Vršnjačko nasilje pred očima svih: Denis Mrnjavac nam nije bio lekcija

Brutalan napad na petnaestogodišnjaka u sarajevskom tramvaju ponovo je otvorio pitanje vršnjačkog nasilja, ali i ravnodušnosti društva. Dok su dječaka tukli palicama, brojni građani su posmatrali. I to nije prvi put.
Bezbrižna vožnja sarajevskim tramvajem za 15-godišnjeg Imrana Hajdarpašića i njegovog druga završila je napadom grupe mladića, udarcima, teškim povredama i nijemim svjedocima. No, napad palicama nije šokirao samo zbog brutalnosti, nego i zbog ćutnje onih koji su ga gledali.
"Ja sam ponosna što nije ostavio svog druga. Ali sam istovremeno žalosna što je dijete moralo braniti drugo dijete dok su odrasli ljudi gledali. Nemoguće je da niko nije vidio šta se dešava. Da niko u tramvaju nije reagovao. Da niko na stanici nije reagovao. Da niko nije reagovao kada su djeca trčala, a neko za njima nosio palice. Na to sam najviše ogorčena", ističe majka dječaka, Mahira Hajdarpašić.
Ipak, ne okreću glavu svi građani. U drugom slučaju vršnjačkog nasilja u gradskom prevozu reagovala je aktivistkinja Aida Feraget. No, pokušaj da podnese prijavu završio je na institucionalnim preprekama.
"Govorili su da je predmet možda preuzela druga policijska uprava, da se ne dupliraju prijave. Rekla sam im da neću izaći dok ili ne prime moju izjavu ili mi pismeno potvrde da je odbijaju primiti. Ja sam tražila da izuzmu videosnimke jer želim kao građanka podnijeti tužbu protiv počinilaca ili njihovih roditelja ako su maloljetni. I za strah i protivpravno djelovanje unutar tramvaja", rekla je Feraget.
Po svemu sudeći, kažu aktivisti, ubistvo Denisa Mrnjavca prije 18 godina nije bila dovoljna lekcija. A posljednji podaci UNICEF-a pokazuju da je vršnjačko nasilje skrivena stvarnost među mladima. Više od polovine djece doživjelo je nasilje u školi, dok se čak sedamdeset slučajeva nikada ne prijavi, dok je 50% mladih svjedočilo vršnjačkom nasilju. Primjećuju to i stariji.
Šta kažu građani:
Što se mene tiče katastrofa, stvarno užasno, trebalo bi malo da vlast pomogne.
Nažalost, iz ličnog iskustva znam da je već duže vremena itekako prisutna i da nema adekvatnih koraka kojim bi se to pokušalo spriječiti i zaustaviti. Čak i sam sam davao neke prijedloge u školama gdje mi je dijete išlo i doživljavalo isto, nije nikad ništa posebno uvaženo.
Zakon, zakon i zakon, nema drugo samo zakon, zakon drži sve živo.
Dok se pitamo zašto mladi postaju nasilni, sociolozi upozoravaju da odgovor ne treba tražiti samo među djecom.
"To je kulminacija, vrhunac događaja, toj djeci je neko povlađivao ta ponašanja i oni su se vremenom osilili, vidjeli su da to prolazi, da nose čakije da nose pištolje da se ponašaju bahato, da se tuku, da budu drski i šta je vrhunac, oni se zadovoljavaju tim stvarima i vrhunac je da postanemo još grublji, nekoga isprebijamo ili ubijemo", pojašnjava sociolog Vladimir Vasić.
Nakon svakog novog slučaja nasilja među mladima stigne i poziv na prevenciju. No, ono što se zaboravlja jeste da prevencija nisu samo povremeni apeli i prazna obećanja.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare