Pejić Sremac: Haški tribunal pokazao je da ne postoji niko ko može biti izuzet od krivične odgovornosti

Sudnica iz Haga danas je u Sarajevu

Pejić Sremac podsjetila je da je sudnica premještena u Sarajevo nakon zatvaranja Haškog tribunala kako bi ostala dostupna javnosti i budućim generacijama.

"Kako se zatvarao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, odnosno Haški tribunal, kako ga mi obično nazivamo na ovim prostorima, i kako se broj predmeta smanjivao, Sudnica broj 2 prestala je da bude u upotrebi. U isto vrijeme osnovan je Informativni centar o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, koji je jedini takav centar na prostoru bivše Jugoslavije i smješten je u Vijećnici u Sarajevu. Mi smo odlučili da autentičnu sudnicu poklonimo tom centru, kako bi postala dio njegovog izložbenog prostora i kako bi mogla služiti ne samo posjetiocima nego i studentima, posebno studentima prava. Željeli smo da oni mogu doći ovdje i vidjeti u kojoj su se sudnici vodili brojni predmeti Haškog tribunala", rekla je.

Istakla je da činjenica da se sudnica danas nalazi upravo u Sarajevu ima snažnu simboliku.

"Mislim da je od izuzetne važnosti to što smo bili u mogućnosti da ovu sudnicu poklonimo Sarajevu, glavnom gradu zemlje koja je najviše stradala u sukobima devedesetih godina. Ona je i podsjetnik da je pravda moguća i da su oni koji su počinili ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije privedeni pravdi", kazala je.

"Naslijeđe Haškog tribunala nisu samo presude"

Govoreći o gotovo deset godina od zatvaranja Haškog tribunala, Pejić Sremac naglasila je da njegovo naslijeđe daleko nadilazi donesene presude.

"Haški tribunal zatvorio je svoja vrata 31. decembra 2017. godine. Njegov pravni nasljednik postao je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, koji je priveo kraju sve postupke koji su ostali nakon zatvaranja Tribunala. Danas, skoro deset godina nakon njegovog zatvaranja, svi procesi koji su vođeni u Hagu su završeni i na raspolaganju imamo cjelokupno naslijeđe Haškog tribunala. Ono na šta uvijek volim skrenuti pažnju jeste da naslijeđe Haškog tribunala nisu samo presude. Kada govorimo o njegovom naslijeđu, govorimo i o arhivi koja je ostala iza Suda. Ta arhiva sadrži hiljade i hiljade dokumenata i informacija o onome što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije tokom devedesetih godina. Govori o tome ko je odgovoran za ratne zločine počinjene na ovim prostorima i daje pregled sudski utvrđenih činjenica o događajima iz tog perioda", rekla je.

Naglasila je da vrijednost tog naslijeđa postoji samo ukoliko se ono koristi.

"Sve te činjenice i informacije koje danas imamo, nakon rada Haškog tribunala, nakon presuda i arhive koja nam je dostupna, ostat će irelevantne ukoliko se ne budu koristile. Ako ih ne budu koristile škole, univerziteti, nevladine organizacije i društva na prostoru bivše Jugoslavije, i ako o ratovima devedesetih ne budemo govorili na osnovu onoga što je sudski utvrđeno, tada će njihova vrijednost biti umanjena. Sudski utvrđene činjenice trebaju postati dio dijaloga o prošlosti devedesetih godina. U tome vidim njihovu najveću vrijednost. Da o onome što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije govorimo na osnovu sudski utvrđenih činjenica", poručila je.

Mladi žele razgovarati, ali su izloženi dezinformacijama

Govoreći o radu s mladim generacijama, Pejić Sremac kaže da su zainteresovani za ove teme, ali da često dolaze s pogrešnim informacijama.

"To je zaista jedno kompleksno pitanje. S jedne strane, danas je mnogo lakše doprijeti do mladih ljudi zahvaljujući društvenim mrežama. S druge strane, javni prostor je preopterećen velikom količinom dezinformacija i misinformacija. Zbog toga je istovremeno lako doći do mladih, ali je teško probiti se kroz sve te netačne informacije koje su prisutne u svim zemljama bivše Jugoslavije. Naše iskustvo je da su mladi ljudi zainteresovani za ove teme. Mi s njima radimo već dugi niz godina. Radili smo kroz Outreach program Haškog tribunala, a danas kroz Program Mehanizma za informisanje zajednica", rekla je.

Dodala je da se tokom rada s mladima često pokaže koliko malo poznaju sudski utvrđene činjenice.

"Primijetili smo da većinu informacija o ratovima devedesetih dobijaju iz porodice i putem medija, a često te informacije nisu tačne. Tokom naših aktivnosti često se pokaže da neke činjenice prvi put čuju upravo od nas. Iznenade se kada im predstavimo šta su sudski utvrđene činjenice, kada govorimo o zločinima počinjenim na prostoru bivše Jugoslavije, pa čak i kada govorimo o genocidu u Srebrenici. To je jedan od zločina koji je možda najpoznatiji u svim zemljama bivše Jugoslavije, ali i o njemu postoji mnogo dezinformacija. Ipak, mladi žele razgovarati o tim temama. Zainteresovani su da čuju i nauče više", kazala je.

"Od početka do kraja morali smo se suočavati s dezinformacijama"

Prema njenim riječima, borba protiv dezinformacija pratila je Haški tribunal od njegovog osnivanja.

"Outreach program osnovan je dosta kasno, tek krajem 1999. i početkom 2000. godine. U tom trenutku Haški tribunal postojao je već šest ili sedam godina i suđenja su uveliko trajala. Tada smo shvatili da je potrebno uspostaviti program putem kojeg ćemo se direktno obraćati zajednicama koje su bile pogođene sukobima i pomoći im da razumiju šta se dešava u sudnicama Haškog tribunala. Ono s čim smo se suočavali tokom rada Tribunala bila je dugogodišnja propaganda koja je na neki način željela umanjiti značaj rada Suda. Ljudi kojima je suđeno često su predstavljani kao heroji. Bilo je mnogo dezinformacija o samim suđenjima, o tome šta se dešava u sudnici i koje su činjenice utvrđene tokom postupaka", rekla je.

Istakla je da je osporavanje rada Tribunala bilo prisutno od samog početka.

"Ako se sjetimo da je Haški tribunal osnovan 1993. godine, dok su ratovi na ovim prostorima još trajali, i da su tada političke elite vjerovatno shvatile da bi i same jednog dana mogle biti predmet suđenja, onda možemo zamisliti koliko je energije uloženo u pokušaje da se dovede u pitanje legitimnost samog Suda. Haški tribunal je zato uvijek bio u specifičnoj situaciji. Njegov rad nije se podrazumijevao kao nešto što će sve zajednice podržavati. Od početka do kraja morali smo se suočavati s dezinformacijama, poricanjem ratnih zločina i poricanjem sudski utvrđenih činjenica", navela je.

"Haški tribunal pokazao je da niko nije iznad odgovornosti"

Govoreći o doprinosu međunarodnoj krivičnoj pravdi, Pejić Sremac kaže da je jedna od najvažnijih poruka Tribunala upravo činjenica da niko nije izuzet od krivične odgovornosti.

"Haški tribunal dao je ogroman doprinos međunarodnoj krivičnoj pravdi. Osim što je utvrdio činjenice o ratnim zločinima počinjenim na prostoru bivše Jugoslavije, danas zaista ne možemo negirati ratne zločine niti glorifikovati ratne zločince ako pogledamo ono što je utvrđeno u predmetima Tribunala. Osim toga, mislim da je Tribunal pokazao da ne postoji niko ko može biti izuzet od krivične odgovornosti. Haški tribunal optužio je tada aktuelnog predsjednika jedne države. Optužio je najviše političke, vojne i policijske predstavnike svih strana koje su učestvovale u sukobima. Mislim da je to poruka koju danas trebamo još snažnije isticati – da niko ne može izbjeći odgovornost za ono što je činio tokom devedesetih godina", rekla je.

Najveći utisak ostavila svjedočenja žrtava

Na pitanje šta joj je ostalo u najsnažnijem sjećanju iz godina provedenih u Haškom tribunalu, Pejić Sremac kaže da su to svjedočenja žrtava.

"Veoma je teško izdvojiti samo jedan trenutak. Počela sam raditi u Haškom tribunalu u januaru 2010. godine i to je zaista dug period. Ipak, ono što je na mene ostavilo najjači utisak jesu svjedočenja, prije svega žrtava koje su svjedočile pred Sudom. Zaista je nevjerovatna hrabrost ljudi koji iz svojih lokalnih zajednica dolaze u Nizozemsku, ulaze u jednu ovako formalnu sudnicu, suočavaju se sa sudijama, tužiocima, advokatima odbrane i govore o onome što su lično preživjeli. Govore vrlo jasno, veoma dostojanstveno i s velikom snagom. To je nešto što na mene uvijek ostavlja snažan utisak", kazala je.

Podsjetila je da je kroz sudnice Haškog tribunala prošlo na hiljade svjedoka.

"U Haškom tribunalu imali smo oko 4.000 svjedoka i više od 8.000 svjedočenja. Naravno, nisu svi bili žrtve, bilo je i eksperata i drugih svjedoka, ali većinu su činili ljudi koji su preživjeli ratne zločine ili su izgubili članove porodice. Njihova hrabrost da u jednoj međunarodnoj sudnici, u jednoj zemlji poput Nizozemske, govore s tolikim autoritetom i snagom, za mene će uvijek ostati nešto posebno. Haški tribunal je zaista bio sud koji je prvenstveno želio dati glas žrtvama. To je bila suština njegovog osnivanja – da se čuje ono što se dogodilo na prostoru bivše Jugoslavije tokom ratova devedesetih godina i da žrtve dobiju priliku i snagu da govore o vlastitim iskustvima", zaključila je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad