Damir Markovina o filmu 'Živjet ćemo zajedno': "Želim da osvijestimo koliko smo izgubili svrstavanjem u nacionalne torove"

Za Markovinu je Sarajevo prirodno mjesto za svjetsku premijeru. Film je dijelom sniman u Sarajevu, a njegova priča je snažno vezana za grad.

"Veliko mi je zadovoljstvo, i meni i cijeloj mojoj autorskoj ekipi, biti ovdje i imati svjetsku premijeru našeg filma na Sarajevo Film Festivalu", kazao je u razgovoru za N1.

Film je, kaže, nastajao sedam godina, a ideja je postojala mnogo duže.

"Sada sam u godinama u kojima je on bio kada je rat počeo"

U središtu filma je Markovinin otac, koji je bio poslanik Skupštine Bosne i Hercegovine u njenom prvom nezavisnom sazivu od 1990. do 1996. godine.

Markovinu su zanimale odluke koje je njegov otac donosio, ali i način na koji danas, tri decenije kasnije, gleda na događaje koji su oblikovali Bosnu i Hercegovinu i regiju.

"Mene je jednostavno zanimalo, sada, 30 godina kasnije, što on misli o svim stvarima koje su kreirale sadašnjost Bosne i Hercegovine, ali i regije", rekao je.

Istovremeno, političke odluke njegovog oca nepovratno su oblikovale i život porodice.

"Budući da sam ja sad u godinama u kojima je on bio kada je taj rat počeo, da mu postavim neka pitanja, jer mislim da sam sada u poziciji da ga konačno razumijem", kazao je Markovina.

Njegov otac, kao i majka i brat, podržali su ideju i pomogli u stvaranju filma.

Markovina kaže da je želio ispričati priču iz manjinske vizure, uvjeren da i ljudi čiji politički stavovi danas možda nemaju jednaku zastupljenost imaju pravo na svoj glas.

Sin protiv reditelja

Suočavanje s ocem pred kamerom za Markovinu je značilo i stalni sukob između lične i autorske perspektive.

"Taj neki sukob između sina i redatelja me prati od početka, od početka rada", rekao je.

Ipak, odlučio je da reditelj mora prevladati. U dramaturgiji filma, kaže, on preuzima ulogu antagoniste koji pokušava dobiti odgovore i doći do korijena očevih uvjerenja.

Posebno mjesto u filmu zauzima Dejtonski sporazum. Film svoju premijeru ima na 30. godišnjicu sporazuma, dok je Markovinin otac bio jedan od šest ljudi koji su glasali protiv njega.

"Na neki način mislim da i s ovim filmom zatvara, i on i ja i cijela moja obitelj, jedan vrlo, vrlo dug krug naših života", rekao je.

Rat kao porodično nasljeđe

Rat je neizostavan dio filma, ali Markovina kaže da njegova namjera nije bila ispričati samo priču vlastite porodice.

Polazeći od vlastitog iskustva, pokušao je pronaći poveznice s iskustvima drugih ljudi koji su prošli kroz rat.

"Ja sam negdje prepoznao da u nesreći koju je proživjela moja obitelj leži puno identifikacije s nesrećama drugih ljudi", kazao je.

Dodao je da ga od 1992. godine prate pitanja na koja je želio dobiti odgovore.

Tokom rada na filmu saznao je i neke stvari o ocu koje ranije nije znao. Njegov otac ostao je tokom većeg dijela rata u Mostaru, gdje je bio komandir civilne zaštite.

"Ja o njima, realno, do snimanja ovog filma nisam imao pojma", rekao je Markovina, dodajući da mu je bilo važno suočiti se i s nekim očevim životnim odlukama koje su bile "dosta gadne i dosta strašne", ali i s onim što je kao dijete tada mislio o njima.

"Film nije istina. Film je možda put prema istini"

Iako je riječ o izrazito ličnoj priči, Markovina kaže da film ne prikazuje sve što je tokom procesa saznao o porodici.

"Film je konstrukt. Film nije istina. Film je možda put prema istini", rekao je.

Objašnjava da dokumentarni film nastaje u montaži, od elemenata stvarnog života koji se biraju kako bi se kreirao određeni narativ.

Odluka o tome šta će biti u filmu, a šta neće, kaže, uvijek je bila njegova.

"Redatelj mora preuzeti tu odgovornost", kazao je.

Neke stvari, dodaje, nije bilo lako izostaviti, posebno kada su mu bile drage, ali se nisu uklapale u konačnu strukturu filma.

"Ako ti se nešto sviđa, ali se ne uklapa u narativ, to znači da ne treba biti u filmu", rekao je.

Njegov otac je film pogledao i, prema Markovininim riječima, zadovoljan je što je njegova priča nakon 30 godina ugledala svjetlo dana.

"Sretan je da je ta njegova priča ugledala svjetlo dana i da sada, 30 godina kasnije, njegova priča još uvijek može značiti nešto i reći nešto i o sadašnjosti Bosne i Hercegovine", kazao je Markovina.

"Koliko smo raznolikosti izgubili svrstavanjem u nacionalne torove"

Markovina želi da publika nakon filma prije svega razmisli o složenosti perioda u kojem je počeo rat i o političkoj i društvenoj raznolikosti koja je, kako smatra, izgubljena svrstavanjem u nacionalne kategorije.

"Ja bih zaista volio da osvijestimo koliko je kompleksan bio trenutak početka rata i koliko smo, kako bih rekao, raznolikost i političkih stavova i svega izgubili sa svrstavanjem u neke, osobito nacionalne, torove", rekao je.

Smatra da film govori iz manjinske pozicije koja nije dio političkog niti socijalnog mainstreama u Bosni i Hercegovini, ali ni u regiji.

"Koliko smo kompleksni, koliko trebamo živjeti zajedno, što je u finalu i naslov filma, i koliko moramo biti spremni i na kompromis, ali i na razumijevanje ljudi koji možda ne razmišljaju slično kao i mi", poručio je Markovina.

Nakon SFF-a slijedi festivalski i kino život

Nakon Sarajevo Film Festivala, 'Živjet ćemo zajedno' očekuje bogat festivalski put, najprije međunarodni, a potom i regionalni.

Markovina očekuje da će film imati zanimljiv festivalski krug, nakon što budu objavljene selekcije na kojima će učestvovati.

Planirane su i kino projekcije. Volio bi da film premijerno bude prikazan na jednom od zagrebačkih dokumentarnih festivala, a potom u Kinoteci i DokuKinu Zagreb.

Film će sigurno biti prikazan i u Mostaru, dok se kasnije očekuje i njegovo pojavljivanje na nekim VOD platformama.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad