Kako je uhapšen ratni zločinac Ratko Mladić: Od potpune slobode do nadničara u selu Lazarevo

Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor. Presudom je proglašen krivim za genocid u Srebrenici i za niz drugih tačaka optužnice.
Od podizanja optužnice do hapšenja prošlo je šesnaest godina.
Prvih nekoliko godina to, prema onome što se kasnije utvrdilo, nije ni bilo skrivanje.
Godine u kojima se nije skrivao
Mladić se sklonio u Srbiju, gdje je, prema dostupnim navodima, obezbjeđenje dobijao od pripadnika Vojske Jugoslavije.
To obezbjeđenje nije bilo tu da spriječi njegov bijeg nego da spriječi hapšenje.
Živio je u Beogradu i pojavljivao se u javnosti. Išao je na proslave u Dom Vojske u centru grada, viđan je na utakmicama i u restoranima.
Za porodice ubijenih u Srebrenici to je značilo da je čovjek osuđen za genocid nad njihovim najbližima godinama slobodno hodao gradom udaljenim nekoliko stotina kilometara.
Kada je ušao u ilegalu
Situacija se mijenja nakon promjena u Srbiji 2000. godine.
Potpuno u ilegalu prelazi nakon hapšenja i izručenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu, na Vidovdan 2001.
Potraga se pojačava nakon donošenja zakona o saradnji s Tribunalom, u aprilu 2002, i izdavanja potjernice.
U tom razdoblju se, prema navodima, krio po vojnim objektima, a kasnije po stanovima u Beogradu, najviše na Novom Beogradu.
Suđenje jatacima
Ljudi koji su ga skrivali kasnije su procesuirani u postupku poznatom kao suđenje Mladićevim jatacima.
Odlukom Apelacionog suda iz 2017. svi optuženi su pravosnažno oslobođeni.
Nakon njegovog hapšenja istraga o mreži koja ga je štitila nije išla u dubinu. Tadašnji ministar policije Ivica Dačić javno je naveo da je Mladić živio s bratom, u teškim uslovima i bez materijalnih sredstava.
Kako je pronađen
Posljednje godine proveo je u selu Lazarevo kod Zrenjanina, gdje se predstavljao kao nadničar.
Kako je akcija izgledala, opisao je pokojni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, koji je vodio tim za hapšenje haških bjegunaca.
"Njihova porodična slava je Đurđevdan i u posjeti je bila porodica njegovog sina, pa smo zapazili da se mnogo fotografišu. Mislili smo da se u kući nalazi kurir, koji će nositi fotografije porodice u Bosnu, jer smo imali informacije da je Mladić tamo. Čekali smo kurira, ali on nije izlazio, pa smo riješili da napravimo akciju", rekao je.
Prema njegovim riječima, Mladić je pokušao da se sakrije iza vrata i policajci ga isprva nisu prepoznali. Na stolu su bili dokumenti na njegovo ime, pa je priznao da su njegovi.
Šta ostaje neodgovoreno
Nakon svega, jedno pitanje nije dobilo sudski odgovor.
Ko ga je i uz čiju pomoć štitio tokom svih tih godina, i zašto istraga o tome nije provedena do kraja.
Ljudi koji su optuženi da su mu pomagali oslobođeni su, a mreža koja je omogućila da čovjek osuđen za genocid šesnaest godina ostane nedostupan nikada nije rasvijetljena.
Bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, osuđen za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, preminuo je u danas u 85. godini.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare