Otvaramo li vrata pakla za otpad? Afera iz Gospića ogolila ranjivost BiH pred ekološkim kriminalom

Da je najveći dio otpada u Gospiću uvezen iz Italije, potvrdila je, između ostalog, i Europolova istraga. Tamošnji krijumčari već više od dvije decenije ovaj posao smatraju ne samo vrlo unosnim nego i manje opasnim od krijumčarenja droge, a zarada je gotovo jednaka. Sve je, prije oko dvije decenije, otkrio dramatičan porast oboljelih od karcinoma u oblasti kod Napulja.

"Uslijedila je istraga i cijelo se klupko razmotalo šta se dešavalo. Lokalni kriminalci su se prijavljivali na tendere širom EU za obradu opasnog otpada, što kad se uradi kako treba, košta jako puno novca. Oni su na tim tenderima zarađivali puno, a otpad su zakopali ispod livada gdje se napasala stoka. I onda je to prešlo u lanac istrage i dovelo do dramatičnog porasta oboljelih od raka", rekao je Anes Podić iz Udruženja "Eko akcija".

U hrvatskom slučaju, sumnja se, tone otpada iz Italije preko Slovenije stizale su u Hrvatsku. A da bi posao s ilegalnim otpadom funkcionisao, moraju biti uključene i naizgled legalne paravan-kompanije.

Dok istraga traje, postoje sumnje da je pod istim "paravanom" 2014. godine 100 tona otpada deklarisanog kao "miješani i neopasni" iz Hrvatske poslano i u BiH, u Derventu. Međutim, Ekološka inspekcija Republike Srpske utvrdila je da navedeno preduzeće nema potrebnu dozvolu za uvoz te vrste otpada i naložila njegov povrat. No, ovaj slučaj nije usamljen, jer je BiH interesantna akterima kriminalnih aktivnosti zato što znaju da sistem ne funkcioniše kako treba.

"Tako da smo mi pod pritiskom kojekakvih lobija već godinama. Imali smo slučaj, upravo, italijanskog otpada, ljudi su sumnjali da je medicinski, 2020. godine, u Drvaru, ili Grahovu da je odložen, neka privatna firma je to uvezla. Nažalost, kao većina problema u ovoj zemlji koje naprave privatni biznismeni, ti problemi se rješavaju našim novcem, tako da niko nije kažnjen za taj slučaj, nego je Ministarstvo okoliša FBiH izdvojilo nekoliko miliona da se zbrine taj otpad", naveo je Denis Žiško iz Udruženja "Aarhus centar u BiH".

Problem je, zapravo, što BiH nema deponiju opasnog otpada, a proizvodimo ga.

"Imali smo, recimo, situaciju sa koksom u HAK-u, ovdje u Tuzli, gdje je godinama taj koks bio zakopan u zemlji, zagađivao je podzemne vode, nije ništa urađeno dvije decenije. Prva faza je sad završena, drugu fazu sada rade. Problem je što se opet taj opasni otpad odlaže na nekakvu privremenu deponiju do dana izvoza", dodao je Žiško.

A sve to ponovo košta građane BiH, dok privatne firme ostaju nekažnjene. Istovremeno, ni stanovništvo ni aktivisti nisu zadovoljni ni koracima hrvatskih vlasti na sanaciji otpada u Gospiću, kao ni generalno upravljanjem ilegalnim otpadom.

"Ne možemo pobjeći od činjenice da mi u Hrvatskoj živimo u svojevrsnoj partitokratiji, u kojoj su stranke, naročito vladajuće, ovladale i prožele svojim uticajem javne institucije i državna tijela, čak i ona koja se naučno legitimišu", poručio je Jakov Žižić, politikolog.

Dok se eventualne kriminalne veze, po svemu sudeći, zanemaruju, u BiH se u posljednje vrijeme sve više kao rješenje za otpad promovišu spalionice, što je u suprotnosti s evropskim direktivama, što postaje problem ako BiH teži pristupu u EU. Osim toga, da bi spalionice bile ekonomične, potrebne su im ogromne količine otpada. Ako dozvolimo uvoz otpada, mi otvaramo vrata pakla, zaključuju sagovornici.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad