nacionalnim elementima."

SNSD, prema njenom mišljenju, vrlo dobro poznaje svoje biračko tijelo.

"Oni ozbiljne ljude imaju koji su ih i tad savjetovali. Tako da oni znaju svoje biračko tijelo i znaju kako im se mogu obratiti. Uvijek se, naravno, sa etno motivima poigrava u jednom modernom pakovanju."

"Jesmo li svi poludjeli? 2026. je"

Posebno burno reagovala je na ceremoniju otkrivanja plakata SNSD-a.

"Je l' razumijete vi, dragi ljudi, o čemu je ovdje riječ? Znači, mi smo u 2026."

Za nju je simbolično to što se u vremenu novih tehnologija organizuje ceremonija otkrivanja plakata na drvenom stalku.

"Mi smo na nekakvom drvenom bilbordu, mislim, drvenom nekom stalku, nasred ulice i otkrivamo dva plakata. Znači, jesmo li svi poludjeli?"

I nastavila:

"Odavno je uvredljivo na koji način ti ljudi komuniciraju s nama. Znači, zvati medije na otkrivanje plakata, B1 plakata ili već ne znam koji je format, na nekakvim sa ovim nekim špenadlicama na plutanoj podlozi usred grada. U doba umjetne inteligencije, u doba robota, u doba projekcija, 3D mappinga, dakle, tehnoloških rješenja..."

Bejtović je cijelu scenu ocijenila poražavajućom.

"Ja kažem, samo ljudi shvatite, 2026. je. Ako se nekako vratimo, znači, mi smo 31 godinu od Dejtonskog mirovnog sporazuma."

"Niko ne nudi ništa za budućnost"

Kroz niz slogana poput "Snažna Srpska", "Svoji na svome" ili ranijih poruka o teritoriji i pripadnosti, Bejtović vidi nastavak istog političkog obrasca.

"To poigravanje sa teritorijalnom pripadnošću određene etnije određenoj teritorijalnoj kategoriji je strašno da je nešto čemu svjedočimo, gdje niko ne nudi ništa za budućnost."

U kampanji, prema njenom mišljenju, gotovo da nema programa i prioriteta.

"Mi ne vidimo iz ničega nikakvu svijetlu tačku, nikakav program, nikakav prioritet politički. Dakle, da je neko stavio neku riječ koja je vezana za nečiji politički program, pa je to stavio u prvi plan kao akcenat čime će se baviti u naredne četiri godine. Ne, mi to nismo vidjeli."

Umjesto toga, političke stranke igraju na emocije.

"Oni i dalje se poigravaju sa najtananijim osjećajima ovog izvaranog, izgnjetavanog, poniženog naroda. Kad kažem naroda, mislim na sve narode i narodnosti koji žive u Bosni i Hercegovini."

Predsjedništvo BiH: Ko ima kapacitet da predstavlja državu?

Komentarišući kandidate za Predsjedništvo BiH, Bejtović je otvorila i pitanje njihovih stvarnih sposobnosti.

"Meni je nekako teško zamisliti ta lica da održe govor bez teksta napisanog ispred sebe."

Još važnijim smatra način na koji bi predstavljali BiH u svijetu.

"Teško mi je zamisliti ta lica da zaista suvereno na međunarodnoj sceni, govorim pogotovo o ovom nivou, dakle, da zaista sa ozbiljnim ljudima komuniciraju o ozbiljnim temama."

Postavila je i vrlo konkretno pitanje.

"Koliko ovih ljudi ovdje govori engleski jezik, barem, da im ne treba prevodilac, jer smo imali članove Predsjedništva koji ne znaju drugi jezik i tako dalje."

To su, kaže, pitanja koja bi birače trebala zanimati kada biraju ljude koji će ih predstavljati.

"Oni misle da sve znaju sami"

Kao trenerica javnog nastupa i konsultantica za odnose s javnošću, Bejtović kaže da je političari već dugo ne zovu.

"Njima to ne treba. Oni misle da sve znaju sami."

Rezultat takvog pristupa su govori i događaji koji ne ostavljaju nikakav trag.

"I onda dobijete evente, dobijete govore, dobijete stvari koje se zaborave, koje ne pomjeraju ljude."

Međutim, komunikacijska strategija ne može popraviti ono što kandidat suštinski nema.

"Zaista, ne možete vi od nekoga ko ne nosi vrijednost napraviti vrijednost. Dakle, jer to nije ni posao PR-a. Nije posao moj da od nekoga ko je, ne znam, nepismen i kreće se u polukriminogenom društvu, da od njega napravim nekog doktora nauka koji je otvoren za svijet i nove progresivne ideje."

Dobra komunikacija, poručuje, može samo pomoći osobi koja određene vrijednosti već ima.

"Ne možemo očekivati od političara da govore vrijednosti koje ne nose u sebi"

Kao primjer kvalitetne političke komunikacije spomenula je Zohrana Mamdanija i njegovu kampanju za gradonačelnika New Yorka.

"On je imao odličan tim mladih ljudi koji je napravio revoluciju na društvenim mrežama, u vizuelnom identitetu."

Takvu hrabrost, smatra, nedostaje vidjeti u BiH.

"Apsolutno treba biti hrabar, kao što neki od plakata poručuju, ali hrabar u toj komunikaciji."

Međutim, autentičnost je ključna.

"Možete biti hrabri u komunikaciji samo kada ništa ne krijete i samo kada vam zaista to dolazi iz vaše unutrašnjosti."

I podsjetila je na raniju poruku koju je već iznijela na N1:

"Ne možemo mi od političara očekivati da govore vrijednosti koje ne nose u sebi. I to je, nažalost, priča o političkim kampanjama u Bosni i Hercegovini."

"Pogledajte kako živite"

Pred biračima je, po njenom mišljenju, mnogo važniji zadatak od ocjenjivanja plakata.

"Pogledajte kako živite. Izađite iz svojih zgrada, nebodera, kuća. Jesu li vam ceste očišćene?"

Podsjetila je na probleme tokom zimskih padavina.

"Hoćemo li da se sjetimo kako je izgledalo u januaru kada je pao pola metra, ma nije ni pola metra snijega bilo, kolaps je u gradu bio. Potpuno, dakle, nesposobni ljudi da očiste."

Za nju više nema opravdanja za nefunkcionisanje osnovnih stvari.

"Pa evo nas u 2026. Dakle, mi nemamo opravdanja."

Naglašava da je prošlo više od tri decenije od rata.

"Ne postoji više nijedno opravdanje ni za jednu političku opciju da se poziva na vrijeme, ne znam, rata ili bilo čega. Mi smo 30 godina poslije toga. Za 30 godina se čovjek rodi, odraste, završi fakultet, oženi i može dobiti troje djece."

"Treba konačno birati sposobne, ne podobne"

Građani bi, smatra, trebali skloniti buku slogana i spotova i razmisliti ko zaista ima kapacitet da riješi probleme.

"Mi jednostavno zaista trebamo malo tu buku koja nam dolazi sa plakata i iz telefona, kroz te pjesme predizborne i tako dalje, zaista se zapitati jesu li ti ljudi kapacitet da to ostvare."

Možda neko dijeli političku ideologiju određenog kandidata, ali to nije dovoljno.

"Treba konačno jednom u životu birati sposobne, ne podobne, nego sposobne, koji zaista mogu donijeti promjenu, jer na taj način jedino se stvari mogu pomjerati negdje naprijed."

"Previše pažnje riječima, premalo djelima"

Na samom kraju razgovora Bejtović je posebnu odgovornost adresirala i na medije.

"Previše pažnje njihovim riječima, premalo pažnje njihovim djelima i premalo kritike njihovih djela."

Najbolja ocjena rada političara, poručila je, dolazi na izborima.

"Najbolja kritika za njihova djela su izbori."

Posebno je pozvala mlade da ne nasjedaju na poruku da se ništa ne može promijeniti.

"Pozivam ljude, pogotovo pozivam mlade ljude, da ne dozvole da ih se zagadi teorijom: 'Svi su isti, ne može se ništa promijeniti.' Na to, vjerujte, oni računaju."

Njena završna poruka biračima bila je jasna:

"Izađite, dobro izaberite, naći ćete sigurno neko ime kome za nešto u životu možete vjerovati. Dakle, zaista to uradite, ne dozvolite da oni koji su bolje mobilizirani, a nemaju kapacitete, a mogla bih reći nemaju vrijednosti, zapravo odrede neki tok političke zbilje u naredne četiri godine", poručila je Bejtović na kraju razgovora za N1.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad