Inženjer iz Pule 1929. izračunao je geostacionarnu orbitu na 35.900 km, 114 km od današnje

Potočnik je rođen 22. decembra 1892. u Puli, tada pomorskoj bazi Austro-Ugarske. Otac mu je bio ljekar u mornarici i umro je kad je Herman imao dvije godine, pa se majka s djecom preselila u Maribor, navodi RTV Slovenija.

Školovao se za vojnog inženjera i s 19 godina postao poručnik, specijaliziran za gradnju željeznica i mostova. U Prvom svjetskom ratu borio se u Srbiji, Bosni, Galiciji i na Soči. Nakon rata, s 33 godine, diplomirao je na Tehničkom univerzitetu u Beču i potpuno se posvetio raketnoj tehnici.

Knjiga od 188 stranica pod lažnim imenom

U Berlinu je 1929. izdao knjigu "Das Problem der Befahrung des Weltraums" (Problem putovanja svemirom) pod pseudonimom Hermann Noordung. Neki izvori kao godinu izdanja navode 1928., ali NASA, koja je knjigu 1995. objavila u engleskom prijevodu u svojoj historijskoj seriji, navodi da autorska prava nose 1929. Original ima 188 stranica i stotinu ilustracija.

Potočnik u njoj ne piše samo o raketnom motoru, nego detaljno razrađuje kako bi ljudi živjeli u svemiru. Stanicu dijeli na tri dijela: stambeni kotač, opservatorij i strojarnicu, a energiju bi dobijala od Sunca preko konkavnih ogledala. Kotač bi se okretao jednom svakih osam sekundi kako bi ljudi u njemu osjećali punu Zemljinu težu.

Kako je pogodio visinu na kojoj satelit "stoji"

Najpoznatiji dio knjige je prijedlog da stanica kruži na visini od 35.900 kilometara. Na toj udaljenosti tijelo obiđe Zemlju za otprilike isto vrijeme za koje se Zemlja okrene oko svoje ose, pa s tla izgleda kao da miruje iznad jedne tačke.

Evropska svemirska agencija danas navodi da geostacionarni sateliti kruže na 35.786 kilometara i da jedan obilazak traje 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde. Potočnikova brojka razlikuje se za 114 kilometara, odnosno za tri desetine posto. Na toj orbiti danas rade satelitska televizija, meteorološki sateliti poput Meteosata i dio komunikacijskih satelita.

Šesnaest godina prije Clarkea

Ideju o komunikacijskim satelitima na toj orbiti najčešće se pripisuje britanskom piscu Arthuru C. Clarkeu, koji je o njima pisao u oktobru 1945. u časopisu Wireless World. Prema predgovoru NASA-inog izdanja, Clarke je u tom članku citirao upravo Potočnikovu knjigu. Kasnije je priznao da je tada nije čitao, nego je vidio samo slike prenesene u časopisima naučne fantastike, a vlastiti primjerak dobio je tek 1993. Clarke je Potočniku odao priznanje što je predvidio radioveze kratkim talasima između Zemlje i stanice.

Kritika u njemačkom časopisu Die Rakete tada je orbitu odbacila kao nepraktičnu. Urednici NASA-inog izdanja tu kritiku nazivaju pomalo nepravednom.

Umro nekoliko mjeseci nakon objave

Potočnik je bio bolestan od tuberkuloze. Umro je u Beču 27. augusta 1929., u 36. godini, i sahranjen je na bečkom Centralnom groblju. Grob je 1967. zbog neplaćene zakupnine dodijeljen drugima, a njegova lokacija ponovo je pronađena tek 2012., pisao je Slovenia Times.

Iz istog regiona dolazi i jedan od najpoznatijih proračuna u historiji geofizike, kad je Andrija Mohorovičić iz zapisa potresa izračunao debljinu Zemljine kore.