Blagovčanin i Saračević za N1
Rođeni s Dejtonom, odrasli uz iste političare s istom retorikom: "Svi govore o suživotu, a niko o životu. Mladi iz straha odlaze"

Dejtonski mirovni sporazum prije 31 godinu zaustavio je rat u Bosni i Hercegovini, ali generacije rođene 1995. godine i neposredno prije nje danas se suočavaju s posljedicama političkog sistema koji nisu birale. Odrastali su bez granata i sirena, ali uz iste političare, nacionalne tenzije i stalna podsjećanja na rat. Jesu li podjele postale toliko uobičajene da ih više ne primjećujemo i zašto mladi, umjesto da mijenjaju društvo, sve češće biraju odlazak? O tome su u emisiji "Novi dan" na N1 govorili profesor sociologije Almir Saračević i aktivista Slobodan Blagovčanin.
Iako različito posmatraju pojedine posljedice Dejtonskog sporazuma, obojica sagovornika saglasna su da je njegov najveći značaj zaustavljanje rata. Međutim, tri decenije kasnije, pred Bosnom i Hercegovinom ostaje pitanje kako izgraditi društvo u kojem će ljudi željeti ostati.
"Sačuvali smo mir, ali nismo izgradili društvo u kojem se dostojanstveno živi"

Profesor sociologije Almir Saračević, rođen 1995. godine, smatra da se Dejtonski mirovni sporazum ne može posmatrati isključivo pozitivno ili negativno.
S jedne strane, zaustavio je rat i ljudska stradanja, ali je istovremeno uspostavio složen politički i institucionalni sistem u kojem su etničke podjele postale važan princip političkog organizovanja.
"Bosna i Hercegovina uspjela je sačuvati mir, ali bojim se da nije uspjela izgraditi društvo u kojem ljudi mogu kvalitetno, dostojanstveno i sigurno živjeti", kazao je Saračević.
Naglašava da historijsku vrijednost Dejtona niko ne bi trebao osporavati, ali upozorava da su mehanizmi koji su nekada bili neophodni za uspostavljanje mira s vremenom postali prepreka funkcionalnosti države.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina već tri decenije pokušava odgovoriti na pitanje kako izgraditi državu koja neće živjeti samo od činjenice da u njoj nema rata.
Saračević ističe da mir i postojanje institucija nisu dovoljni ukoliko mladi ne vide perspektivu, a građani nemaju povjerenje u pravosuđe, obrazovanje i politički sistem.
"Odrastao sam uz političare uz koje odrastaju i današnja djeca"
Govoreći o vlastitoj generaciji, Saračević je podsjetio da ljudi rođeni 1995. godine nemaju neposredno iskustvo rata, ali su odrasli u društvu čiji su politički, socijalni i kulturni odnosi u velikoj mjeri oblikovani ratnim naslijeđem.
"Mi smo ustvari generacija koja treba da bude simbol novog početka i generacija koja neće nositi teret ratnih podjela na isti način kao naši roditelji. Međutim, odrastali smo slušajući iste političke rasprave, iste nacionalne tenzije i ista međusobna optuživanja", kazao je.
Posebno ga zabrinjava činjenica da se politička scena gotovo ne mijenja.
Tokom rada u obrazovanju, kaže, primijetio je da nove generacije odrastaju uz ista politička lica koja su obilježila i njegovo djetinjstvo.
Smatra da je riječ o jednom od najvećih paradoksa postdejtonske Bosne i Hercegovine: mir je očuvan, ali nisu izgrađeni povjerenje, optimizam i perspektiva za mlade.
Blagovčanin: "Danas razgovaramo putem medija, a ne putem nišana"

Aktivista Slobodan Blagovčanin naglasio je da se značaj Dejtonskog sporazuma ne smije zaboraviti, bez obzira na brojne probleme koji su obilježili godine nakon njegovog potpisivanja.
Podsjetio je da su prije 31 godinu sukobi s ratišta preneseni u prostor dijaloga i razgovora.
"Možda ću i grubo zvučati, ali neko je dao priliku meni i mome kolegi iz Bihaća da danas razgovaramo i progovaramo o Bosni i Hercegovini putem medija, a ne putem nišana", poručio je Blagovčanin.
Smatra da se upravo ta činjenica često zanemaruje kada se govori o Dejtonskom sporazumu.
Naglašava da bi svaki dodatni dan rata mogao donijeti nove žrtve i bol, zbog čega vjeruje da se o historijskom značaju njegovog zaustavljanja nedovoljno govori.
Istovremeno, kritikovao je političare koji, prema njegovoj ocjeni, zloupotrebljavaju postojeće uređenje, ali i one koji osporavaju državu, njene simbole ili administrativno uređenje.
Njegova porodica morala je napustiti dom nakon Dejtona
Blagovčanin je podijelio i ličnu porodičnu priču koja pokazuje koliko je period nakon završetka rata bio težak za mnoge građane.
Njegova porodica porijeklom je iz Ilijaša, a nakon Dejtonskog sporazuma morala je napustiti dom koji su njegovi roditelji izgradili samo godinu prije rata.
Preseljenje s troje djece, prisjetio se, bilo je izuzetno teško.
Vjeruje da njegovi roditelji u tom trenutku nisu mogli pozitivno gledati na Dejton, kao ni mnoge druge porodice koje su morale napustiti domove.
Ipak, smatra da se danas, s vremenske distance, može sagledati i ono što je mir omogućio.
Zahvaljujući prestanku rata, mogao je studirati u Tuzli, gdje je upoznao i suprugu, te graditi život i povezivati odnose koji su tokom devedesetih nasilno prekinuti.
Naglasio je da se, nakon rata u kojem je počinjen genocid i brojni ratni zločini, ne može očekivati da su svi zadovoljni načinom na koji je mir zaživio.
Ipak, Dejton je, prema njegovim riječima, omogućio ljudima koji se protive ratu i nasilju da razgovaraju, sarađuju i pokušavaju graditi drugačiju budućnost.
"Svi govorimo o suživotu, a niko se ne bavi životom"
Jedna od tema razgovora bila je i istraživanje prema kojem većini mladih nije važno koje su nacionalnosti njihovi prijatelji, ali značajan dio njih ne može zamisliti život u dijelu Bosne i Hercegovine u kojem bi njihov narod bio manjina.
Saračević smatra da takvi rezultati pokazuju koliko ratno naslijeđe i dalje utječe na društvene stavove.
Ističe da bi život u multikulturalnoj sredini trebao biti potpuno prirodan, posebno u zemlji čija je jedna od najvećih vrijednosti upravo različitost.
"Bosna i Hercegovina, naprotiv, svoju najveću i jednu od najvećih vrijednosti upravo treba da vidi u svom pluralizmu. Treba da vidi u multikulturalnosti koju ona ima", naglasio je.
Upozorava da se ratna prošlost ne smije zaboraviti, ali da se na nove generacije ne smiju prenositi gnjev i bijes.
"Valja živjeti jedni sa drugima i mnogo pažnje posvetimo terminu koji glasi suživot, a niko se ustvari ne bavi terminom život", poručio je Saračević.
Dodao je da je mnogo važnije graditi društvo u kojem će ljudi zajedno živjeti, međusobno se poštovati i uvažavati.
BiH gubi ono najvrednije – svoje ljude
Saračević je upozorio i na demografske pokazatelje koji, prema njegovoj ocjeni, najbolje oslikavaju stanje bosanskohercegovačkog društva.
Naveo je da je Bosna i Hercegovina prije tridesetak godina imala približno 60.000 novorođene djece godišnje, dok danas taj broj iznosi oko 24.000.
Prema podacima koje je iznio, prosječna starost stanovništva porasla je s približno 39 godina, koliko je iznosila 2013, na oko 44 godine.
Pozvao se i na procjene Ujedinjenih nacija, navodeći da je BiH u međuvremenu napustilo približno pola miliona stanovnika.
"To nisu brojke koje političari i politička vlast treba i smije da zanemari", upozorio je.
Smatra da zemlja gubi svoj najvredniji resurs – ljude, dok se društvenom sviješću i stvaranjem uslova za kvalitetniji život nedovoljno bavi.
"Ne zamjeram nijednoj mladoj osobi koja je otišla iz BiH"
Govoreći o odlasku mladih, Slobodan Blagovčanin istakao je da razumije one koji budućnost odluče graditi izvan Bosne i Hercegovine.
"Prije svega nešto što godinama ponavljam, zaista ne zamjerim nijednoj mladoj osobi koja je otišla iz Bosne i Hercegovine", kazao je.
Kako je objasnio, mnogi odlaze u zemlje u kojima očekuju da će njihovo znanje i rad biti više cijenjeni.
Ipak, postavlja pitanje ko je izgradio društva u koja danas odlaze mladi iz BiH.
Upravo u tome vidi jedan od razloga zbog kojih je sam odlučio ostati u zemlji.
"Netko mora ostati i netko se mora baviti društvom", poručio je.
Vjeruje da svako, kroz vlastiti rad i angažman, može doprinijeti tome da sutrašnji dan bude bolji od današnjeg.
"Naši akademici nisu u službi naroda i nauke, već političkih partija"
Govoreći o studentskim protestima i političkim promjenama u Srbiji, Blagovčanin je istakao da studenti nisu mogli sami ostvariti promjene bez podrške šire društvene zajednice.
Smatra da upravo ta podrška nedostaje mladima u Bosni i Hercegovini.
Posebno je kritikovao dio akademske zajednice u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru.
"Čini mi se, ne rade ni u službi, nisu tu ni u službi naroda, nisu tu ni u službi nauke, već su tu u službi političkih partija", kazao je.
Prema njegovoj ocjeni, političke strukture u BiH godinama uspijevaju obeshrabriti i podijeliti mlade koji pokušavaju pokrenuti zajedničke inicijative.
Naveo je da se kroz političku propagandu i manipulacije stvara osjećaj da zalaganje za državu Bosnu i Hercegovinu ili njene administrativne jedinice može značiti izdaju vlastitog naroda.
"Ja bih rekao da mladi više su preplašeni, da su mladi više u strahu", istakao je Blagovčanin.
Smatra da upravo takva atmosfera doprinosi povlačenju mladih iz društvenog i političkog života.
"Ko će onda Bosnu i Hercegovinu graditi ako svi odemo?"
Blagovčanin je upozorio da konstantno vraćanje na devedesete, politička propaganda i nacionalne podjele odbijaju mlade od aktivnijeg učešća u društvu.
Smatra da strah i potreba za prilagođavanjem postojećim okolnostima često nadvladaju spremnost na javno djelovanje i promjene.
Iako ne osuđuje one koji odlaze, poručuje da je važno razmišljati i o budućnosti zemlje koju ostavljaju iza sebe.
"Mislim da niko od nas ne treba da zamjera nekome ko odluči da svoje najbolje godine provede u drugoj državi, ali da se zamislimo nad time, ko će onda Bosnu i Hercegovinu graditi ako svi odemo?", upitao je Blagovčanin.
Trideset jednu godinu nakon Dejtona, poruke dvojice sagovornika otvaraju pitanje koje nadilazi političke rasprave o entitetima, nadležnostima i institucijama: može li Bosna i Hercegovina postati zemlja u kojoj će nove generacije imati razlog da ostanu, žive i grade budućnost?
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare