Teritorijalni integritet kao valuta: Šta su Vučić i Zelenski dobili jedan od drugog

U analizi "Teritorijalni integritet kao valuta: Transakcijska arhitektura samita Vučić-Zelenski", Lotlana tvrdi da je susret Zelenskog i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića 7. i 8. augusta najbolje posmatrati kao političku transakciju.

Vučić je dobio ukrajinskog predsjednika koji je u Beogradu ponovio da Kijev ne priznaje Kosovo. Zelenski je dobio potvrdu Srbije, jedne od evropskih država koje održavaju bliske veze s Moskvom, da ne priznaje ruske teritorijalne pretenzije prema Ukrajini.

"Rezultat nije srbijansko prestrojavanje prema Kijevu, već institucionalizacija dvosmislenosti kao vanjske politike", piše Lotlana.

Stari stavovi kao novi politički kapital

Ni Srbija ni Ukrajina zapravo nisu promijenile svoje pozicije. Beograd ni ranije nije priznavao rusku aneksiju ukrajinske teritorije, dok Kijev ne priznaje nezavisnost Kosova od 2008. godine.

Ono što je summit omogućio jeste da obje strane stare pozicije predstave kao dokaz današnje političke bliskosti.

"Samit stoga nije stvorio približavanje u tradicionalnom smislu, nego uzajamnu legitimaciju", ocjenjuje Lotlana.

Za Vučića je takav odnos posebno koristan. Srbija podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine može predstavljati kao isti princip na kojem zasniva svoj stav prema Kosovu, a da pritom ne uvede sankcije Rusiji, ne odustane od ruskog plina niti se priključi vojnoj podršci Kijevu.

Vučić je nakon susreta i sam naglasio da vojna saradnja sa Zelenskim nije bila tema.

Lotlana tu vidi ključ modela: "Proširiti sve čemu se može odrediti cijena, zamrznuti sve što direktno dotiče Moskvu".

Od politike prema ekonomiji

Prostor za saradnju zato se otvara u trgovini, transportu, poljoprivredi i mogućem učešću Srbije u obnovi Ukrajine.

Beograd i Kijev žele zaključiti sporazum o slobodnoj trgovini robom, dok je tokom posjete potpisan memorandum u oblasti zdravlja životinja i sigurnosti hrane.

Srbija je ponudila i učešće u obnovi jednog ili dva ukrajinska grada te izdvojila dva miliona eura za ukrajinski energetski sektor u 2026. godini.

Lotlana smatra da upravo ekonomsko povezivanje može odnos učiniti trajnijim od predsjedničkih deklaracija. Kada kompanije počnu zavisiti od trgovinskih povlastica, zajedničkih lanaca snabdijevanja i ugovora, politički prekid postaje skuplji.

Kosovo plaća dio cijene

Međutim, Lotlana upozorava da politička korist koju ostvaruju Beograd i Kijev proizvodi posljedice za druge zemlje regiona.

Kosovo je od početka ruske invazije podržalo Ukrajinu i uvelo sankcije Rusiji i Bjelorusiji, za razliku od Srbije, ali Kijev i dalje odbija priznati njegovu nezavisnost.

Kosovski ministar vanjskih poslova Glauk Konjufca rekao je da su izjave Zelenskog u Beogradu primljene "sa žaljenjem", dok je Albanija naglasila da se slučaj Kosova ne može poistovjećivati s ruskom agresijom na Ukrajinu.

Lotlana zaključuje da Beograd zapravo koristi poziciju koju Ukrajina nije zauzela zbog Srbije, nego prvenstveno zbog vlastitih interesa.

"Srbija ne uvjerava Ukrajinu da usvoji određenu poziciju. Ona, bez ikakvog troška za sebe, kapitalizira poziciju koja je Kijevu već bila potrebna iz drugih razloga", piše.

Kontradikcija više nije slabost

U tome je i centralna teza analize. Lotlana smatra da izraz "balansiranje između Istoka i Zapada" više nije dovoljan za opisivanje politike Srbije.

Rusija ostaje važna zbog energije i Kosova, Kina zbog kapitala i infrastrukture, EU kao dominantno ekonomsko okruženje i formalni cilj članstva, Washington zbog investicija, sigurnosnih odnosa i političkog utjecaja, dok Ukrajina dobija vlastiti prostor kroz trgovinu, obnovu i transport.

Pravi zaokret Srbije, prema toj analizi, mogao bi se prepoznati tek ako Beograd uvede sankcije Rusiji, formalno počne vojno sarađivati s Kijevom ili značajno smanji energetsku zavisnost od Moskve.

Do tada, pitanje nije kada će Srbija konačno izabrati stranu.

"Pod takvim uslovima dvosmislenost prestaje biti neodlučnost i postaje prednost", zaključuje Lotlana.

Njegova završna teza još je direktnija: ako saradnja Srbije i Ukrajine nastavi rasti bez promjene odnosa Beograda prema Moskvi, nastaje vanjska politika koja je naučila "neograničeno funkcionisati na samoj kontradikciji".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad