Dejtonski mirovni sporazum potpisan je prije 31 godinu: Zaustavio je rat, ali je li donio mir?

Na današnji dan, 21. novembra 1995. godine, u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu parafiran je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, zajedno s njegovih 12 aneksa. Sporazumom je okončan rat u Bosni i Hercegovini, a danas se navršava 31 godina od njegovog parafiranja.
Oglas
Nakon tronedjeljnih pregovora, Dejtonski mirovni sporazum parafirali su tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Srbije Slobodan Milošević i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg američkog državnog sekretara Warrena Christophera, dok su među glavnim američkim posrednicima bili Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Dejtonskim sporazumom utvrđeno unutrašnje uređenje BiH
Dejtonskim mirovnim sporazumom Bosna i Hercegovina organizovana je kao država tri konstitutivna naroda i ostalih, s dva entiteta – Federacijom Bosne i Hercegovine i Republikom Srpskom, koji su potpisnici svih aneksa sporazuma.
Nakon što je 21. novembra parafiran u Daytonu, sporazum je zvanično potpisan 14. decembra 1995. godine u Jelisejskoj palati u Parizu.
Dan uspostavljanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, 21. novembar, obilježava se kao praznik i neradni dan u Republici Srpskoj.
Trideset jedna godina mira, ali koliko godina bez straha?
Historijski značaj Dejtonskog sporazuma u zaustavljanju rata ostaje neupitan.
Ipak, 31 godinu kasnije, pitanje nije samo kako je rat zaustavljen nego i koliko je društvo uspjelo odmaknuti od njegovih političkih i društvenih posljedica.
Za generacije koje su preživjele rat mir je značio prestanak ubijanja, granatiranja i razaranja. Za one rođene nakon njega, mir podrazumijeva i mogućnost obrazovanja, zaposlenja, slobodnog kretanja i života bez neprekidnog prizivanja novih sukoba.
Posebnu težinu godišnjici daju iskustva ljudi rođenih 1995. godine.
Oni nisu učestvovali u pregovorima, nisu odlučivali o ustavnom uređenju države i nisu imali priliku birati politički sistem u kojem će odrastati.
Ipak, upravo u tom sistemu završavali su škole, tražili posao i pokušavali graditi budućnost.
Ratna prošlost ostaje važan dio historije Bosne i Hercegovine i sjećanja na njene žrtve. Međutim, suočavanje s prošlošću nije isto što i neprekidno političko vraćanje prijetnji novim ratom.
Između obaveze da se zločini ne zaborave i prava novih generacija da žive bez straha, Bosna i Hercegovina već decenijama pokušava pronaći prostor za normalan život.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas