U samom centru Mostara, u malom ateljeu krije se umjetničko blago, koje godinama stvara umjetnik Sead Vladović - Guče. Širok je obim njegovog umijeća. No, kaže da svoja djela ne želi prodati svakome. Uskoro će o njemu biti snimljen i film.

U srcu starog grada, uz samu Neretvu, u čuvenoj ulici Kujundžiluk krije se pravo blago. Blago za oči, koje stvara maesto Sead Vladović – Guče. Iako slika još od malih nogu, prvi rad na koji je ponosan jeste ikona na prijemnom ispitu u Berlinu, gdje usavršava zografiju.

“Moja profesija, ali ovdje nemate kome raditi ikonu. A ovdje morate raditi most. Mi smo u Mostaru vezani za most. Dakle, morate se saživjeti s mostom. Morate, što bi moj Mišo Marić rekao za mene da sam ja prstenovao most kao Hajrudin, Sinan…I ja ne radim suvenirski most, kao što se radi” – kazao je umjetnik, slikar, ikonograf i restaurator Sead Vladović – Guče.

Stari most, Šantićeva Emina, cvijeće, voće… širok je rapson Gučetovog umijeća. Da najviše voli, kako i sam kaže crtati likove, dokazuju i brojni portreti u njegovom ateljeu. Svaka pjega i duboka bora na koži oživljava sam lik. No, danas se ne cijeni umjetničko djelo, te zbog toga ne želi ni prodati svakome ono što on godinama stvara, oživljava i njeguje.

N1

N1

N1

N1

N1

N1

“Ja vidim da niko u ovoj državi ne cijeni umjetnost. Vani odavno ne idem i ne znam kakva je situacija. Bitno je da je ja cijenim. Prvo ne dam sliku svakome, drugo zamislite dođe ovdje i pita : ‘Pošto je ovaj “goblem”?’. Kako ćete tome prodati sliku? lli vas pocjenjuje. Ako slika košta dvije – tri hiljade eura, on vam daje 300 eura. On kaže da za njega toliko vrijedi”, dodao je Guče.

A pocjenjivanje svojih djela osjetio je nekoliko puta na svojoj koži, obično od ljudi koji ne znaju ništa o umjetnosti.

“Svađa” sa kupcem oko cijene slike

“Slika je bila, čini mi se 3 800 eura, on je davao 350. I meni je to dosadilo, ja sam uzeo 350 eura iz njegove ruke, uzeo skalpel isjekao potpis i dao. On je tri sata plakao da mu vratim pare. I vratio sam. Ali hoću da mu kažem da je taj nivo i da toliko moj potpis vrijedi” – iskreno dodaje.

Kupce, kaže, po hodu prepoznaje.

“Kad stane na ćepenak, ovdje, čujem ga samo kako je stao, u 90% slučajeva znam da li je kupac ili ne. Jedno je ući ko krava u atelje, jedno ko gospodin” – stava je Vladović.

Plan mu je da napravi 50. jubilarnu izložbu i tada bi stao sa izložbama. Imao je i svoju školu slikanja, u gradu na Neretvi, no zbog roditelja učenika je zatvorio.

“Zbog mojih dobrih namjera da kažem da dijete nije za slikanje, onda majka kaže je li ti krivo što je bolja od tebe. A ja sam malo ters čovjek, ja samo zatvorim, da ne bi dolazio u sukobe” – kazao je Guče.

“Guče, talentom hirurga plastičara, interveniše na portretima svojih modela. Most je mlad, mrtve prirode žive, ćoškovi Mostara bez ožiljaka, rumena put Emininog lica Aleksine pjesme djevojačka i sve koloristički blista u ljupkoj vanjskoj i slućenoj unutrašnjoj ljepoti…” – ovo je samo dio onoga što je književnik i pjesnik Mišo Marić napisao o Gučetu. A uskoro će o njemu snimiti i film.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad