Profesor s Harvarda: Lider NATO-a je potpuno izgubljen

Od preuzimanja funkcije, Rutteov glavni cilj bio je zadržati Sjedinjene Američke Države čvrsto vezane za NATO i evropsku sigurnost. Ako to zahtijeva "otvoreno laskanje američkom predsjedniku Donaldu Trumpu" i potiskivanje evropskih nastojanja za većom strateškom autonomijom, Rutte je, prema Waltu, spreman na takav pristup. Iako je razumljivo da Evropa želi zadržati SAD kao "prvog odgovora na sigurnosne prijetnje", problem je u tome što Rutte, smatra Walt, pogrešno procjenjuje ukupnu stratešku situaciju.

Rutte je nedavno poručio Evropskom parlamentu da Evropa ne može braniti samu sebe bez značajne američke pomoći, dodajući da oni koji misle drugačije mogu "nastaviti sanjati". Te izjave analitičar vidi kao odgovor na govor kanadskog premijera Marka Carneyja, koji je u Davosu pozvao srednje sile da zajednički štite svoje interese u svijetu sve agresivnijih velikih sila - među kojima se, kako navodi Walt, "sada, nažalost, nalaze i Sjedinjene Države".

Prema Waltu, postoje najmanje četiri ozbiljna problema s Rutteovim zaključkom.

Prvo, tvrdi da Rutte pogrešno procjenjuje evropske vojne kapacitete. Evropa je danas previše zavisna od Sjedinjenih Država, ali to, navodi Walt, "nije trajno stanje". Evropske članice NATO-a ne moraju razvijati globalne vojne kapacitete poput američkih ili kineskih, već samo sposobnost da "odvrate napad na vlastitu teritoriju ili ga poraze ako do njega dođe".

Rusija ostaje glavna vojna prijetnja Evropi, ali Walt podsjeća da evropske članice NATO-a imaju "više nego trostruku prednost u stanovništvu, gotovo desetostruku prednost u BDP-u i veća godišnja izdvajanja za odbranu od Rusije". Iako sredstva često nisu efikasno raspoređena, Walt tvrdi da je netačno da Evropa nema osnovne kapacitete za vlastitu odbranu, posebno uz nove tehnologije poput ratovanja dronovima.

Drugi problem, prema Waltu, jeste da politika popuštanja Trumpu ne daje rezultate. Rutte je, kako navodi, ulagao ogromne napore da udovolji američkom predsjedniku, čak ga u jednom trenutku poredeći s "dobronamjernim ocem", ali rezultat je američka sigurnosna strategija koja Evropu prikazuje kao skup "dekadentnih država u civilizacijskom padu".

Treće, stalno naglašavanje evropske slabosti, prema Waltu, dodatno jača političke snage u SAD-u koje imaju "prezir prema demokratskim saveznicima", smanjuje njihov strateški značaj i jača argumente onih koji žele napustiti NATO ili preuzeti teritorije poput Grenlanda. Nasuprot tome, "snažnija Evropa bila bi vrijedniji partner", navodi Walt, ističući da Trump "poštuje snagu i iskorištava slabost".

Četvrti problem odnosi se na samu ulogu generalnog sekretara NATO-a. Savez se suočava s problemima koordinacije među članicama, ali Walt naglašava da je zadatak liderstva da radi 24 sata dnevno kako bi prevazišlo te prepreke, a ne da ih produbljuje. Nekada je, navodi, upravljanje američkim interesima bilo ključni dio funkcije, ali danas to znači pripremu NATO-a za svijet u kojem SAD možda više neće imati centralnu ulogu u savezu.

Za razliku od Carneyja, Walt smatra da Rutte još nije shvatio duboke promjene u međunarodnom sistemu. Tokom Hladnog rata Evropa je mogla računati na američku podršku, a tokom unipolarnog perioda oslanjanje na Washington bilo je još veće. Danas je situacija radikalno drugačija.

Trumpova administracija, prema Waltu, pokazuje "nultu posvećenost liberalnim vrijednostima", često se prema saveznicima odnosi jednako agresivno kao prema protivnicima i ne ulijeva povjerenje u dugoročna obećanja. Istovremeno, Kina je postala velika sila koja odvlači američku pažnju od Evrope, dok bi Washington mogao pokušati poboljšati odnose s Rusijom kako bi otežao položaj Pekinga.

U takvom multipolarnom svijetu Evropa će morati samostalnije oblikovati svoju sigurnosnu strategiju. To ne mora značiti raspad transatlantskih odnosa, ali zahtijeva novu ravnotežu. "Pokušaj očuvanja starog modela američke dominacije i evropske zavisnosti postaje sve lošija strategija", navodi Walt za Foreign Policy.

Najsigurniji put, smatra on, bio bi nova podjela odgovornosti unutar NATO-a, u kojoj bi evropske članice ubrzano jačale vlastite odbrambene kapacitete, dok bi SAD postepeno postao saveznik "posljednje instance", a ne evropski "prvi odgovor".

"Da sam na mjestu generalnog sekretara NATO-a, posljednje što bih radio bilo bi dodatno oslanjanje na sve nepredvidivije - pa čak i otvoreno neprijateljske - Sjedinjene Države", zaključuje Walt.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad