Murat Tahirović: Zločinci traže slobodu, a kriju preostale masovne grobnice

Dok se u Potočarima obavlja ukop posmrtnih ostataka žrtava genocida, najveća bol preživjelih porodica i dalje su nekompletna tijela koja su rasuta širom istočne Bosne. Dok porodice traže i najmanju kost svojih najmilijih da bi pronašli smiraj, oni koji su zločine počinili i koji su za njih osuđeni, i dalje odbijaju otkriti lokacije masovnih grobnica.
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović istakao je u specijalnom programu N1 da je pronalaženje preostalih masovnih grobnica ključni zahtjev udruženja prema haškim osuđenicima koji traže prijevremeno puštanje na slobodu.
"Nažalost, oni koji su počinili zločine i oni koji su kažnjeni ne žele otkriti mjesta gdje se nalaze sekundarne, tercijarne, pa i primarne masovne grobnice. Naš osnovni zahtjev od 2017. godine prema onima koji traže prijevremenu slobodu glasi: recite gdje su grobnice i mi ćemo biti saglasni s vašim puštanjem, ali prevashodno morate progovoriti. Posljednji primjer je Radislav Krstić, gdje je predsjednica Haškog tribunala u odluci navela da su žrtve insistirale na otkrivanju grobnica. On se nije usprotivio našem zahtjevu, ali nije ni pušten na prijevremenu slobodu. To je naš ključni cilj", poručuje Tahirović.
Pravosuđe nijemo na negiranje genocida
Tahirović je upozorio da se Bosna i Hercegovina danas suočava s posljednjom fazom genocida — otvorenim negiranjem i minimiziranjem zločina, na šta pravosudne institucije države ostaju potpuno trome, uprkos jasnim zakonskim rješenjima.
"Imamo Zakon o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina u Federaciji BiH od 2012. godine, kao i zakon na nivou države koji je na snazi od 2021. godine. Dakle, zakonska rješenja i mogućnosti postoje, pitanje je samo volje i želje onih koji trebaju provoditi zakon. Mi smo 8. jula ponovo bili u Tužilaštvu BiH i tražit ćemo da konačno počnu raditi svoj posao. Njihova dužnost je da zaštite žrtve i provode zakone, a ne da nijemo posmatraju negaciju i vrijeđanje majki Srebrenice", naglašava Tahirović za N1.
On se u tom kontekstu osvrnuo i na preambulu odluke bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, u kojoj je jasno naznačeno da se zakon donosi upravo zbog javnih ličnosti s ogromnim uticajem, poput Milorada Dodika i njegovih saradnika, koji svojim izjavama mogu izazvati sukobe i ozbiljne incidente.
Zabrana simbola RBiH u Narodnoj skupštini RS je pravni autogol Banjaluke
Komentarišući najnovije izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojima je Narodna skupština RS uoči same godišnjice zabranila isticanje zastava i simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine, Tahirović ističe da ova odluka ima duboku političku pozadinu, ali da bi pravno mogla dovesti do konačnog rješenja.
"Ta odluka izgleda tragikomično, ali mislim da je u neku ruku i dobra stvar kako bi se konačno završila saga o tome koja je zastava zabranjena, a koja nije. U Banjaluci se ne poštuju ni presude sopstvenih sudova, jer je sud u tom gradu već ranije presudio da zastava Republike BiH nije sporna i da se može slobodno koristiti. Ovo što sada imamo na djelu je prilika da dođemo do Ustavnog suda BiH koji će ovo pitanje trajno riješiti i zaustaviti, nakon čega ćemo, vjerujem, zastavu s ljiljanima moći slobodno nositi ne samo u Federaciji, već na prostoru cijele Bosne i Hercegovine", zaključuje Tahirović.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare