Jezero je ispustilo oblak plina i ugušilo 1.746 ljudi, a dvije godine ranije isto se desilo u blizini i bilo prešućeno

Nyos je kratersko jezero, dugo nešto manje od dva kilometra i duboko oko 200 metara, smješteno u vulkanskom području na sjeverozapadu Kameruna.

Oko njega je živjelo oko pet hiljada ljudi, uglavnom poljoprivrednika, u selima Nyos, Ča, Fang, Maši i Subum.

Te večeri, između devet i deset sati, mještani su čuli tutnjavu iz pravca jezera.

Šta je izašlo iz jezera

Ono što je uslijedilo nije bila erupcija u uobičajenom smislu. Nije bilo ni lave, ni pepela, ni vatre.

Iz dubine jezera oslobodila se ogromna količina ugljendioksida, plina bez boje i mirisa.

Oblak se najprije podigao, a zatim se, budući teži od zraka, spustio niz padine i razlio dolinama.

Kretao se brzinom blizu sto kilometara na sat i zahvatio područje u krugu od oko 25 kilometara. Ugljendioksid sam po sebi nije otrovan, ali istiskuje kisik, pa čovjek ili životinja u takvom oblaku gubi svijest u roku od nekoliko udisaja.

Zašto niko nije razumio šta se desilo

Kada su prvi ljudi izvana stigli u sela, zatekli su prizor koji nisu umjeli objasniti.

Kuće su bile čitave, usjevi zeleni, drveće netaknuto. Ništa nije bilo srušeno ni spaljeno.

Isprva se pomišljalo na neku vrlo zaraznu bolest, ali niko od pridošlih nije obolio.

Tek je kasnija analiza pokazala o čemu je riječ. Pojava se zove limnička erupcija, a dogodi se kada se ugljendioksid, koji se godinama nakuplja u dubinama jezera pod pritiskom, iznenada oslobodi, otprilike kao kada se protrese zatvorena boca gazirane vode pa naglo otvori.

Upozorenje koje je propušteno

Ovo nije bio prvi takav slučaj u tom kraju.

U augustu 1984, na obližnjem jezeru Monoun, na isti način je stradalo 37 ljudi.

Taj događaj nije obznanjen javnosti. U tom području nije bilo ni struje ni telefona, pa vijest nije ni doprla do sela oko Njosa.

Stanovnici tako nisu imali razloga da svoje jezero smatraju opasnim.

Šta je urađeno poslije

Nesreća je pokrenula istraživanja vulkanskih jezera širom svijeta.

Na Nyosu i Monounu su postavljene cijevi koje s dna izvlače vodu zasićenu plinom i puštaju je da se plin kontrolisano oslobodi na površini, u mlazu koji izgleda kao vodoskok.

Time se pritisak u dubini drži pod kontrolom, a ugrađeni su i sistemi za uzbunjivanje.

Danas se zna da ovakva jezera postoje na više mjesta u svijetu, a najveće od njih, Kivu na granici Ruande i DR Konga, ima u sebi neuporedivo više plina i uz njega živi oko dva miliona ljudi, pa se stalno prati.