Priča Halida (31) iz BiH koji je novi život pronašao u Italiji: "Imam 30 koza, krave i djevojku koja mi pomaže"

Danas ima oko trideset koza orobijske pasmine te pet ili šest krava. U svakodnevnim obavezama pomaže mu djevojka Valentina, s kojom dijeli ljubav prema životinjama.

„U Fuipiano sam stigao prije tri godine. Trenutno imam oko trideset orobijskih koza i pet ili šest krava. To je moja strast. Ranije sam radio kao pastir, u BiH sam imao četiri koze, ali sam oduvijek volio životinje. Moja djevojka Valentina mi pomaže u svemu“, priča Halid.

Osim stočarstva, bavi se i drugim poslovima kako bi osigurao egzistenciju.

„Također radim kao baštovan, građevinski radnik, pomalo sam majstor za sve. To je prilično velika obaveza. Uzgajamo jariće i bavimo se proizvodnjom mesa“, objašnjava.

Dodaje da i krave uzgaja radi proizvodnje mesa, a briga o životinjama počinje rano ujutro i nastavlja se nakon povratka s posla.

„Ujutro ustanem, sve pripremim, a uvečer, kada se vratim s posla, ponovo se bavim životinjama, hranim ih i pojim.“

Razlike između stočarstva u BiH i Italiji

Zahvaljujući iskustvu koje je stekao u domovini i Italiji, Halid može uporediti način uzgoja životinja u ove dvije zemlje. Ističe da je u Italiji stočarstvo znatno strožije regulisano, što smatra važnim za zdravlje životinja i sprečavanje problema.

„U BiH je sve bilo potpuno drugačije. Još se radilo kao devedesetih godina, kao što se nekada radilo i ovdje. U Italiji danas sve mora biti potpuno po pravilima, i to s razlogom. Moraš biti usklađen s propisima, inače može doći do bolesti i drugih problema. Kontrole su potrebne, sve je mnogo više pod nadzorom“, kaže Selimović.

Navodi da je jedini uzgajivač koza u Fuipianu, gdje je uzgoj krava znatno zastupljeniji.

„Sada su sve moje koze orobijske pasmine, a te životinje su otpornije. Druge pasmine su mirnije, ali manje izdržljive“, pojašnjava.

Mjesto u kojem živi nalazi se na gotovo hiljadu metara nadmorske visine, a takvo okruženje, uprkos određenoj izolovanosti, smatra pogodnim za uzgoj životinja.

„Sviđa mi se što ovdje ima sunca tokom cijelog dana. Naravno, pomalo smo izolovani, na skoro hiljadu metara nadmorske visine, ali je za životinje tako bolje. Mužjaci su traženi zbog mesa, a ženke se i dalje prodaju žive. Naravno, ima ljepših i manje lijepih grla, i kao u svemu drugom, ljepša životinja košta mnogo više“, dodaje kroz šalu.

Organizovao sajam na kojem je predstavljeno 160 životinja

Kako uzgoj koza u ovom dijelu Italije nije toliko zastupljen, Halid je odlučio doprinijeti njegovoj promociji. Tako je 24. oktobra u Fuipianu organizovan sajam koza koji je privukao brojne posjetioce i uzgajivače.

„Imali smo čak 160 životinja, uključujući i one koje su stigle iz Valteline. Bilo je mnogo ljudi, došli su čak i iz oblasti Val Kamonike. Činilo mi se da niko ranije nije organizovao ovakav događaj“, govori Halid.

Zadovoljan je odzivom i organizacijom, zbog čega već planira nastavak ove manifestacije.

„Pošto je prvo izdanje prošlo dobro, planiramo da ga ponovimo i naredne godine. Vrijeme nas je poslužilo, bilo je sunčano, tako da možemo reći da je sve bilo savršeno. Krave su mnogo rasprostranjenije, ali nismo imali poteškoća, a srećom imali smo i sponzore koji su nam pomogli.“

Ne planira povratak u BiH

Iako priznaje da život i rad u Italiji donose određene izazove, Halid svoju budućnost vidi upravo u mjestu u kojem je izgradio život.

„Zdravlje bi trebalo još da me služi i, ako sve bude u redu, želio bih da nastavim sa stočarstvom. Imam djevojku koja mi pomaže i nas dvoje uspijevamo sve da postignemo. Godinama nisam bio u BiH, tako da ne, ne bih se vraćao nazad“, ističe.

Ipak, smatra da italijanski sistem ponekad dodatno otežava posao uzgajivačima, posebno zbog poreza, administrativnih obaveza i brojnih kontrola.

„Naravno, u Italiji morate da plaćate mnogo poreza i raznih nameta koji bi mogli da se izbjegnu. Ima mnogo birokratije i kontrola, jer ako koze stoje na kiši, ljudi odmah pomisle da su zlostavljane“, kaže on.

Uprkos tome, zadovoljan je životom u maloj zajednici u kojoj, kako navodi, živi oko 200 stanovnika.

„Osim toga, ovdje mi je dobro, inače se ne bih ni zadržao. Dobro se slažem s ljudima, sa svima. U selu nas ima oko dvije stotine i važno je da živimo u slozi jedni s drugima“, zaključuje Halid Selimović.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad