Potresno obraćanje Emine Sinanović u UN: Ne sjećam se očevog glasa, od njega mi je ostala samo kutijica za cigarete...

"Ja sam kćerka čovjeka čiji je život bio oduzet ne samo mecima, nego i izdajom svijeta"

Na početku obraćanja Emina Sinanović predstavila se riječima koje su obilježile cijeli njen govor.

"Zovem se Emina Sinanović. Ja sam kćerka čovjeka čiji je život bio oduzet ne samo mecima, nego i izdajom svijeta koja je obećala zaštitu. Ja sam unuka čovjeka kojeg je odnio genocid. Ja sam nećakinja ujaka kojeg je odnio genocid. Ja sam majka koja osigurava da, iako je genocid ogolio mene i mog brata od života, da tako ne bude i za buduće generacije."

Kazala je da se ne može sjetiti očevog glasa, zagrljaja niti boje njegove kose, ali da se jasno sjeća rata.

"Ne mogu da se sjetim zvuka njegovog glasa. Ne mogu da se sjetim topline njegovog zagrljaja. Ne mogu da se sjetim ni boje njegove kose kao što bi svaka kćerka trebala. Ali ono čega se sjećam jeste rat. Sjećam se straha i sjećam se dima i sjećam se da sam provela noć na hladnom tlu u Potočarima u bazi Ujedinjenih nacija. Sjećam se kako žene plaču i sjećam se kako ljudi bježe i sjećam se zabune, ali nadasve sjećam se odsustva."

Dodala je da ne zna šta znači imati oca.

"Ne znam što to znači imati oca. Često zamišljam kako bi izgledao i zvučao naš razgovor. Što bi mi on rekao? Da li bi bio ponosan na ženu koja sam postala? To su pitanja koja genocid ostavlja za sobom. To su pitanja koja nijedno dijete, gdje god da se nalazi na svijetu, ne treba da postavlja."

Posljednje riječi oca: "Brini se o djeci"

Govoreći o julu 1995. godine, Sinanović je ispričala da je njen otac krenuo kroz šumu vjerujući da ide prema sigurnosti.

"U julu devedeset pete godine moj otac je ušao u šumu. Nadao se da će doći do sigurnosti. Nije znao da je počeo putovanje sa kojeg se nikad neće vratiti."

Prisjetila se posljednjih trenutaka prije njegovog odlaska.

"Prije nego što je otišao, zagrlio je moju majku, brata i mene. Majci je rekao samo nekoliko riječi: 'Brini se o djeci.' To su bile zadnje riječi koje je ona čula od njega."

Kazala je da je njena majka održala dato obećanje.

"Održala je to obećanje. Odgojila je mene i brata. Uradila je to sama. Nosila je sa sobom tugu koja bi mnoge slomila. Međutim, ona nikad nije dozvolila da se u nas usadi mržnja. Odabrala je dostojanstvo nad osvetom, nadu nad očajem, život nad tamom. U moru tuge ona je ulila nadu u mene i mog brata."

Naglasila je da danas razumije kako njena majka nije samo odgojila dvoje djece.

"Ona je spasila dva života. Sve što sam ja danas i sve zašto se zalažem i sve o čemu govorim ukorijenjeno je u njenoj ljubavi i snazi."

"Moj otac Muriz ubijen je u Kravici"

Govoreći o ocu, kazala je:

"Moj otac Muriz ubijen je trinaestog jula devedeset pete u skladištu u Kravici gdje su hiljade života i snova uništeni. Imao je samo trideset dvije godine."

Istakla je da je njeno odrastanje bilo obilježeno odsustvom.

"Dok djeca mojih godina širom svijeta uče o životu, ja sam učila o odsustvu. Učila sam o tome što znači tuga i kada to predstavlja dio tebe."

Za mnoge je, rekla je, Srebrenica historija, ali za nju svakodnevni život.

"Za mnoge ljude Srebrenica je samo historija, a za mene to je svaki dan mog života. To je nevidljivi zid koji stoji između mene i mog oca. To je zid koji su izgradili mržnja i nehumanost."

Kutijica za cigarete kao jedina uspomena

Sinanović je ispričala da su istraživači godinama kasnije pronašli mali predmet koji je pripadao njenom ocu.

"Mnogo godina kasnije istraživači su vratili nešto što je pripadalo mom ocu. Ne njegovo cijelo tijelo. Ne ni pravdu. Samo malu kutijicu za cigarete. Pronađena je u blizini njegovih ostataka u sekundarnoj masovnoj grobnici."

Kazala je da je upravo ta kutijica ostala jedina uspomena.

"Zamislite da cijeli život živite sa jednim malim predmetom kao jedinom stvari koja je ostala od oca. Kutijom za cigarete. To je sve što mi je genocid ostavio."

Poručila je da genocid ne završava kada prestanu ubistva.

"To ne završava kada završe ubistva. Ono krade budućnost. Ono krade zagrljaje koje nikad nećete imati. Ono krade riječi koje nikad nećete čuti. I krade sjećanja koja nikad nećete imati. Ostavlja pitanja na koja nikad neće biti odgovoreno. I djecu koja će učiti što je tuga prije nego što zaista nauče što znači život."

"Danas stojim pred Ujedinjenim nacijama"

Kazala je da danas pred Ujedinjenim nacijama stoji kao žena koja nosi glasove onih koji nisu imali priliku odrasti.

"Trideset jednu godinu kasnije stojim pred Ujedinjenim nacijama ne više kao uplašena petogodišnjakinja koja je preživjela Srebrenicu, nego kao žena koja nosi glasove onih koji nikad nisu imali priliku da odrastu."

Obraćajući se prisutnima, postavila je pitanje odgovornosti.

"Dok stojim ovdje na ovom mjestu gdje ljudi očekuju zaštitu, pravdu i nadu, pitam sljedeće: kako da objasnim djetetu koje i dalje živi sa mnom da svijet nije uradio dovoljno. Da bol koju je nosila moja majka, moj brat i ja, da nije samo naša. Da je to i teret koji nosi ova zgrada, da su odluke koje su mogle spasiti živote došle suviše kasno."

"Poricanje genocida znači nastavak genocida"

Govoreći o današnjem vremenu, podsjetila je na presude međunarodnih sudova, ali i upozorila na veličanje ratnih zločinaca i poricanje genocida.

"Više od trideset godina nakon genocida svjedočimo odlukama međunarodnih sudova. No, danas se glorifikuju ratni zločinci u mojoj državi. Propituju se odluke međunarodnih sudova."

Naglasila je da poricanje genocida nije politički stav.

"Kada poričete genocid, ne poričete samo historijske činjenice. Zbog toga poricanje genocida nije samo politički stav. To nije jednostavno odsustvo empatije. To je sistematski pokušaj da se izbriše istina."

Dodala je da oni koji veličaju zločine i počinioce i dalje imaju političku moć.

"Najteža istina je ta da oni koji su počinili genocid i oni koji nastavljaju da veličaju zločine i počinioce i dalje slobodno žive među nama dok mi nastavljamo tražiti ostatke naših bližnjih kako bismo ih pokopali dostojanstveno. Oni koji poriču genocid i dalje su prihvaćeni u društvu i imaju političku moć."

Poručila je da tišina međunarodne zajednice ima posljedice.

"Tišina međunarodne zajednice daje više snage onima koji ponavljaju laži i koji žele izbrisati istinu iz jula devedeset pete. Tišina ima posljedice. Uvijek je imala."

Pozvala je svijet da reaguje.

"Pozivam svijet da prestane okretati glavu kad god se poriče genocid zato što poricanje genocida znači nastavak genocida."

Zahvala državama koje su podržale Rezoluciju

Sinanović je zahvalila državama članicama koje su podržale Rezoluciju Generalne skupštine UN-a o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici.

"Danas želim da zahvalim svim državama članicama koje su podržale rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija za održavanje, odnosno za Dan sjećanja na genocid u Srebrenici."

Kazala je da je rezolucija za preživjele mnogo više od dokumenta.

"Za preživjele i porodice žrtava ova rezolucija je mnogo više od dokumenta. Ona nam govori da je istina bitna, da je pravda bitna i da naši bližnji nisu zaboravljeni."

Ipak, upozorila je da samo sjećanje nije dovoljno.

"Ali samo sjećanje nije dovoljno. Sjećanje uvijek mora biti praćeno odgovornošću. Kao preživjela moram reći da sama rezolucija meni ne daje osjećaj sigurnosti, niti mi nudi nadu i uvjerenje koje bi trebala. Rezolucija jeste važan korak, ali za preživjele sjećanje bez djela nikad neće biti dovoljno."

"Ne tražim od svijeta da nosi moju bol"

Govoreći o ulozi međunarodne zajednice, rekla je da ubistvo njenog oca nije samo porodična tragedija.

"Stojim danas ovdje u sjedištu Ujedinjenih nacija i ne mogu da ignorišem još jednu bolnu istinu. Ubistvo mog oca nije samo tragedija ove porodice. To nije tragedija samo hiljada drugih porodica. To je i neuspjeh međunarodne zajednice. Neuspjeh da zaštiti hiljade nevinih ljudi na području koje su Ujedinjene nacije proglasile sigurnom zonom."

Poručila je da ne traži sažaljenje.

"Ja ne tražim od svijeta da nosi moju bol. Ja tražim od svijeta da nosi odgovornost. Mi ne možemo promijeniti historiju, ali možemo učiti od nje. Jedino pitanje je da li smo voljni da učimo."

Dodala je da ne traži suosjećanje, već odbranu istine.

"I danas ne stojim pred vama tražeći suosjećanje. Samo tražim da se brani istina i da činjenice koje je uspostavio Međunarodni sud budu poštovane, da poricanje genocida nikad ne bude dozvoljeno."

"Srebrenica je upozorenje"

Naglasila je da Srebrenica nije samo priča Bosne i Hercegovine.

"Srebrenica nije priča Bosne i Hercegovine. Srebrenica je upozorenje. To je upozorenje na ono što se događa kada mržnja postane prihvatljiva i kada laži zamijene istinu, kada svijet okrene glavu i kada se ljudska bića svedu na brojeve."

Govoreći o svom ocu, rekla je:

"Zato što moj otac nikad nije bio samo broj. On je bio tridesetdvogodišnjak koji je bio pun ljubavi, snova i vjerovanja da njegova djeca zaslužuju mir."

Dodala je da iza svakog imena u Memorijalnom centru stoji cijeli jedan život.

"Iza svakog imena i groba u Srebreničkom memorijalnom centru leži cijeli svijet, porodica, djetinjstvo, snovi i budućnost koja je ukradena."

Počast majkama Srebrenice

Na kraju obraćanja odala je počast majkama Srebrenice i Podrinja.

"Danas također želim da odam počast majkama Srebrenice i majkama Podrinja. One su pretrpjele nevjerovatan bol. Imaju izuzetnu snagu. One su prekinule tišinu. Nikad nisu dozvolile svijetu da zaboravi."

Kazala je da je ponosna na sve preživjele i na one koji se bore protiv zaborava.

"Pokazale su da je moguće preživjeti genocid i ponosna sam na svakog preživjelog koji je pronašao snagu da bude s nama. Ponosna sam na sve one koji se bore protiv zaborava i ponosna sam što sam dio te borbe."

Istakla je da svojim radom želi osigurati da se ono što se dogodilo njenom ocu nikada više ne ponovi.

"Možda nisam mogla promijeniti što se dogodilo mom ocu, mom djedu i mom ujaku, ali kroz moj rad i kroz moj glas činim sve što mogu da osiguram da ono što se dogodilo mom ocu, da se nikad ne dogodi niti mom sinu, niti sinovima mog brata."

Zaključila je da može govoriti u ime onih kojima je genocid oduzeo najmilije.

"Mogu govoriti u ime onih kojima je genocid oduzeo bližnje. Mogu da prenesem istinu generacijama koje slijede. Zato što sjećanje nije samo sjećanje na prošlost, nego obećanje za budućnost. To je obećanje da istina nikad neće biti zamijenjena lažima i da pravda nikad neće biti zamijenjena ravnodušnošću. To je obećanje da nijedno dijete, gdje god da se nalazi u svijetu, nikad više neće morati stajati ovdje. Sjećanje će uvijek biti snažnije od mržnje. Neka humanost uvijek bude snažnija od ravnodušnosti."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad