Zašto Dodik tuži Trumpa za jedan dolar

Za Radar iz Washingtona piše novinarka Jovana Đurović.

Saveznom sudu u Miamiju krajem augusta podnesena je krajnje neobična tužba. Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je u Sjedinjenim Američkim Državama prošao put od crne liste do dragog gosta, tuži američki Sekretarijat za finansije, sekretara Scotta Bessenta, Kancelariju za kontrolu strane imovine (OFAC) i predsjednika SAD-a Donalda Trumpa zbog sankcija koje mu je vlast koju tuži u međuvremenu ukinula.

Još je neobičnije to što Dodik, njegov sin Igor i još osmero tužitelja ne traže značajnu novčanu naknadu. Odšteta koju potražuju iznosi jedan dolar po osobi. Sekretarijat za finansije već je zatražio odbacivanje tužbe prvobitno podnesene u aprilu, ali je Dodikov pravni zastupnik, neposredno pred istek roka, podnio novu.

Zašto bivši predsjednik Republike Srpske tuži vlast koja mu je omogućila da popravi svoju reputaciju u Washingtonu? Čini se da je riječ o strateškom pokušaju Dodika da se zaštiti od poteza neke buduće administracije, koja mu možda neće biti toliko naklonjena niti podložna utjecaju lobista kao Trumpova.

Prava meta nisu članovi aktuelne, nego bivše vlasti

Iz sadržaja tužbe jasno je da prava meta nisu predstavnici aktuelne, nego bivše američke vlasti. Dodikovi pravni zastupnici tvrde da su uredbe o sankcijama, koje je predsjednik SAD-a Joe Biden donio 2021. i 2025. godine, bile nezakonite te da OFAC zbog toga nije imao ovlaštenje da Dodika, članove njegove porodice, saradnike i s njima povezane kompanije stavi na crnu listu zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ili korupcije.

Zanimljivo je da je Dodik prvi put sankcionisan 2017. godine, tokom prvog Trumpovog mandata, na osnovu uredbe iz 2003, ali se ta odluka ovom tužbom ne osporava. Najsnažnije se napada posljednja uredba o sankcijama, koju je Biden donio 12 dana prije isteka mandata. Dodikovi advokati tvrde da ona nije važeća jer ju je potpisala mašina.

Dodik, njegov sin Igor i još osmero tužitelja ne traže značajnu novčanu naknadu, pa se čini da je riječ o strateškom pokušaju da se zaštite od poteza neke buduće administracije koja im možda neće biti toliko naklonjena niti podložna utjecaju lobista kao Trumpova.

Demokratski predsjednik je, naime, koristio mašinu za automatsko potpisivanje, na engleskom autopen, kada je pred sobom imao velike količine dokumenata. Trump je godinama tvrdio da je Biden to radio zato što nije bio kognitivno sposoban obavljati predsjedničke dužnosti. Čak je i njegov zvanični portret u Bijeloj kući zamijenio fotografijom mašine za potpisivanje.

Dodik sada taj narativ ponavlja u tužbi, a kao dokaz prilaže i memorandum tuženog Trumpa kojim se osporava valjanost dokumenata potpisanih autopenom.

Iako ih je OFAC još u oktobru 2025. godine skinuo s crne liste, Dodik i ostali tvrde da i dalje trpe posljedice sankcija. Navode da im banke i druge finansijske institucije otežavaju poslovanje jer u evidencijama vide da su nekada bili pod sankcijama, da im zamrznuta imovina nije u potpunosti vraćena te da im je ugled narušen kod drugih međunarodnih subjekata.

Zbog toga traže da sud Bidenove uredbe proglasi nezakonitim i izbriše podatke o njihovim sankcijama iz svih zvaničnih registara.

Za ukidanje sankcija lobirale firme koje vode ljudi bliski Trumpu, republikancima i Izraelu

Odšteta od jednog dolara nije samo simbolična. Ona tužiteljima omogućava da sudski postupak održe „živim“ iako je njegov prvobitni uzrok, odnosno postojanje sankcija, u međuvremenu otklonjen. Njima je, međutim, važno da sud poništi Bidenove uredbe jer one nisu ukinute odlukom Trumpovog OFAC-a da ih skine s crne liste.

Drugim riječima, neka buduća vlast mogla bi se pozvati na te uredbe, posebno zato što se kao osnov za uvođenje sankcija spominju i u Zakonu o Zapadnom Balkanu, usvojenom krajem prošle godine, te bivšeg predsjednika Republike Srpske ponovo staviti na crnu listu.

Takvih je ideja već bilo u Kongresu, i među demokratama i među republikancima, koji smatraju da bivši predsjednik Republike Srpske nije promijenio ništa u svom ponašanju čime bi zaslužio ukidanje kaznenih mjera.

Ni OFAC niti bilo koja druga američka institucija nikada nisu objasnili zbog čega su sankcije ukinute. Međutim, ako se pogleda registar stranih agenata američkog Sekretarijata za pravosuđe, može se zaključiti da su važnu ulogu imali milioni dolara koje je Dodik uložio u popravljanje vlastite reputacije.

Većina firmi koje su lobirale za ukidanje sankcija, poboljšanje njegovog imidža, pa čak i za nezavisnost Republike Srpske, angažovana je nakon Trumpove pobjede na izborima 2024. godine. Vode ih ljudi bliski američkom predsjedniku, Republikanskoj stranci i Izraelu.

Ni OFAC niti bilo koja druga institucija nikada nisu objasnili zašto su sankcije ukinute. Međutim, podaci iz registra stranih agenata američkog Sekretarijata za pravosuđe pokazuju da je Dodik uložio milione dolara u popravljanje vlastite reputacije.

Među lobistima su bili bivši guverner Illinoisa Rod Blagojevich, kojeg je Trump pomilovao, bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn, bivši izraelski obavještajac Ari Ben-Menashe, s kojim je potpisan najskuplji ugovor vrijedan četiri miliona dolara godišnje, te Marc Zell, izraelsko-američki advokat i predsjednik ogranka Republikanske stranke u Izraelu.

Među posljednjima je angažovan i Carlos Trujillo, Trumpov bivši ambasador pri Organizaciji američkih država. U februaru ove godine potpisan je i ugovor s kompanijom CRB Global, koju vode nekadašnja bliska Trumpova saradnica i republikanski konsultant.

Među klijentima te kompanije nalaze se i Vlada Srbije i privatna kompanija Maneks Dragoljuba Zbiljića. Republika Srpska plaća joj 100.000 dolara, Srbija 10.000, a Maneks 90.000 dolara mjesečno.

Prema podacima iz američkog registra, advokatska kancelarija GS2 Law, koja sada zastupa Dodika i ostale tužitelje, samo je za pripremu postupka dobila 150.000 dolara. Iz ugovora se vidi i da jedan sat rada advokata Roberta Garsona, koji vodi ovaj slučaj, košta 1.000 dolara.

Garson, Jevrej rođen u Velikoj Britaniji, poznati je advokat koji je 2023. godine zastupao Trumpa u sporu protiv novinara Boba Woodwarda.

Trump je Garsona imenovao i u nadzorni odbor američkog Muzeja holokausta. Osim neobične odluke da angažuje advokata bliskog strani koju tuži, Dodik je odlučio tužbu podnijeti izvan Washingtona, gdje se nalaze Sekretarijat za finansije, sjedište OFAC-a i Bijela kuća.

Savezni sud Južnog okruga Floride smatra se naklonjenim američkom predsjedniku, iako Trump nije imenovao većinu njegovih sudija.

Dodikovi advokati izbor lokacije objašnjavaju time što je Južni okrug Floride centar međunarodnog bankarstva, što se u njemu nalaze neke od banaka koje su blokirale račune tužitelja i što OFAC u Miamiju ima ekspozituru koja se bavi sankcijama.

Dodikov slučaj prvobitno je dodijeljen sudiji Rodolfu Ruizu, kojeg je imenovao Trump, a završio je kod sudije Jeffreyja Cuntza, kojeg je predsjednik također imenovao sredinom jula ove godine.

Iako je tadašnji predsjednik Republike Srpske prvi put sankcionisan 2017. godine, tokom prvog Trumpovog mandata i na osnovu uredbe iz 2003, ta odluka se u ovoj tužbi ne osporava. Najsnažnije se napada posljednja Bidenova uredba o sankcijama, za koju Dodikovi advokati tvrde da nije važeća jer ju je potpisala mašina.

Budući da su i tužba i sudija novi, bit će potrebno dodatno vrijeme za odluku o daljnjem toku postupka. Proces bi se mogao produžiti i nakon međuizbora u novembru, kada demokrati imaju šansu da republikancima preuzmu većinu u Kongresu i potencijalno pojačaju pritisak na izvršnu vlast da ponovo uvede sankcije.

Kakav god bio ishod ovog spora, malo je vjerovatno da će utjecati na sadašnji odnos Dodika i Trumpove administracije. Razlog nije samo to što bivši predsjednik Republike Srpske nastavlja ulagati novac u lobiranje nego i činjenica da Sjedinjene Američke Države u Bosni i Hercegovini imaju važnije interese.

Američka kompanija AAFS Energy and Structure, koju vode ljudi bliski Trumpu, njegov bivši advokat Jesse Binnall i Joseph Flynn, brat njegovog nekadašnjeg savjetnika, radi na izgradnji gasovoda Južna interkonekcija u Bosni i Hercegovini. Taj gasovod zemlju bi trebao povezati s terminalom na Krku, preko kojeg u regiju stiže američki ukapljeni prirodni gas.

Ovim projektom zadovoljavaju se američki komercijalni interesi, ali se istovremeno potiskuje Rusija s balkanskog energetskog tržišta. Dodik, koji održava dobre odnose i s Moskvom, tome se ne protivi i aktivno pomaže Amerikancima na terenu.

A jedan dolar, u čijem god džepu završio, to sigurno neće promijeniti.