Raste grupa nezadovoljnih porodica preminulih od Covida-19. Brojni su oni koji smatraju da im najmiliji nisu dobili neophodnu njegu, a oni s druge strane, kažu, ni danas nemaju informacije kako su proveli posljednje dane i sate. Razgovarali smo sa dvije kćerke, Selmom i Nudžejmom, prva je izgubila majku, druga oca.

Agonija porodice Mekić počinje 15. marta. Majka, supruga, Maida Mekić tada je smještena na Klinički centar UNSA. Pozitivna na virus korona.

“Prvi dan znam da joj je bilo jako hladno da je ležala u kaputu“, ispričala nam je Selma Mekić, kćerka preminule Maide.

Selma, koja je i sama medicinski radnik u Francuskoj, priča da su majci slali stvari, vraćene su, kaže nakon prelaska u intezivnu njegu, neraspakovane.

“Jedan dan, mama je imala kolaps, pala je u WC-u, bila je na podu više od pola sata. Kada nas je nazvala u pomoć, tada smo mi nazvali nekoga da ode da je digne. Uputili smo se na Koševo, kako bismo nekoga dozvali, pošto se na telefon niko nije javljao. Prije nego što ćemo doći na Koševo, neko se javio, sestra, nikada se niko nije predstavio na telefon, i otišla je da joj pomogne“, rekla nam je Selma.

“Tražila je da je presvuku jer se upišala, i neko od medicinskog osoblja joj je rekla, nauči se da dišeš, promijeniću te onda. To je stravično”, dodala je.

Selma priča da je Maida radila kao šef Studentske službe na Mašinskom fakultetu, te imala brojna poznanstva preko kojih su pokušavali sve kako bi pomogli majci, nije uspjela. Majka joj je, kako priča, sa stare hirurgije premještena na intenzivnu njegu 21. marta.

“Sutra ujutro zovem, dobijem nekoga na intenzivnoj, koji mi kaže da se mamino stanje degradiralo za vrijeme prebacivanja, sad ja ne mogu da shvatim, kako osoba koja je nama dala informaciju da je mama na saturaciji 80, i da je mama dobro, to je osoba koju mi poznajemo, kako sutra kažu situacija joj se pogoršala za vrijeme transfera. Ko tu laže“, navodi Selma.

Detaljne informacije o toku liječenja, i Selma kaže, nisu navedene u otpusnom pismu, jer, kako kaže, nisu ga ni dobili. Znaju da je preminula dan nakon prijema u intenzivnu, u pola šest. Bilo je i zdravstvenih radnika koji su im pomagali, nažalost nije bilo dovoljno.

Agoniju sa nedostatkom informacija preživjela je, kaže i Nudžejma Kadrispahić. Otac Mehmedalija joj je preminuo u Zeničkoj bolnici od posljedica Covida-19. Kaže, nabavila je lijek Tocilizumab, nikada nije dobila potvrdu da li je taj lijek upotrijebljen.

“Javljaju da je on stavljen na respirator, da su oni njemu samo taj dan stavili jedan taj lijek. Gdje je sad ostalih devet doza što sam ja trebala da dobijem te bočice, da vidim da je on dobio taj lijek? Ja to nikad nisam dobila. Platila sam 20 KM da samo njegove stvari uzmem, pidžamu, majicu, mobitel, punjač i naočale“, kazala nam je Nudžejma Kadrispahić, kćerka preminulog Mehmedalije Kadrispahića.

Građani koji su izgubili najmilije, formirali su grupu. Pravdu će tražiti pred pravosudnim institucijama, jer odgovor zdravstvenih, tvrde, nije bio adekvatan.