Čekao je cijeli dan da mu istovare kamion, pa je smislio kutiju u kojoj danas putuje devedeset posto svjetske robe

Prije toga se roba u luke dovozila u sanducima, vrećama i buradima svih veličina.

Lučki radnici su svaki komad prenosili ručno i slagali ga u brodsko skladište onako kako im se u tom trenutku činilo najbolje.

Brod je zbog toga u luci znao stajati sedmicama. McLean je, čekajući tog dana, došao do zaključka koji je poslije formulisao jednostavno: trošak prijevoza nije u razdaljini nego u utovaru.

Zamisao i propis koji je smetao

Njegova ideja bila je da se roba ne dira.

Umjesto da se prazni kamion, s prikolice bi se skinuo samo sanduk i podigao na brod, pa bi ista kutija stigla do odredišta neotvorena.

Do pedesetih je izgradio jednu od najvećih kamionskih firmi u zemlji, ali je tada naletio na propis koji je zabranjivao da ista osoba drži i kamionsku i brodarsku kompaniju.

Prodao je firmu. Uzeo je kredit od 22 miliona dolara, kupio dva tankera iz Drugog svjetskog rata i preuredio ih.

Dvadeset šesti april 1956.

Toga dana brod Ideal-X isplovio je iz Newarka za Houston s 58 sanduka na palubi.

Razlika je bila mjerljiva odmah.

Ručni utovar tone robe koštao je 5,86 dolara. S kutijom je isti posao koštao 16 centi. Vrijeme utovara skratilo se i do 95 posto, a nestala je i krađa iz tereta, koja je ponegdje dosezala desetinu pošiljke.

Lučki radnici su odmah shvatili šta to znači za njihova radna mjesta. Kada su jednog sindikalnog čelnika pitali za mišljenje o novom brodu, odgovorio je da bi ga najradije potopio.

Zašto je baš kutija promijenila trgovinu

Ključ nije bio u čeliku nego u tome što su sve kutije bile jednake.

Jednaka kutija stane na svaki kamion, svaki vagon i svaki brod, i za nju se pravi ista dizalica u svakoj luci na svijetu.

Time je prijevoz prestao biti ozbiljna stavka u cijeni proizvoda. Postalo je jeftinije napraviti nešto na drugom kraju svijeta i dovesti to, nego proizvoditi blizu kupca.

U jednu kutiju od dvadeset stopa stane oko sto veš-mašina ili četiri stotine televizora.

Šta je ostalo iza njega

McLean je 1969. prodao svoju brodarsku kompaniju za 530 miliona dolara.

Do tada je imao 36 brodova, preko 27.000 kontejnera i pristup u više od trideset luka.

Umro je 2001. u 87. godini. Časopis Forbes ga je tada opisao kao jednog od rijetkih ljudi koji su promijenili svijet.

Njegova kutija se od 1956. gotovo nije promijenila. Skoro sve što imate u kući, od telefona do voća, dio puta je provelo u jednoj takvoj, a luke koje se nisu prilagodile, poput stare njujorške, morale su se ponovo izmišljati kada je posao otišao drugdje.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad