Zašto se biljka kupljena u cvjećari često osuši za mjesec dana, iako je u radnji izgledala savršeno

Biljka koja je u cvjećari izgledala savršeno kod kuće često krene propadati za nekoliko sedmica. Razlog obično nije zalijevanje ni svjetlo, nego to što je odmah presađena. Struka to zove šokom presađivanja, a biljka je u tom trenutku već pod stresom zbog same selidbe.
Da bi se to razumjelo, treba znati odakle biljka dolazi.
Sobne biljke se uzgajaju u staklenicima, u uslovima koji su gotovo idealni. Tamo ima mnogo svjetla, vlažnost zraka je visoka i ujednačena, temperatura stalna, a neko je plaća da biljka izgleda dobro.
Vaš stan je nešto sasvim drugo. Mračniji je, suvlji, s promjenama temperature i s propuhom.
Za biljku je to nagla promjena okoline, i ona na nju reaguje kao na stres.
Greška koja se čini kao briga
Prvi poriv većine ljudi je da biljku odmah presade.
Logika je razumljiva. Plastična saksija iz radnje izgleda privremeno, zemlja djeluje siromašno, a nova, veća saksija čini se kao poklon biljci.
Problem je što presađivanje samo po sebi znači stres. Korijenje se pomjera, dio sitnih korjenčića se pokida, a upravo ta sitna vlakna upijaju vodu.
Ako se to uradi u trenutku kada se biljka još nije navikla na novi prostor, dobija dva šoka odjednom: promjenu okoline i oštećenje korijena.
Preporuka struke je jednostavna: pustite je na miru dvije do četiri sedmice. Presađuje se tek kada se primi i pokaže znak da joj je dobro.
Saksija koja je prevelika
Kada dođe vrijeme za presađivanje, druga česta greška je izbor saksije.
Prirodno je pomisliti da veća saksija znači više prostora za rast.
U praksi je obrnuto. U velikoj saksiji ima mnogo zemlje koju malo korijenje ne može iskoristiti. Ta zemlja ostaje vlažna predugo, korijen stoji u vodi i počne truliti.
Pravilo je da nova saksija bude tek malo veća od stare, otprilike dva do četiri centimetra u prečniku.
Zemlja iz bašte koja ne valja za saksiju
Treća greška je materijal.
Zemlja iz bašte izgleda kao zemlja, ali se u saksiji ponaša sasvim drugačije.
U bašti kroz nju voda otiče u dublje slojeve. U saksiji nema kuda, pa se zbije, izgubi zrak i zadrži vodu. Uz to može donijeti gljivice i nametnike.
Za saksije se koristi supstrat za sobne biljke, koji je napravljen tako da propušta vodu i zadržava zrak.
Rupa na dnu koja mora postojati
Ovo zvuči očigledno, a čest je uzrok propadanja.
Ukrasne posude često nemaju otvor na dnu. Voda koja uđe ostane unutra, a korijen nema pristupa zraku.
Rješenje je ili izbušiti otvore, ili biljku ostaviti u plastičnoj saksiji s rupama i tu saksiju samo staviti unutar ukrasne posude.
Ako se koristi tanjirić, iz njega treba izliti vodu koja se skupi, a ne je ostaviti da stoji.
Kako izgleda biljka koja se prima
Vrijedi znati šta je normalno, a šta nije.
Nakon dolaska kući biljka može odbaciti nekoliko donjih listova ili malo klonuti. To je uobičajena reakcija na promjenu i ne znači da nešto ne valja.
Ono što nije normalno je naglo žutilo većine listova, mekano i tamno korijenje, ili tlo koje danima ostaje mokro.
U tom prvom periodu biljku ne treba ni prihranjivati. Gnojivo pojačava stres kod biljke koja se tek prilagođava, a u svježem supstratu hrane ionako ima.
Najkorisnije što možete uraditi prvih mjesec dana je gotovo ništa: staviti je na mjesto sa svjetlom kakvo joj odgovara, zalijevati kada se gornji sloj zemlje prosuši, i ne dirati je.
Većina biljaka koje uginu u prvom mjesecu nisu uginule od zapuštenosti, nego od previše brige u pogrešnom trenutku.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare