Stručnjakinja otkrila ima li u BiH slučajeva Zapadnog Nila: "Virus ne prenose samo egzotični komarci, monitoring nije kontinuiran"

Kapo je na početku razgovora naglasila da kao naučnica ne može kategorično tvrditi da je nemoguće da u Bosni i Hercegovini nema nijednog slučaja, ali je ukazala na problem kapaciteta u kojima se dijagnostika trenutno provodi.

"Ja baš ne mogu kao naučnica, pošto se primarno bavim naučno-istraživačkim radom na Veterinarskom fakultetu, a uz to sam i viši asistent, znači prenosim znanje studentima. Ne mogu baš tako striktno reći da je nemoguće, s obzirom na to da zaista mi ne provodimo dijagnostiku u tom kapacitetu kako su to zvanične preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, Centra za kontrolu bolesti i prevenciju i tako dalje", rekla je Kapo.

Pojasnila je da se na Veterinarskom fakultetu provode istraživanja populacija komaraca kao vektora, ali da monitoring nije kontinuiran na nivou cijele države.

"Mišljenja sam da, s obzirom na to da mi provodimo kontinuirano neka istraživanja, baš što se tiče komaraca kao vektora, jer se ja bavim veterinarskom parazitologijom i istražujem populacije, grupe, rodove, vrste komaraca koje mi imamo na području Bosne i Hercegovine. Nažalost, ti monitorinzi nisu kontinuirani. Mi jedne godine imamo zaista kontinuirano praćenje. Evo, to je ova godina. I mogu reći da je vezano samo za Kanton Sarajevo", kazala je.

Dodala je da su Vlada Kantona Sarajevo, odnosno Ministarstvo privrede, ove godine omogućili provođenje monitoringa, ali da to ne rješava pitanje ostatka zemlje.

"Naša Vlada Kantona Sarajevo, odnosno Ministarstvo privrede, zaista nam je ove godine dalo otvorene ruke da mi provedemo monitoring, odnosno da vidimo koje mi populacije komaraca, odnosno svih vektora od značaja, imamo na području Kantona Sarajevo. Ali sad zamislite, to je samo Kanton Sarajevo. Šta je sa ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje se kontinuirani monitoring zaista mora provoditi svake godine u istom intenzitetu da bismo mi znali koje populacije prvo komaraca imamo, u kojem intenzitetu, gdje, da li oni imaju svoja stabilna staništa, u smislu da se potvrđuje prisustvo jaja tih rodova i vrsta, odnosno jaja, larvi, pa tek onda vrsta, odnosno adulta, i da onda mi znamo u kojem kapacitetu možemo očekivati da su ti komarci zaraženi određenim patogenima", objasnila je.

Klimatske promjene pogoduju širenju vektora

Kapo je upozorila da virus Zapadnog Nila nije jedina infekcija koja zaslužuje pažnju jer pojedine vrste komaraca mogu prenositi i druge patogene.

"Sada je u fokusu virus Zapadnog Nila, ali ja moram reći da su vrste Aedes, recimo, jako sposobne da prenose različite vrste drugih patogena koje mi definitivno možemo očekivati, s obzirom na ove klimatske promjene i sve intenzivnije širenje vektora. Kad pričamo, evo, i o regiji Zapadnog Balkana, vjerujte, cijela Evropa je bar infekciju sa Zapadnim Nilom stavila u ogroman fokus", rekla je.

Kao zamjenica predstavnika koordinatora za VektorNet, evropski projekat koji prati populacije vektora, pojasnila je da stručnjaci iz BiH dostavljaju podatke evropskim institucijama.

"Naši građani treba da znaju da mi pratimo populacije vektora. To su četiri grupe. Pored komaraca, tu su još i krpelji, kulicoidesi i flebotomine koji prenose dominantno Leishmaniju. Mi kao predstavnici, nacionalni koordinatori za našu zemlju, mi izvještavamo ECDC i EFSA svake godine o prisustvu patogena, odnosno određenih vrsta komaraca na području Bosne i Hercegovine. To zahtijeva VektorNet, a mi kao naučnici njima dajemo te podatke", kazala je.

Evropskim stručnjacima bilo nejasno zašto BiH nema potvrđenih slučajeva

Kapo je ispričala i da je činjenica da Bosna i Hercegovina nema potvrđenih slučajeva virusa Zapadnog Nila privukla pažnju stručnjaka unutar VektorNet mreže.

"Prošle godine su oni nas kontaktirali po pitanju Zapadnog Nila. Ja sam tada otišla na taj naš zajednički skup i, naravno, rekla da mi nemamo nijedan potvrđen slučaj Zapadnog Nila, što je svima u toj VektorNet mreži bilo malo čudno. Nisu se ljudi izjasnili po pitanju toga, niti rekli da je to nonsens ili bilo šta, ali jednostavno, bilo je nekako nejasno zašto baš samo Bosna i Hercegovina i Crna Gora zapravo nemaju potvrđenih slučajeva kod ljudi", rekla je.

Nakon toga je, kaže, pokrenut veliki evropski HERA projekat u koji su uključeni Zavod za javno zdravlje i Ministarstvo civilnih poslova.

"Oni su nas uključili i tada su uglavnom Zavod za javno zdravlje i Ministarstvo civilnih poslova dobili poziv za učestvovanje u velikom evropskom HERA projektu, a od država članica Evropske unije dobili smo poziv Bosna i Hercegovina i Crna Gora za učešće. Ja zaista, kao Veterinarski fakultet, odnosno Veterinarski institut, mi nikada nismo dobili poziv zvaničan jer smo ipak u veterinarskoj djelatnosti, a radilo se o humanim slučajevima. Mada smo, želim reći, insistirali da pomognemo jer bi to ojačalo i naše laboratorijske kapacitete, a naravno, vidjeli bismo napokon da li zaista mi nemamo slučajeva Zapadnog Nila kod ljudi", navela je.

Kapo: U Tuzli smo 2013. imali potvrđen slučaj

Kapo je podsjetila da je, koliko se sjeća, u Tuzli 2013. godine zabilježen potvrđen slučaj.

"Još ću samo da istaknem, što mi je jako važno, da smo mi 2013. godine imali potvrđen slučaj u Tuzli, koliko se sjećam. Ali važno je naglasiti da su inače, kad gledamo naše izvještaje sa područja cijele Bosne i Hercegovine, uglavnom izvještaji takvi da mi imamo slučajeve koji ostanu kao vjerovatni. Tako se u izvještajima često navede", rekla je.

Problem je, prema njenim riječima, u tome što dijagnostika često ne bude provedena do kraja.

"Ta vjerovatnost upravo govori da dijagnostika nije provedena do kraja ili je urađena samo serologija, gdje mi potvrđujemo antitijela na taj virus, što je specifično. Ali da bismo zaista znali da se radi o flavivirusu, odnosno virusu Zapadnog Nila, moramo uraditi druge testove, neutralizacijske testove, pa eventualno i molekularnu konfirmaciju u serumu, u cerebrospinalnoj tečnosti, da bismo jednostavno znali da je to zaista flavivirus", pojasnila je.

Virus mogu imati i konji, ptice imaju važnu ulogu u ciklusu prenosa

Kapo je naglasila značaj povezivanja humanog i veterinarskog sektora.

"Ne znam koliko ljudi znaju, konji također mogu biti pozitivni na virus Zapadnog Nila i ispoljiti kliničke simptome. Zato je bitna ova sinergija humanog i veterinarskog aspekta, da bismo jednostavno znali šta mi u entomološkom smislu radimo, šta veterinarski aspekt može uraditi, a šta humana djelatnost u pravcu adekvatnog dijagnosticiranja bolesti", kazala je.

Objašnjavajući način prenosa, istakla je ulogu ptica i komaraca.

"Ptice su tu serološki pozitivne. Znači, bitno je naglasiti, ptice nose virus i kod njih je viremija jako visoka. Znači, kada komarac ubode pticu i onda ubode čovjeka, on će, naravno, prenijeti virus Zapadnog Nila", rekla je.

Dodala je da su ljudi i konji takozvani "dead end" domaćini.

"Inače, 'dead end' znači da mi vjerovatno nećemo postići toliku viremiju da nas, kada ubode komarac, on bude kompetentan da prenese to nekoj drugoj osobi. To je bitno da znaju ljudi. Znači, od neke osobe koja je oboljela i zaražena, komarac se ne može dovoljno nahraniti, da kažemo, i onda prenijeti taj virus dalje. Znači, mi smo taj 'dead end' domaćin, u nama on dođe i tu i završi", objasnila je.

Infekcija u većini slučajeva može proći bez simptoma

Kapo je naglasila da se ne treba stvarati panika jer veliki broj infekcija prolazi bez vidljivih simptoma.

"Treba znati da ne stvaramo paniku. Naravno da u većini slučajeva to prođe inaparentno. Ne pojave se klinički simptomi, tako i kod ljudi, tako i kod životinja", rekla je.

Međutim, kod određenog broja ljudi može se razviti ozbiljnija, neuroinvazivna forma bolesti.

"Imamo određeni procenat pretpostavke, s obzirom na imunološko stanje ili primarno imunitet čovjeka i životinja, u kojoj mjeri će se razviti druga neka forma bolesti, a to je uglavnom neuroinvazivna. Ovo što ste vi napomenuli, zapaljenje moždanih ovojnica, encefalitis, meningitis, mada to mogu biti neke paralize i druga stanja, zaista nespecifična, uglavnom neki neurološki ispadi kod kojih se u većini slučajeva jednostavno ne posumnja da se radi o virusu Zapadnog Nila, a možda je zaista virus Zapadnog Nila", kazala je.

Upravo tu, smatra, nastaje jedan od problema u prepoznavanju infekcije.

"Tu je taj neki, da kažem, problem u pretpostavci, jer nemamo ovamo podataka zvaničnih o cirkulaciji virusa, a onda vjerujem i sami ljekari, zbog toga što nemaju entomoloških podataka ili ovih podataka vezanih za konje i ptice, nekako im nije možda u fokusu da pomisle da je zaista moguće da je, pored tog febrilnog stanja koje se razvija, razvila i neka neuroinvazivnost ili paraliza ili neki neurološki ispad vezan za Zapadni Nil", rekla je Kapo.

"Rana dijagnostika je jako bitna"

Kada je riječ o dijagnostici, Kapo je naglasila da je posebno važna rana faza.

"Ljudi mogu razviti to febrilno stanje, isto kao i životinje, a nakon toga ovu neuroinvazivnost. Što se tiče liječenja, baš je rana dijagnostika jako bitna. Molekularne metode mogu potvrditi prisustvo viremije u nekoj ranoj fazi, ali ovdje je serologija najvažnija. Zatim neutralizacijski test da bismo potvrdili zaista da su antitijela vezana specifično za flavivirus Zapadnog Nila", objasnila je.

Tek nakon toga, dodaje, moguće je govoriti o potvrđenoj dijagnozi.

"E, tek onda možemo govoriti o potvrđenoj dijagnozi, a ne vjerovatnosti da je u pitanju infekcija. Jer vi, kada je nešto vjerovatno, onda uzimate malo širi spektar, vjerovatno i u kontekstu terapije i liječenja. A kada je nešto sigurno, onda zaista krenete specifično da liječite i da se postavite prema pacijentu i njegovoj prognozi malo ozbiljnije, jer onda zaista znate da je to uzrok tog stanja njegovog", kazala je.

"Evropa je već odavno prepoznala ovaj problem"

Kapo upozorava da se problem ne završava na dijagnostici već uključuje i monitoring te kontrolu populacije komaraca.

"Pa vjerujte, Evropa je već odavno prepoznala ovaj problem. Znači, kažem zato što sarađujem sa kolegama i, naravno, u komunikaciji smo stalno vezano za Zapadni Nil, jer traže od nas podatke. Zadnji put su pitali malo konkretnije o dezinsekciji", rekla je.

Posebno je apelovala na poboljšanje dezinsekcije.

"Ja bih zaista ovim putem apelovala da se nešto uradi po pitanju dezinsekcije. Ne znam u kojoj mjeri i kako se provode metode dezinsekcije, ali očigledno da nam one nisu baš uspješne. Čak ne znam ni u kojoj mjeri je strategija ta uspostavljena. To je opet sve na nekom drugom nivou i, naravno, trebalo bi malo detaljnije istražiti i vidjeti gdje nam je problem sa dezinsekcijom, jer očigledno ove mjere koje sada provodimo, ako provodimo, nisu zaista adekvatne po pitanju vrsta komaraca", upozorila je.

Virus ne prenose samo egzotični komarci

Kapo je pojasnila da virus Zapadnog Nila mogu prenositi vrste komaraca koje su odavno prisutne na području Bosne i Hercegovine.

"Evo konkretno Culex pipiens, Culex pipiens kompleks, cijeli je sposoban da prenese ovu bolest. Znači, ne radi se o egzotičnim vrstama, invazivnim vrstama komaraca, nego vrlo jednostavnim vrstama koje su ovdje odavno", rekla je.

Invazivne vrste komaraca, dodaje, predstavljaju još širi problem.

"Oni jesu kapacitirani također za Zapadni Nil, ali su kapacitirani isto tako za prijenos mnogo ozbiljnijih infekcija. Znači, ne bih da prepadam građane, ni da plašim, ni da dižem neku bunu, ali trebamo znati da jednostavno to može eskalirati u nekoj fazi godinama. Ne znamo šta možemo očekivati, jer zaista su ti slučajevi sve sjevernije potvrđeni", rekla je.

Potreban kontinuirani monitoring komaraca

Kapo smatra da je potrebno uspostaviti kontinuirano praćenje vektora i patogena koje prenose.

"Prvenstveno bih apelovala na kontinuiran monitoring vektora, svih grupa vektora koje imamo, a akcenat posebno, naravno, na komarcima. Zatim kontinuitet u utvrđivanju patogena u njima, što nam je jako značajno, da znamo u kojoj mjeri su oni kapacitirani i koliko mi imamo poolova tih pozitivnih na određene patogene na nekom godišnjem nivou kroz taj neki screening koji imamo", rekla je.

Dodala je da je neophodna bolja saradnja između različitih struka.

"Da imamo adekvatnu saradnju entomologa, veterinara i ljekara u kontekstu zoonotskih oboljenja. A onda na kraju i da mjere prevencije budu do kraja provedene adekvatno", poručila je.

Ukazala je i na nedostatak podataka o samoj dezinsekciji.

"Ovo naglašavam upravo zbog te dezinsekcije, jer ja zadnji put nisam znala kako da obavijestim VektorNet zajednicu i ECDC i EFSA o situaciji u našoj zemlji, jer ne znam podatke o dezinsekciji, ne znam koliko je ona uspješna", kazala je.

BiH nema podatke o mogućoj rezistenciji komaraca na insekticide

Evropske zemlje već istražuju koliko su određene populacije komaraca postale otporne na insekticide, dok u BiH takvih podataka nema.

"Evropa već radi, to trebam napomenuti, već istražuje rezistenciju pojedinih grupa insekticida kod komaraca. Znači, mi također nemamo taj podatak, jer to nikad nismo ni istraživali. I onda u tom kapacitetu, vjerujem, ako vi kupujete neki preparat, evo tako i vezano i za krpelje i za bilo koje druge vektore, ako vi kontinuirano kupujete neke preparate i želite se zaštititi, a oni su jednostavno postali rezistentni na taj preparat, onda u kojoj mjeri mi očekujemo neku zaštitu?", upitala je Kapo.

Kako se građani mogu zaštititi?

Kada je riječ o individualnoj zaštiti, standardni preparati protiv komaraca i dalje su djelotvorni.

"To su za sada standardni sprejevi i preparati koji se mogu kupiti bilo gdje i u prodavnicama i u apotekama. Oni su još uvijek djelotvorni protiv komaraca, a naravno i ove druge mjere, komarnici i neka osnovna zaštita", kazala je.

Posebnu pažnju građani bi trebali posvetiti stajaćoj vodi oko kuća i u baštama.

"Njima je potrebna voda. Jako im je potrebna voda, stajaća voda, gdje, recimo, ove domaće vrste koje smo pomenuli prave neki kontinuitet jaja na toj površini, na samoj površini vode. I to su uglavnom stajaće vode oko naših kuća i domaćinstava. Saksije u baštama negdje, hranimo obično mačke, ptice, pčelama ostavimo neku vodu. Sve je to naša dobra namjera. Ja zaista nemam ništa protiv toga, ali nesvjesno pravimo uslove za razmnožavanje komaraca", objasnila je.

Kako kaže, upravo se na takvim mjestima mogu stvoriti idealni uslovi za razvoj komaraca.

"Onda se ljudi obično pitaju zašto u mojoj bašti ima ovoliko komaraca, a svuda su saksije sa cvijećem i jako puno stajaće vode koja je idealna za njih", dodala je.

I tokom suše komarci mogu opstajati

Sušni periodi ne znače nužno da će populacija komaraca nestati.

"Mi sad imamo kontinuitet suhog perioda gdje će većina ljudi reći: 'Pa kako komarci opstaju kad je ovoliko suša i ovoliko je toplo?' I zaista to jeste, ali njihova jaja i njihove larve su jako otporne na te sušne periode", rekla je Kapo.

Objasnila je i razliku između načina na koji napadaju invazivne i domaće vrste.

"Invazivne vrste, recimo, ne ubadaju samo jednom. Vjerovatno ste imali situaciju da je odjednom jedan komarac napravio deset uboda na nogama. To upravo rade invazivni komarci, dok Culex, domaći komarac, uglavnom ima tempiran period u toku dana kada napada i napravi dva, tri uboda koja su njemu sasvim dovoljna da on dalje krene u razmnožavanje", kazala je.

Zato preporučuje uklanjanje mjesta na kojima se voda zadržava.

"Mjere prevencije su svakako isušivanje, uklanjanje stajaće vode, kontejnerčića, bunačića, saksija. Mace, cuke možemo možda nahraniti na malo drugačiji način ili poslije tu vodu negdje pomaknuti da ne ostaje danima, jer će biti zaista izvor za polaganje jaja", rekla je.

Virus može dugo ostati neprimijećen

Na pitanje šta bi građani trebali uraditi ukoliko nakon uboda komarca primijete simptome, Kapo je još jednom naglasila koliko je važna dijagnostika i komunikacija s ljekarima.

"Vjerujem da bi posumnjali tek kada dođu u neku fazu neuroinvazivne forme bolesti. To je već kasno i dijagnostika je onda malo problematična, rekli bismo, jer već imamo jako nisku viremiju, tako da nam neke metode već tu ne dolaze u obzir u smislu dijagnostike. Ali imamo druge metode koje bi mogle potvrditi prisustvo virusa u ranoj i kasnijoj fazi i onda još to potvrditi nekim drugim testovima", pojasnila je.

Naglasila je da građani u takvim situacijama trebaju pomoć ljekara.

"Ljudi se oslanjaju, naravno, na ljekare. Slušaju ono što ljekari kažu. Možda malo više komunicirati sa ljekarima u smislu opreza, da dobiju malo više savjeta kako da u krajnjoj liniji dođu do nekog finalnog rješenja i možda terapijski nešto preveniraju", rekla je.

Dodala je da anamneza može biti važna kako bi se dobila kompletnija slika.

"Njemu zaista treba pomoć doktora u ovom slučaju i možda jednostavno da se ljekari malo više i detaljnije pobrinu u kontekstu ove anamneze, možda malo više i detaljnije ispitati da li je u prethodnim periodima bilo intenzivnih uboda, u kojoj mjeri, da li se možda razvilo nešto specifično na taj ubod, neka alergijska forma, mada i to sve nije indikator, ne mora nužno značiti da će se razviti nešto ozbiljno", navela je.

Zaključno, Kapo je još jednom naglasila problem bolesti koja kod velikog broja ljudi može dugo ostati neprepoznata.

"Sve skupa potvrđuje koliko nam je dijagnostika važna, pogotovo u slučajevima virusa poput ovog koji dosta dugo ostaje neprimijećen, neopažen", zaključila je Kapo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad