
Robert Swan, prvi čovjek koji je pješačio na Južni i Sjeverni pol, jedan je od govornika na eventu koji organizuje United Grupa u Sofiji. Prije više od trideset godina, kada je NASA otkrila ozonsku rupu, šetao je tačno ispod nje i na vlastitoj koži grubo osjetio posljedice. Na kontinentu koji ga je fizički i psihički slomio, transformisao i osnažio, pronašao je inspiraciju za daljnji rad.
Swan je u intervjuu govorio o svojim samim počecima i kako je uopšte postao istraživač.
“Gledao sam film na televiziji kada sam imao 11 godina o ovom izuzetnom mjestu, Antarktiku, i velikim pravim istraživačima, i pomislio sam, otići ću i to učiniti. Tako da nikad nisam imao posao. Radio sam kao taksista u Londonu, ali da bi se san ostvario trebalo je sedam godina da se prikupi novac, stigne na Antarktik, okupi tim. Bila je to velika, duga borba da se san ostvari. I živjeli smo na Antarktiku godinu dana. Nismo imali mobilne telefone, Netflix, laptope, komunikaciju. I na kraju smo nas troje krenuli, baš kao ova prelijepa slika ovdje, na Južni pol pješke preko Antarktika, 120 puta veći od Bugarske, tako da je prilično velik. I na kraju, nakon 70 dana, stigli smo do pola. Tako da je to zaista bio san“.
Dakle, vi kažete da ste prije nego što ste postali istraživač, bili taksista, zar ne?
“Taksista i mnogo, mnogo stvari za održavanje sna. Jer mislim da ljudi misle da možete jednostavno raditi ove stvari, ali za to je potrebno mnogo treninga, fizički. Morate prikupiti novac i onda morate otići i to učiniti. I veoma je teško to uraditi“, kazao je Swan.
Na pitanje koji su bili najteži trenuci tokom ekspedicije brodom, Swan ističe:
“Pa, jeste. Antarktik je najvjetrovitije mjesto na Zemlji. Izgubio bih svoje tjelesne mase 38 kg za 70 dana. Dakle, to je veliki napor za vaše tijelo. Ali na Sjevernom polu, kada smo išli preko leda do Sjevernog pola, sav led se otopio jer je Sjeverni pol smrznuto more. Antarktik je 4.000 metara leda na kopnu. Tako da smo imali veoma teška vremena. Trudili smo se da ne padnemo niz ove pukotine, i ako padneš u pukotine u ledu, mrtav si. Ali imali smo dobar tim. Vjerovali smo da to možemo. Većina ljudi je rekla da nećemo uspjeti, ali smo vjerovali da to možemo i uspjeli smo“.
I to vas je učinilo prvom osobom koja je prošetala do oba pola?
“Jeste“.
U nastavku razgovora, Swan je kazao da je možda prvi koji je to uradio jer je bio “najgluplji” od ljudi koji su to pokušali.
“Mislim da je to tako ogroman poduhvat. Zato mi je trebalo sedam godina života da skupim novac, jer moraš da kupiš brod da bi živio na Antarktiku. To je ogroman poduhvat logistike. I mislim također, možda sam ja bio prvi koji je to uradio jer sam bio najgluplji od ljudi koji je to uradio, jer je to zaista teška stvar. I ponosan sam što sam ta osoba koja je stvorila ne samo mene, već naš san. Imao sam ideju, ali smo je uradili. Nisam sve ovo uradio sam“.
U budućnosti ima misiju da zaštiti Antarktik, dodao je.
“Svrha je bila postati prva osoba u istoriji koja je prošetala do oba pola. Pošto sam taj posao završio, sada mi je svrha da pažljivo razmislim o tome kako se brinemo o svom svijetu. Takođe imam misiju da zaštitim Antarktik. Antarktik je jedino mjesto na svijetu koje svi posjedujemo. Nijedna zemlja ne posjeduje Antarktik, i mislim da bismo ga trebali ostaviti radi nauke i mira, ostaviti ga na miru. I na tome radim 33 godine da pokušam da sačuvam Antarktik. A 2041. godine, tada će Bugari i ljudi širom svijeta, nadam se, reći, idemo sa Antarktika radi nauke i mira. To je moja najveća misija. Dakle, sjajna priča, otići na oba pola i onda pokušati iskoristiti tu priču da zaštitimo Antarktik i da radimo na pitanju našeg opstanka na Zemlji, nas, naše vrste, jer ne radimo baš dobar posao brinući se o našoj planeti. Tako da mi je uvijek jako drago da podržim napore na održivosti, ali i da podržim mlade ljude, jer mislim da je važno da mladima damo inspiraciju i nadu“.
Šta ste tamo vidjeli? Kako vas je ovo iskustvo promijenilo?
“To me je promijenilo jer je veće od nas. Antarktik, Arktik, ta mjesta su moćnija od nas. A kada hodamo do Sjevernog pola, zamislite to. Svaki korak koji napravite je daleko od zemlje. Dakle, hodate 1.100 km usred zaleđenog okeana. Tako dolazimo 950 km od kopna i sav led se topi pod našim nogama. To se nikada ranije nije dogodilo. U mjesecu aprilu. Led na Arktiku bi se trebao otopiti u augustu. Tako da smo svi skoro umrli. I to je bilo prije klimatskih promjena, globalnog zagrijavanja, održivosti. Ali to je promijenilo moj pogled na Zemlju, jer ono što vidim na oba pola je da se stvari mijenjaju. Led se topi. Ne možete više hodati do Sjevernog pola jer leda više nema. Tako da sam vidio te promjene i osjetio da trebam dati sve od sebe da učinim nešto po tom pitanju“.
Cijeli intervju sa Robertom Swanom pogledajte u videoklipu ispod.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!