Jedan bi protiv Amerike pokretao oružani ustanak, drugi bi da ipak očuva i ojača prijateljstvo sa najmoćnijom svjetskom silom. Iako je utisak da na brojnim pitanjima djeluju skladno, sve češće se čini da je odnos sa međunarodnom zajednicom kamenčić u opanku sloge Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.
Jedan je prema međunarodnoj zajednici impulsivan i samouvjeren, do mjere da u dnevnopolitičke svrhe i najmoćniju zemlju svijeta proglasi neprijateljem Republike Srpske.
“Dosta mi je više i Amerikanaca i Britanaca ovdje, žao mi je što nisam rođen prije 100 godina da dižem oružani ustanak protiv njih”, kazao je Dodik.
Drugi je proračunat i oprezan, jer uprkos možda drugačijem ličnom stavu, javno i on i njegovi saradnici o najmoćnijoj sili svijeta uglavnom u superlativu.
“Kada govorimo o ekonomiji, SAD su postale prvi partner Srbije kada govorimo o uslugama, novim tehnologijama orjentisanim prema budućnosti”, kazao je Marko Đurić, ambasador Srbije u SAD.
Pa je shodno ovoj izjavi, nedavno otvoren i prvi Srpsko-američki ekonomski forum.
“Sjedenje na više stolica koje je Aleksandar Vučić perfekcionirao je takva da on jednostavno vješto navigira kroz geopolitičke vode i u jednom momentu mu je Dodik potreban u drugom mu je možda i previše da Dodik ide u Moskvu kod Putina i prima orden”, kazao je Vedran Džihić, Institut za međunarodnu politiku u Beču.
Jer pitanje odnosa prema Amerikancima nije jedino u kojem se dvojica lidera razlikuju. Od početka rata u Ukrajini susreti Aleksandra Vučića sa ruskim liderom su prorijeđeni, dok se Vučić sa ukrajinskom predsjednikom susreo četiri puta u prethodne dvije godine. Istovremeno, za razliku od Vučića, Dodik svoje veze sa Putinom održava bez zadrške.
“Možda je Srbija u težim okolnostima oko toga, vezano za Kosovo i Metohiju, pritiske itd”, kaže Dodik.
Za razmatranje Vučićevog odnosa prema Americi s jedne, odnosno Rusiji s druge strane značajna je i čestitka predsjednika SAD-a Džoa Bajdena upućena Beogradu povodom Dana državnosti Srbije. U njoj se Bajden Vučiću posebno zahvaljuje na “podršci Ukrajini u odbrani njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta”.
“Drugačije su motivacije, možemo da kažemo da su Dodikove više usmjerene na lokalnu politiku, dok su što se tiče Aleksandra Vučića u odnosima prema Rusiji imaju mnogo šire potencijalne posljedice pa mora da vodi i oprezniju politiku”, kaže Dimitrije Milić, Novi treći put.
Prije svega zbog činjenice da je Evropa sa Amerikom mnogo značajniji spoljnotrgovinski partner za Srbiju. Za razliku od analitičara iz Beograda, analitičari iz Banjaluke u ovim primjerima ne vide disonantne tonove.
“Ako posmatrate i jasan stav Srbije da Srbija prije svega nije uvela nikakve sankcije prema Ruskoj Federaciji to je negdje isti stav i kada je Republika Srpska u kontekstu Bosne i Hercegovine u pitanju”, kaže Bojan Šolaja, Centar za međunarodne i bezbjednosne studije Banjaluka.
Iako je stvar jasna kada je riječ o odnosu Beograda i Banjaluke prema sankcijama, činjenica je da je u Ujedinjenim nacijama u više navrata Srbija otvoreno podržala rezolucije koje osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu zemlju kojoj, po brojnim, ali od vlasti uvijek demantovanim navodima iz Srbije, Beograd isporučuje oružje.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!