Autoput iz prošlog vijeka ili bulevar za budućnost? Arhitekta upozorava da nadležni rade planove bez ‘srca’ Sarajeva

Gradski autoput u Sarajevu projekat je koji u planskim dokumentima postoji gotovo pet decenija, ali je posljednjih sedmica ponovo dospio u središte javne i političke rasprave.

Dok Vlada Kantona Sarajevo insistira da koridor ostane planiran kao gradski autoput, odnosno brza cesta, iz Općine Novi Grad Sarajevo traže da buduća saobraćajnica bude oblikovana kao gradski bulevar, po uzoru na postojeću glavnu gradsku saobraćajnicu kojom se, osim automobila, kreću tramvaji, pješaci i biciklisti.

Prema informacijama koje je N1 dobio od JP Ceste Federacije BiH, izrađen je idejni projekat gradske brze ceste na dionici od Stupa, gdje završava Sarajevska zaobilaznica, preko Briješća, Boljakovog i Buča Potoka, Pofalića i Velešića, do ranije izgrađenog tunela Ciglane.

Projektanti su razmatrali više varijanti trase, a kao optimalno je odabrano rješenje koje u najvećoj mogućoj mjeri koristi koridor postojeće željezničke pruge. Iz Cesta FBiH naveli su da se na taj način nastoje smanjiti eksproprijacija i rušenje objekata te sačuvati funkcionalnost željezničke infrastrukture.

Uporedo s tim, rasprava se vodi i o Prvoj transverzali, zasebnom saobraćajnom pravcu iz Vogošće prema centru Sarajeva, posebno o njenom budućem priključenju na ulicu Zmaja od Bosne.

O tome kako bi Sarajevo trebalo planirati svoj saobraćajni i urbani razvoj za N1 je govorio arhitekta Hasan Čemalović.

Autoput koji je ostao u planovima

Čemalović kaže da se s idejom takozvanog sjevernog autoputa prvi put susreo početkom osamdesetih godina, dok je njegova firma radila regulacione planove Buča i Boljakovog Potoka.

Već tada mu je, kako govori, bilo teško prihvatiti da se kroz izgrađene gradske četvrti planira saobraćajnica sa širokim kolovozom i zaštitnom ogradom koja ljudima i životinjama onemogućava prelazak.

„Nisam mogao vjerovati da neko kroz grad crta autoput i postavlja zaštitnu mrežu. Pitao sam je li moguće da se to uopće planira kroz grad“, prisjetio se Čemalović.

Prema njegovim riječima, plan je tada poslužio kao osnov da Sarajevo i tadašnja Bosna i Hercegovina dođu do sredstava koja su potom korištena za razvoj infrastrukture potrebne za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Čemalović tvrdi da su mu tada govorili da autoput neće biti izgrađen, ali da je koridor ostao u planskim dokumentima i nakon što je prvobitna svrha, prema njegovom svjedočenju, prestala postojati.

„I sada je došlo na red, a ja ne mogu vjerovati da se neko tog plana drži kao pijan plota“, rekao je.

„Kome treba da se kroz grad žuri?“

Čemalović smatra da samo uklanjanje zaštitne ograde iz prvobitnog koncepta ne mijenja suštinu projekta.

„Nije autoput, jeste brza saobraćajnica. Pa kome kroz grad treba transport balvana i kamiona? Kome treba da se kroz grad žuri? Brza saobraćajnica ne može kroz grad“, kazao je.

Prema njegovom mišljenju, koridor bi trebalo pretvoriti u novi gradski bulevar koji ne bi služio samo prolasku vozila nego bi postao osnova za razvoj okolnih naselja.

„To je jedino novi bulevar grada. To je nova vizija grada“, poručio je Čemalović.

Bulevar bi, kako objašnjava, omogućio da zemljište uz saobraćajnicu dobije novu urbanu vrijednost i da se uz nju razvijaju stambeni, poslovni i javni sadržaji.

„Ta ulica, vjerujte, može biti Champs-Élysées u Parizu. To je novi bulevar. Ne trebamo ga gledati kao ono što smo radili na Stupu, nego kao novu ulicu i novu viziju grada“, rekao je.

„Saobraćaj je srce grada, a plan se radi bez srca“

Jedna od njegovih ključnih primjedbi odnosi se na način na koji je pripreman prijedlog Urbanističkog plana.

Čemalović tvrdi da uz plan nije izrađena sveobuhvatna saobraćajna studija Kantona Sarajevo koja bi pokazala postojeće i buduće tokove vozila te posljedice predloženih rješenja.

„Koja je logika da pristupate izradi Urbanističkog plana bez studije saobraćaja, kada je saobraćaj srce grada i Kantona? Kako možete raditi plan bez srca Kantona?“, upitao je.

Prema njegovim riječima, saobraćajna mreža ne smije biti posmatrana samo kao prostor za izgradnju novih cesta.

„Mreža saobraćaja je život grada. Mreža organizacije saobraćaja je život grada, a tek onda dolazi izgradnja“, naglasio je.

Autoput pored Sebilja

Govoreći o odnosu saobraćajnog planiranja prema kulturno-historijskom naslijeđu Sarajeva, Čemalović je iznio i detalje ranijih planova za nastavak sjevernog autoputa prema staroj gradskoj jezgri.

Prema njegovim riječima, u planovima iz osamdesetih godina bilo je predviđeno da autoput na stubovima prođe prostorom ispred Baščaršijske džamije, između današnjih parkinga.

„Znači, prema Mihrivodama i Kovačima išli biste ispod nadvožnjaka. Na Baščaršiji biste imali sliku autoputa na stubovima, pored Sebilja, u istoj vizuri. Nemam riječi“, rekao je.

Čemalović tvrdi da se od tog ranijeg rješenja u međuvremenu odustalo ili da je trasa pomjerena prema brdu, ali upozorava da svaki novi prijedlog mora biti javno i stručno predstavljen prije usvajanja.

Spoj Prve transverzale i Ulice Zmaja od Bosne

Čemalović je posebno upozorio na planirani priključak Prve transverzale na ulicu Zmaja od Bosne, u blizini željezničke stanice, Američke ambasade, Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Historijskog muzeja BiH i Srednje tehničke škole.

Tu lokaciju nazvao je najkritičnijom saobraćajnom tačkom u gradu.

Smatra da će se završetkom Koridora Vc povećati broj putnika koji će željeti ući u Sarajevo, zbog čega bi se dodatni saobraćaj mogao sliti upravo prema centru grada.

„Zamislite hiljade automobila s autoputa koje će doći na tu tačku. Neće ulaziti negdje drugo ako znaju da imaju ulaz direktno u centar. Sve će doći na jedno mjesto“, rekao je.

Čemalović tvrdi da priključak Prve transverzale na postojeću glavnu gradsku saobraćajnicu nije moguće kvalitetno riješiti u jednom nivou.

„Neka neko nacrta kako je taj priključak moguć. Imamo četiri raskrsnice. Neka na svakoj postave bilbord i pokažu građanima kako će to izgledati“, poručio je.

Dodao je da bi višespratno saobraćajno čvorište na tom prostoru bilo izuzetno zahtjevno zbog gusto izgrađenog okruženja i objekata od javnog, kulturnog i diplomatskog značaja.

„S jedne strane imate muzej, s druge ambasadu, Zemaljski muzej i Tehničku školu. Ne može to nikako, a i kada bi moglo, bilo bi ruglo“, ocijenio je.

Ulaz u grad ili saobraćajni čep

Prostor oko željezničke stanice, smatra Čemalović, trebalo bi oblikovati kao reprezentativan ulaz u Sarajevo, a ne kao složeno cestovno čvorište.

Podsjetio je da su projektanti željezničke stanice pedesetih godina prošlog vijeka taj prostor osmislili kao cjelinu s trgom i fontanom.

„Ti ljudi su pokazali kako treba izgledati ulazak u grad. Izgradili su trg i fontanu, a mi danas stanicu držimo u zapećku. Ne vidimo je i ne brinemo o njoj“, rekao je.

Čemalović smatra da o ovakvim rješenjima zajedno moraju odlučivati arhitekti, saobraćajni stručnjaci, urbanisti i stručnjaci iz drugih oblasti.

„Nemate sagovornika. Ne čuje vas niko. To je tužno, pretužno“, kazao je.

Upozorenje na zagađenje

Pored urbanističkih i saobraćajnih posljedica, Čemalović upozorava i na mogući utjecaj brze gradske ceste na kvalitet zraka.

Sarajevo se, posebno tokom zimskih mjeseci, već suočava s izrazito visokim koncentracijama zagađujućih materija, a provođenje dodatnog tranzitnog i teretnog saobraćaja kroz grad, prema njegovoj ocjeni, bilo bi suprotno nastojanjima da se zagađenje smanji.

„Mi se borimo protiv zagađenosti, a kamione planiramo provesti kroz tu brzu saobraćajnicu. Posljedice bi bile katastrofalne“, upozorio je.

Dodaje da je veliki broj stručnjaka dostavljao primjedbe i sugestije na predloženi plan, ali da javnost nije dobila jasne odgovore o tome na koji su način one razmatrane.

„Struka piše. Pišu ljudi koji su educirani za određenu vrstu posla, ali nema odgovora“, rekao je.

Izmještanje željezničkog čvora

Kao jednu od dugoročnih razvojnih mogućnosti naveo je izmještanje glavnog željezničkog saobraćajnog čvora iz centra grada prema Rajlovcu.

Naglašava da to nije njegova nova ideja, već nastavak ranijih urbanističkih razmišljanja.

„Kompletan saobraćajni centar je u Rajlovcu. Šta smeta da od Rajlovca do centra grada dođete tramvajem umjesto vozom? Nekada je stanica uvijek bila na periferiji, nije bila u centru“, rekao je.

Izmještanjem željezničke infrastrukture, prema njegovoj procjeni, oslobodio bi se veliki prostor za razvoj grada.

„Ne možete zamisliti koliko bi prostora grad dobio za razvoj u 21. vijeku“, kazao je.

Javni prijevoz kao jedina održiva mogućnost

Na pitanje može li se Sarajevo rasteretiti snažnijim razvojem javnog prijevoza i ograničavanjem ulaska automobila u centar, Čemalović je odgovorio da je to jedini održiv pravac.

„To je jedina šansa. Ali time se treba baviti svaki dan, a ne jednom u tri mjeseca ili pola godine“, rekao je.

Dok razvijeni gradovi sve više prostora daju javnom prijevozu, pješacima i biciklistima, Sarajevo se, smatra, i dalje teško oslobađa starih obrazaca planiranja.

„Izašli smo iz jednog sistema i idemo u novi, ali nosimo navike iz starog sistema. Koja je najjača sila na svijetu? Sila inercije, posebno inercije u glavi. Mi nismo u stanju brzo učiti“, zaključio je Čemalović.

Rasprava o Urbanističkom planu zato nije samo spor o jednoj trasi, jednom priključku ili nazivu buduće saobraćajnice. Riječ je o izboru između dva koncepta razvoja – grada kroz koji će automobili što brže prolaziti i grada sa novim bulevarom i priključnim saobraćajnicama.

Od odgovora na to pitanje zavisit će izgled Sarajeva u narednim decenijama, kada nekada krene realizacija navedenog.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad